Kolumnistice / Jasna Kovačević: Izgubljene generacije i paradoks nezaposlenosti

15. 06. 2019. u 09:03:00 Jasna Kovačević

Shares:245

Rastuća nezaposlenost mladih predstavlja ozbiljnu prijetnju po ekonomiju ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u razvijenim zemaljama Europske unije i svijeta. 

Prema Izvještaju o razvoju BiH za 2017. godinu, najčešći razlozi visoke stope nezaposlenosti mladih kod nas jesu nedostatak vještina koje se stiču tokom obrazovanja, neusklađenost obrazovnog sistema sa potrebama na tržištu rada, slaba informiranost mladih, te odsustvo finansijske i infrastrukturne podrške mladima u preduzetništvu.

Poražavajući je podatak da u BiH, mlade osobe sa visokom stručnom spremom imaju slabije komunikacijske, liderske i IT vještine, a ne mogu se baš naročito pohvaliti poznavanjem stranih jezika.

Svjedočimo li to bh. verziji „izgubljenih generacija“? 

Za radiosarajevo.ba piše: doc. dr. Jasna Kovačević, Ekonomski fakultet u Sarajevu

U odnosu na starije generacije koje su „na Vi“ sa tehnologijom, današnji mladi su tzv. digital natives i zbog toga imaju znatno bolju startnu poziciju. U prosjeku, današnje mlade generacije imaju viši IQ, bolji pristup informacijama zahvaljujući informacijskim tehnologijama i društvenim mrežama, uvijek su u toku sa zbivanjima i imaju lakši pristup obrazovanju.

Međutim, nove generacije prati specifičan paradoks.  Karakterizira ih nedostatak vještina i kompetencija po završetku obrazovanja, slabije komunikacijske vještine, slaba motiviranost i nefleksibilnost, kao i izuzetno visoka nezaposlenost. Ako su u boljoj startnoj poziciji od starijih generacija, pa u čemu je onda kvaka?

Alarmantna statistika

Stopa nezaposlenosti mladih u Eurozoni se također smatra problematičnom i kreće se između 19% i 25%. Najlošija situacija je u Španiji i Grčkoj, gdje se stopa nezaposlenosti mladih penje i preko 40%. U BiH, blizu 60% mladih je nezaposleno, čak dva puta više od stope nezaposlenosti odraslih osoba, koja je oko 30%. Više od 50% mladih u BiH je ekonomski neaktivno, što znači da nemaju posao niti ga traže.

Dugotrajna nezaposlenost mladih je ozbiljan problem jer preko 50% mladih koji traže posao ne mogu ga zadržati duže od godinu dana, koliko obično traje pripravnički staž. U najvećem broju slučajeva, zaposleni mladi ne rade poslove za koje su se školovali. Ovakvi negativni trendovi značajno utiču na pogoršanje demografske slike naše zemlje. Podaci Svjetske banke govore da je BiH sa stopom emigracije od čak 44,5% ispred zemalja u regiji (npr. Srbija 18%, Hrvatska 20,9% i Albanije 43,6%). BiH postaje zemlja iz koje se bježi glavom bez obzira.

Upiranje prsta u krivca

Iz perspektive poslodavaca, najveći problemi tj. faktori nezaposlenosti mladih jesu njihova nefleksibilnost, nedostatak motivacije i mobilnosti, inflacija diploma koje nisu pouzdani pokazatelji znanja i konkurentnosti mladih, te nedostatak radne etike kod ove populacije.

I mladi se žale na poslodavce. Priznaju da nisu motivirani i da slaba motiviranost prozilazi iz slabih plaća, učestale pojave podmićivanja radi dobijanja posla kako u javnom tako i u privatnom sektoru, nedostatka vladinih programa za zapošljavanje kao i pretjerane konkurencije starije radničke populacije. Zaposleni mladi uglavnom rade u djelatnostima u kojima su prihodi niži, te ih takvi uvjeti dovode u nepovoljnu ekonomsku poziciju u odnosu na starije radnike, budući da su slabije plaćeni za posao koji obavljaju.

Više od 60% mladih u BiH smatra da ih obrazovni sistem ne priprema na adekvatan način za tržište rada. Njih 70% smatra da je potrebno uvesti više praktičnog rada. Iako su mladi u BiH generalno zainteresirani za preduzetničke poduhvate, veliki dio te populacije ne radi ništa po pitanju realizacije preduzetničkog poduhvata. Kao razlog tome u najvećem broju slučajeva navode sistemske faktore kao npr. nedostatak početnog kapitala, visoke adminstrativne barijere, visok rizik i slično.

Očito je da na tržištu postoji neusklađenost između ponude i potražnje radne snage, ali i neusklađenost u očekivanjima.

Šta su posljedice?

I dok je neizvjesno ko snosi najveći dio odgovornosti za ovakvu situaciju, jedno je sasvim sigurno: dugotrajna nezaposlenost mladih je izuzetno opasna pojava, kako za nezaposlenu omladinu tako i za cijelu ekonomiju. Sistemski gledano, ekonomija države  će ispaštati zbog protraćenih talenata i neiskorištenog ekonomskog potencijala, odliva mozgova, socijalne nestabilnosti, ali i rasta stope kriminaliteta.

Na individualnoj razini, nezaposlenost mladih uzima danak u vidu gubitka samopouzdanja zbog odgađanja osamostaljivanja od roditelja, lošeg psiho-socijalnog razvoja, problema sa mentalnim zdravljem i tako u nedogled. Lista posljedica je zabrinjavajuće dugačka.

Pospremanje u svom dvorištu

Ima li svjetla na kraju tunela? Pa, moglo bi biti. Ali, potrebno je djelovati brzo i to na način da svako „posprema u svom dvorištu“ i počne preuzmati svoj dio odgovornosti. I poslodavci i vlade i mladi. 

Obrazovne reforme su sporije od tempa kojim se razvija tržište i to se mora promijeniti. Uvođenje dualnog sistema obrazovanja bi mogao da bude izuzetno važan prvi korak, koji u konačnici može izbalansirati jaz između ponude i potražnje za radnom snagom na tržištu rada. U dualnom sistemu, učenici strukovnih škola pored teorijskog znanja stiču i praktična znanja, aktivno radeći u kompanijama u kojima bivaju plaćeni za svoj rad. Na taj način, rješavamo i problem slabe motivacije još od srednje škole. Dualni sistem zahtijeva znatno bolju koordinaciju između obrazovnog i realnog sektora, jer je ultimativni cilj prilagoditi obrazovnu politiku i nastavne planove stvarnim potrebama tržišta.

A kad smo kod stvarnosti, situacija je sljedeća. U skladu sa svjetskim trendovima, i kod nas tržište evoluira. Izranjaju kulturne i kreativne industrije, u kojima su prema svjetskim statistikama, najveća populacija zaposlenih upravo mladi. Kreativne industrije mogu vrlo brzo postati prilika koju smo čekali. Stoga je od velike važnosti da naše vlade preusmjere fokus na nove industrije i tako smanje pritisak na one postojeće, koje su ionako „zasićene“ određenim kvalifikacijama i profilima zaposlenih.

A mladi, prst na čelo i iskoristite bolju startnu poziciju koju ionako imate kao digital natives. Tehnologija i informacije su ključ rješenja ali samo ako ih koristimo na pravi način. Jer, danas je vrijeme takvo da onaj koji ima informaciju, ima konkurentsku prednost nad ostalima koji je nemaju.

Prilika ima mnogo više no što se čini na prvi pogled, pa čak i u kompliciranom sistemu kakva je BiH. Valja znati da se sistem mijenja sporo i da na njega teško može uticati pojedinac. Ali zato pojedinac može uticati na sebe, svoj stav i stav sebi sličnih. I to je način da se gradi kritična masa za promjene kakve želimo u ovom društvu.  

KOMENTARI (1)