Jasna Diklić: O ljudima laži

Ovaj tekst nema pretenziju da uspostavi konačan i relevantan odgovor otkud zlo u čovjeku, jer se oslanja samo na iskustveno.

Piše za Radiosarajevo.ba: Jasna Diklić

Ovo je skromni pokušaj da se ukaže na osobine ličnosti koje ukazuju na podlost, pohlepu, laž i licemjerje kojim unesrećuju i zloupotrbljavaju druge ljude. Da li su u pitnju predispozicije ili fenomen moralnog ponašanja, ne znam. Nisam ni pedagog, ni psiholog. 

Ja sam glumica koja je u svom profesionalnom radu imala zadatak da posmatra i na svoj način procjenjuje ljude  iz svojih, ne tako sretnih životnih situacija.

Postoji li zrelost moralnog rasuđivanja?

Sretala sam ljude koji su u svakodnevno ponašanju pokazivali i razvijali aroganciju, neumjerenu i neukusnu hvlisavost, okrutnost, napade bijesa i bili amoralni .  A onda se kod takvih ljudi otvara veliki prostor za laž, iskonstruisanu laž koja ima sve atribute istine, smišljeno da ne može bolje.

Kreću iz bolne spoznaje o sopstvenim greškama, neadekvatnosti, nesavršenosti i svu svoju bol i nedostatke sruče na druge, okrivljujući ih za sve. Rekla bih - nerealizovani „genijalci“! 

I oni, a i ljudi koji sa njima žive ili rade, često pate. Oni za ljude koji žive pod njihovom dominacijom stvaraju minijaturno bolesno društvo.

Prema podanicima su beskrupulozni, a prema nalogodavcima su bljutavo pokorni. I to jeste predvorje fašizma.

Njihov uvijek prisutan narcizam bi im zabranio da to sagledaju i priznaju.

Ne trebamo biti obazrivi i ne trebamo ih žaliti. Njih život otkriva i dovodi na pravu mjeru. 

Oni postaju vremenom usamljenici sa kojima niko nema potrebu da suosjeća.

Na sreću,  uvijek je bilo dovoljno onih koji su u svom odraslom dobu dostigli neku vrstu blaženstva, zbog čega možemo da kažemo da su postali uistinu ljudi.

To su ljudi koji su svjesni i mudri, kreativni i imaju ljubav za ostala ljudska bića.

To su DOBRI ljudi!