Nakon prvog skijanja u inozemstvu ogorčena zbog nebrige za Bjelašnicu

Nakon što je prvi put na skijanje otišla u inozemstvo, poznata bh. dizajnerica i vrsna skijašica Jasna Hadžimehmedović Bekrić je ogorčena stanjem na olimpijskim planinama oko Sarajeva i izgubljenim šansama da se naša skijališta pretvore u svetski poznate destinacije. Prenosimo njen Facebook status, uz dopuštenje.

Skijam od svoje šeste godine, proskijala sam na Jahorini, a najviše volim skijati na Bjelašnici, zbog strmih staza i brzine koju još uvijek volim. Mogu slobodno reći da sam dobra u tom sportu i stvarno uživam u njemu. Nikad nisam skijala izvan BiH do ove godine.

Piše: Jasna Hadžimehmedović Bekrić, status na Faceboku 

Igrom slučaja s prijateljicom i djecom odem u inozemstvo i shvatim koliko je neznanje jako oružje kojim se lako može upravljati masama. Koliko smo navikli na loše da ne pomišljamo da može puno bolje.

U zemljama gdje se cijeni stručnost i znanje postoje skijališta koje je neko profesionalno uredio, opremio i debelo naplatio. Neka, jer se zaista isplati.

Kada je  prije dvadeset godina bila aktuelna priča da se Bjelašnica da pod koncesiju stranim kompanijama takvo skijalište je možda bilo moguće i kod nas. Ali očigledno da je "vizija" naše politike bila drugačija tj. "gdje sam tu ja?",  te je tako i cijeli projekat sa strancima propao. Uslijedile su godine skijuckanja na par liftova, pa je onda proradio trosjed čiji je izlaz bio na pola staze mimo ikakve logike i mnogo prije prijeratne međustanice. O kamenju na stazama da ne govorim.

Također, govorilo se o gondoli iz Hrasnice da bi se izbjeglo gomilanje auta u Babinom dolu, ali opet zbog nekih interesa i privatnih interesa, te nedostatka stručosti i konstruktivnog plana i to je propalo. 

Sada čitam da Kanton hoće da gradi garaže na Bjelašnici! Kupili su šestosjed koji nema zaštitu od vjetra i snjega! Staze su i dalje pune kamenja! I kad neko ukaže na ove nedostatke odbrusi mu se da ide tamo gdje mu je bolje i da je gore sve odlično i da su Kanaton i ZOI 84 uradili odličan posao!

E pa Bjelašnica pripada i meni. Bjelašnica i Sarajevo imaju sve prirodne uslove da budu kao druga svijetska skijališta, sve, osim stručnosti i plana ljudi koji upravljajnu mojjim i vašim prirodnim resursima. Ovo što sada imamo nije najbolje što može, jer je prošlo 20 godina za koje se, da je bilo pameti i plana,  moglo napraviti čudo. Najlakše je zabiti glavu u pijesak!