Predrag Kojović: Rat je završen, ako vi to želite

Radiosarajevo.ba
Predrag Kojović: Rat je završen, ako vi to želite
Foto: Dženan Kriještorac / Radiosarajevo.ba / Peđa Kojović
Prijave političkih subjekata koji imaju namjeru učestvovati na narednim opštim izborima su predate u CIK, rečenica je kojom je Predrag Kojović, lider Naše stranke započeo jedan od posljednjih postova na svom Facebook profilu.

U nastavku objavu prenosimo u cjelosti:

"U narednih nekoliko dana partije koje to nisu uradile će ozvaničiti imena svojih kandidata za Predsjedništvo BiH. Ako je suditi na osnovu dosadašnjeg iskustva najveći fokus medija, pa samim tim i javnosti, u predizbornoj kampanji će biti na kandidatima za članove Predsjedništva. (Stvarna snaga za promjene zapravo leži u parlamentima, ali…)

Funkcija Predsjedništva BiH je sasvim sigurno važna jer osim Ustavom BiH propisanih nadležnosti ima krucijalnu ulogu u stvaranju političke i društvene atmosfere u zemlji. Ako je Predsjedništvo BiH zaokupljeno međusobnim svađama i upotrebljeno kao govornica za nacionalističke teme onda se to ne samo odražava na posao koji treba da rade, nego i na cjelokupnu političku atmosferu u zemlji.

Šta se događa kada Predsjedništvo ne radi svoj posao ili ga ne radi u interesu BiH može se vidjeti iz nekoliko slučajeva koji su osim unutrašnjih izazvali i međunarodne probleme za BiH i otežali nam put ka EU kojim želimo, a ja bih rekao i moramo, ići da ovaj naš bosanskohercegovački brod uvedemo u mirnu luku EU.

Revizija, Pelješki most i pitanje BiH imovine u Hrvatskoj su samo neki od tih slučajeva. Svaki od ovih problema se u prethodnih desetak godina našao na dnevnom redu Predsjedništva BiH. Nakon toga je to pitanje, bez rješenja i bez plana za rješavanje, gurnuto pod tepih da bi se u javnosti ponovo pojavilo ili u pet minuta do dvanaest ili pet minuta nakon dvanaest kada je iskorišteno za žestoko deklrativno iskazivanje patriotizma i osvajanje glasova. Ono što je izgubljeno takvim ponašanjem političara su interesi svih građana i interes države BiH.

O tome kakvi su politički efekti takvog ponašanja članova Predsjedništva i njihovog, sada već notornog, shvatanja da tu funkciju treba da obavljaju u interesu svoje etničke grupe, a ne kako Ustav jasno definiše, u interesu svih građana bez obzira iz reda kojeg naroda dolaze ne treba ni trošiti riječi. Politički efekti takvog njihovog ponašanja i eho njihovih odnosa prenosi se na sve poluge vlasti pa su državni i federalni parlamenti i izvršne agencije blokirani i ne rade skoro godinu dana. Stvarni, životni, efekti takvog pristupa politici su ekonomska stagnacija, masovni odlazak mladih i drugih iz zemlje i, što je dugoročno najporaznije, potpuni gubitak povjerenja građana u demokratski izborni proces, u državne institucije i, na kraju krajeva, u državu BiH.

Iako je racionalno teško objasniti zašto i kako, ali takva se politika vodi u Predsjedništvu BiH od rata do danas, a država je iz mandata u mandat sve slabija, sve apsurdnija i sve beznadežnija. Glasati za politike koje nas dijele, koje svoj politički program zasnivaju na etničkim podjelama, na upiranju prstom u naše različitosti, a ne na građenju zajedništva na našim mnogo očiglednijim sličnostima, na manipulisanju ratnim traumama, znači glasati protiv budućnosti, protiv progresa i, na kraju krajeva, protiv BiH.

Većina kandidata, čija imena nezvanično već manje više znamo, su poznati, etablirani, političari čije smo stavove, ciljeve, kao i metode ostvarivanja tih ciljeva već imali priliku da vidimo - i ne samo jednom. Nema sumnje da se radi o ljudima čija najveća snaga leži u političkoj agresivnosti i sposobnosti da emotivno mobilišu glasače na patriotskim i etničkim temama.

Kada bi za uspješno obavljanje funkcije za koju se kandiduju bilo bitna tvrdoglavost, agresivnost i sve ono što se može nazvati politikom stisnute pesnice oni bi sasvim sigurno bili kvalifikovani. Ali, prethodnih 20 i nešto godina jasno pokazuje da nas takva politika i takva vrsta političara ne vodi naprijed, nego da se stalno vrtimo u krug, ne uspijevajući ni psihološki, ni politički, a ni ekonomski izaći iz devedesetih.

Objektivno, kao što je teško očekivati da nas ljudi za koje ulazak BiH u EU znači gubitak lične slobode i mogućnosti za kriminal koje im pruža nefunkcionalna država uvedu u Evropu, teško je ne priznati da su takvi političari i politike u izbornom smislu do sada uspješni. Nažalost, njihova politička uspješnost i ekonomska, socjalna nesupješnost BIH su u uskoj, ja bih rekao, uzročno-posljedičnoj vezi.

Za takvo bavljenje politikom nije važno što o reviziji nisi mislio na vrijeme, važno je da si nakon što je istekao rok lupio šakom o sto i rekao nešto patriotsko. Nije važno što pitanje pelješkog mosta nisi prije desetak iskoristio za rješavanje graničnih pitanja, dovoljno je da mu se u medijima agresivno protiviš u momentu početka gradnje. Nije važno da se imovinom BiH u Hrvatskoj nisi bavio 15 godina, važno je kako efektno kukaš sada kada je naše, bosanskohercegovačko, vlasništvo nad njom dovedeno u pitanje.

Za mene je to neprihvatljivo, ali sa psihološkog stanovišta razumijem njihovo ponašanje. Kao što jedna poslovica kaže, kada čovjek ima samo čekić, onda mu svaki problem izgleda kao ekser. Politika koja je u izbornom smislu uspješna u konfliktu traži konflikt. A ako ga nema onda ga kreira.

Istina je da je izbor među kandidatima za članove Predsjedništva BiH u prethodnim izbornim ciklusima bio ograničen činjenicom da su skoro svi kandidati, uprkos različitosti u političkim stavovima, imali isti stil političkog djelovanja koji se u vizualnom smislu može sumirati ovako - čvrsto stisnuta pesnica, spremna da tresne od stol, pa i po prstima političkog neistomišljenika. I upravo zbog toga se nadam da će ovaj put zaista biti drugačije i da će građani na oktobarskim izborima svojim glasom promjeniti kurs kojim nacionalisti vode našu zemlju u politički i ekonomski ambis.

Među već poznatim kandidatima nalaze se i oni koji vjeruju da nas iz blata devedesetih i agonije u kojoj živimo sa sve manje nade da će i da može biti bolje može izvući znanje, obrazovanost, radnim iskustvom stečene sposobnosti i, što je najvažnije, politika otvorene ruke. Iste one otvorene ruke koju, stojeći uspravno i ponosno, drži bosanac/herecegovac na svakom našem stećku. Kandidati koji nas neće dalje dijeliti tražeći razlike u našim sličnostima nego će graditi jedinstvo tražeći sličnosti u našim različitostima.

Kao što Lennon i Yoko jednom napisaše na jednom bilbordu: Rat je završen,…ako vi to želite."

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije