Hoće li Kolinda od Erdogana tražiti treći entitet?!

Suočena s aferama u Republici Hrvatskoj, među kojima dominira slučaj njezina savjetnika Mate Radeljića, smijenjenog posredstvom obavještajca SOA-e koji mu je, tom prilikom baš onako europski zaprijetio da je, ako Predsjednici bude pravio probleme, spreman da se autom zabije u njega, Kolinda Grabar-Kitarović se u intervjuu za zagrebački „Večernji list“ uči Božića vratila omiljenoj temi – Bosni i Hercegovini.

 Piše: Faruk Vele 

Igre prijestolja 

Očito su to bile prve medijske sugestije iz oblasti kriznog komuniciranja nove savjetnice Mirjane Hrge, inače naše Livanjke (po ocu), poznate TV novinarke i voditeljice.

Hrvati u BiH, prema Grabar-Kitarović, nalaze se u nezavidnom položaju u kojem im se „ne može zajamčiti puna i stvarna ravnopravnost kao jednog od triju konstitutivnih naroda“, uključujući i izbor njihovih legitimnih političkih predstavnika.

Na konstataciju novinara kako je došlo „do novog zaoštravanja i slabljenja pozicija Hrvata u BiH“, te da se Vlada Hrvatske angažovala da se "isprave zakonski nonsensi koji dozvoljavaju da Bošnjaci biraju Hrvatima člana Predsjedništva", a Sabor donosi deklaraciju, da bi se "odmah javili oni, pa i kod nas, koji u svemu tome vide državni udar Hrvatske na BiH", Grabar Kitarović je poručila kako su izjave o “državnom udaru Hrvatske na BiH“ ili “miješanju u unutarnja pitanja“ iznimno štetne kako za samu Hrvatsku, tako i za hrvatski narod u BiH. 
 
"Neosporna je činjenica da BiH nema većeg zagovaratelja za svoje pristupanje EU od Hrvatske. Hrvatska dosljedno poštuje suverenitet i cjelovitost naše susjedne države... Zaštita pojedinih naroda, dijelova naroda te nacionalnih manjina u drugim državama satkana je u samo vezivno tkivo EU", tvrdila je predsjednica RH. 
Nadalje, dodala je, Hrvatska, kao supotpisnica Daytonskog sporazuma, „jednostavno ustraje na njegovoj punoj i dosljednoj provedbi, koja uključuje jednakopravnost tri konstitutivna naroda“. 
  
Odgovarajući na pitanje novinara da li, s obzirom na dobre odnose koje ima s predsjednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoganom i predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem, ima prostora za njeno posredovanje, Grabar Kitarović je poručila kako "sa svima treba razgovarati kako bi se osvijestile osjetljivosti i pronašao prostor za dogovor". 
 
"Neosporno je da je utjecaj Turske u Bosni i Hercegovini velik, poznati su i bliski odnosi turskih i bošnjačkih političara te razgovori u trilateralnom formatu mogu pridonijeti rješavanju pojedinih pitanja od interesa za Hrvate i Bošnjake u Federaciji Bosni i Hercegovini, ali i za Hrvatsku. Uostalom, Turska je odigrala vrlo konstruktivnu ulogu u rješavanju odnosa između Hrvata i Bošnjaka u vrijeme rata u BiH", navela je ona.
 
Stoga je, istakla je, razgovarala s predsjednikom Erdoganom početkom januara 2018. u Ankari "kako bismo takav sastanak čim prije i održali". 
 
"Kao što ste u međuvremenu saznali, on je odmah prihvatio takav prijedlog i odlučio još za vrijeme našeg sastanka nazvati gospodina Izetbegovića kako bismo to dogovorili. Stoga su me iznenadile smiješne ocjene da sam tamo željela nametati neka rješenja oko izmjena izbornog zakonodavstva pa doživjela neuspjeh. To jednostavno nije istina", navela je  Grabar Kitarović.
 
Matini savjeti

Sudeći po stavovima iznesenim u intervjuu „Večernjem listu“ , Kolinda Grabar-Kitarević, pored toga što zaoštravajući odnose sa Sarajevom pokušava rješavati svoje „igre prijestolja“, u najmanju ruku nipodaštava državu BiH, smatrajući (opet) da ima „pravo i obavezu“ da nam docira.

Štaviše, potvđuje da nastavlja strategiju razgovora o sudbini BiH bez znanja i učešća njezinih predstavnika.

Time ne samo da je izašla iz okvira dobre diplomatske praske i poštovanja bilateralnih odnosa dvije države, već je i sama negirala ono što tvrdi u  intervjuu - da Hrvatska poštuje suverenitet i cjelovitost BiH. 

A da ne govorimo o tome da je, sve uz adventsku šutnju Sarajeva, ovih dana u Luku Ploče uplovio kinski brod sa kojeg će već poslije Nove godine početi radovi na Pelješkom mostu.

Naravno, opet bez saglasnosti BiH i rješavanja graničnih otvorenih pitanja, uz blokadu bh. države na moru.   

Nakon što je Hrvatska, vođena svojim navodnim pravima, u više navrata dobila šamar pred tijelima Europske unije zbog miješanja u unutrašnje odnose BiH, Grabar-Kitarović se , vjerovatno vođena mudrim savjetima Mate Granića, inače Tuđmanovog doživotnog šefa diplomatatije i čestog posjetitelja logora tzv. Herceg-Bosne, odlučila za novu-staru „lukavu strategiju“. Okrenut će se Turskoj.

Ponovo će, dakle, preko turskog vođe Recepa Tayyipa Erdogana lobirati da se riješi „hrvatsko pitanje“. A to rješenje „hrvatskog pitanja“ Kolinda, premijer RH Andrej Plenković, uz njihovog inspicijenta Dragana Čovića,  ne vide drugačije do u obnavljanju tzv. Herceg- Bosne, ma u kakave oblande i federalne jedinice to uvijali.

Hrvatska pokazuje novu inicijativu prema Ankari, iako je i tamo, realno, „popila“ diplomatski šamar početkom godine.  

Vođeni opet Tuđmanovom slikom svijeta, njegovi nasljednici u Erdoganu žele vidjeti novog Sulemana Demirela, jedinog državnika koji je došao na posljednji ispraćaj prvog predsjednika Hrvatske, bio posrednik u rješavanju „hrvatsko muslimanskih sukoba“ (zapravo „udruženog zločinačkog poduhvata“ protiv BiH i „međunarodnog oružanog sukoba“ s učešćen regularne Hrvatske vojske) i čovjeka koji je izvršio završne pritiske na Aliju Izetbegovića da potpiše Daytonski sporazum i prizna Republiku Srpsku.

Vjerovatno smatraju da se i ovo pitanje može rješiti na taj način, posebno imajući u vidu nastojanja lidera SDA Bakira Izetbegovića da njegova partija na ovaj ili onaj način sačuva vlast.  Pri tome, jasno, računaju da Erdogan može izvršiti pritisak na Izetbegovića, ako prepozna svoj interes.

Bez obzira na motive i strategije, ono što bi valjda trebalo biti jasno i Kolindi i druginma jeste da je najbolji put rješavanja otvorenih pitanja dvije zemlje da se ona konačno iskreno stave na stol u razgovorima s najvišim predstanicima BiH.

Ali pitanja koja se tiču odnosa dvije države, a ne unutrašnja pitanja BiH. Ovdje se, također, ne radi o odnosima Bošnjaka i Hrvata, ma kako Zagreb kopirao Vučićeva nastojanja o rješavanju srpsko-bošnjačkih odnosa, već o odnosima država.  

No, sve dok Kolinda i njoj slični u BiH vide komunističku ili neookolonijalnu tvorevinu, „povijesnu zemljicu Bosnu“, i druge Tuđmanove mantre, a ne realnost države BiH koja je zapamtila i mnogo gora vremena, problemi neće biti riješeni. Ako ih neko i želi rješavati.

Go home, Kolinda, go home...