Čija je sarajevska Vijećnica i koliko je njena obnova koštala

Spor oko sarajevske Vijećnice traje osamnaest godina. Suprostavljene strane predstavljaju Gradska uprava Sarajeva i Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine (NUB BiH). Za one koje nisu u potpunosti upoznati, riječ je o tome, ko od ova dva subjekta polaže pravo smještaja u zgradu Vijećnice na izlazu iz grada.

Piše: Dragan Golubović, voditelj digitalnog arhiva Infobiro, za Internews.ba 

Pratim ovaj spor čitajući bh. novine posljednjih desetak godina. Imam osobni interes da sebi pokušam da objasnim ko je u pravu. Zgrada Vijećnice utkana je u moje djetinjstvo. Kao dječak proveo sam u toj zgradi dio života jer je moja majka bila uposlenica NUB BIH. Moja profesionalna orijentacija vezana je za knjige, časopise i dokumenta, na sve ono što je izgorijelo u Vijećnici u noći sa 25. na 26.avgust 1992.godine.  Nisam pisac, niti izdavač, a najmanje novinar. Jednostavno sam bibliotekar.

Koristeći digitalnu arhivu INFOBIRO, pokušao sam da pronađem informacije koje su objavljivane u posljednjih godina u bh. novinskim izdanjima.

Na pitanje ko je vlasnik zgrade Vijećnice odgovor je dala novinarka Nezavisnih novina (22.04.2014),  Mirsada Lingo-Demirović. U tekstu je jasno napisano da je u katastru zabilježno da je vlasnik Vijećnice – država Bosna i Hercegovina, a korisnik Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH.

Ne bi bilo spora između grada Sarajeva i NUB-a da je poštovano stanje koje je zapisano u katastru. Grad Sarajevo svoje pravo na smještaj u obnovljenoj zgradi Vijećnice crpi iz činjenice da su oni imali pravo korištenja prije nego je ono dodjeljeno NUB a to se dogodilo 1958. godine. Pretražujući arhivu pokušao sam da dođem do odgovora na pitanja, koja su usko vezana za ovaj spor:

- Na koji način je grad Sarajevo došao u poziciju da upravlja obnovom zgrade Vijećnice?

- Koja od institucija u BiH je potpisnik ugovora/ sporazuma o doniranim sredstvima za obnovu zgrade Vijećnice, koliko je sredstava prikupljeno i koliko je koštala obnova?

- Šta novinari nisu pitali?

- Na koji način je grad Sarajevo došao u poziciju da upravlja obnovom zgrade Vijećnice?

Gradsko vijeće Grada Sarajeva je na sjednici održanoj 31. 01. 2002. godine "pokrenulo inicijativu za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa u vezi prava raspolaganja Gradskom kućom Vijećnicom na Grad Sarajevo“. Inicijativa je upućena prema Vladi Kantona Sarajevo. Pretražujući arhivu nisam pronašao niti jedan novinski članak koji bi pojasnio šta se desilo sa ovom inicijativom, da li je Vlada Kantona Sarajevo prihvatila inicijativu Grada Sarajeva i ako jeste po kojoj osnovi je tadašnji saziv Vlade imao zakonsko pravo da Gradu, vrati pravo korištenja. 

Ako jeste država vlasnik, kao što je zapisano u katastru onda bi Vijeće ministara bilo ta instanca koja bi mogla da odlučuje o promjeni korisnika zgrade. U svom tekstu iz aprila 2014., novinarka Mirsada Lingo-Demirović je pojasnila šta se sve dešava oko pitanja ko će biti korisnik Vijećnice. Upleteni su: Vijeće Ministara, NUB BIH, Gradska uprava Sarajevo, Ministarstvo prave BiH, Pravobranilaštvo BiH i Pravobranilaštvo grada Sarajevo. Kada se podvuče crta, niko od nadležnih institucija nije odlučio da je grad Sarajevo dobio pravo smještaja u Vijećnici i pravo da upravlja njezinom rekonstrukcijom. Međutim, čitajući pronađene članke, jasno je da se Grad nametnuo kao autoritet u ovom slučaju.

U martu 2006.godine, tadašnja gradonačelnica Sarajeva, Semiha Borovac, potpisala je Ugovor o otvaranju donatorskih/namjenskih računa u UPI Banci u svrhu obnove Vijećnice.

U februaru 2007.godine Semiha Borovac je u ime Grada Sarajeva potpisala Ugovor o izgradnji projektne dokumentacije za obnovu Vijećnice

U vrijeme kad se zahtjev grada Sarajeva nalazi pred Vladom Kantona, tadašnji ministar kulture i sporta u Vladi Kantona, Ivica Šarić, u tekstu autorice Jasmine Bikić koji je objavljen u Ljiljanu (19. 09. 2003.) smatra „da bi u Vijećnici trebala da bude smještena Nacionalna biblioteka, te da Vijećnica treba da bude namijenjena za određene protokole i kulturna dešavanja“. Ministar Šarić u istom tekstu je izrekao važnu tvrdnju da renoviranje Vijećnice uvjetuje i njenu daljnju primjenu i da Europska komisija kao jedan od donatora uvjetuje da u Vijećnici ostane biblioteka.

Sudeći po dostupnim infomacijama pitanje prenosa prava korištenja još nikada nije zvanično završeno, a ostalo je nejasno kako Gradska uprava Sarajevo upravlja projektom obnove Vijećnice.

Koliko je koštala obnova? 

Koja od institucija u BiH je potpisnik ugovora / sporazuma o doniranim sredstvima za obnovu zgrade Vijećnice, koliko je sredstava prikupljeno i koliko je koštala obnova?

Kada su u pitanju prikupljanje donatorskih sredstva, nisam pronašao niti jedan podatak o tome ko je bio zvanično ovlašten za prikupljanje donacija za obnovu zgrade Vijećnice. Tačnije Gradska uprava je u dva navrata iznosila podatke o prikupljenim sredstvima ali ostalo je nejasno da li su mogli da vrše prikupljanje sredstava u ime države Bosne i Hercegovine. Na pitanje o cijeni obnove zgrade i prikupljenim sredstvima dostupno je niz informacija:

U junu 1996.godine agencija ONASA prenijela je dio intervjua Ahmeda Kapidžića, tadašnjeg direktora Zavoda za izgradnju grada Sarajevo koji je dao Večernjim novinama, i koji je rekao da će za rekonstrukciju Vijećenice biti potrebno 22 miliona DEM

U avgustu 2003.godine u Nezavisnim novinama, Enes Kujundžić, tadašnji direktor NUB-a izjavio je da je prikupljeno blizu 24 miliona eura i da je riječ o sredstvima austrijske vlade i Europske komisije te da bi Vijećnica bila useljiva biće potrebno još oko 25 miliona eura, što u zbiru iznosi oko 49 miliona eura

Tokom oktobra 2008.godine u Dnevnom avazu je objavljeno da je grad Sarajevo završio projektnu dokumentaciju za obnovu Vijećnice, da je sastavni dio projektne dokumentacije i predračun radova koji definira sva potrebna sredstva u iznosu od 17.850.000 KM  (Vildana Jakić iz Gradske uprave Sarajevo), što je još jednom potvrđeno u maju 2010.godine u Nezavisnim novinama.

Posljednja informacija koja je dostupna je ta da obnova Vijećnice koštala blizu 23 miliona KM. Nisam pronašao informaciju kako je došlo do poskupljenja projekta u iznosu od 5,5 miliona KM, jer je inicijalno planirana cijena od 17.850.000 na kraju iznosila 23.000.000 KM. Zanimljivo je da je znatno manje sredstava prikupljeno unutar BiH za obnovu zgrade koja se nalazi listi zaštitećnih spomenika kulture i odnosu na prikupljena sredstva izvana. Od ukupnih doniranih sredstava, oko 19,5 miliona KM (oko 85%) stiglo je van BiH,a 3,5 miliona (15%) KM donirale su institucije BIH.

Šta novinari nisu pitali?

Sasvim je jasno da je Nacionalna i univerzitetska biblioteka „poslana u ćošak“ dok se ne završi obnova zgrade u kojoj je bila biblioteka sve do avgusta 1992.godine. Čini se da niti činjenica da je NUB još uvijek gledano legalno-pravno jedni ovlašteni korisnik Vijećnice nije puno pomogla. U nekoliko navrata novinari su se obraćali predstavnicima NUB-a za komenatre oko procesa obnove i nadležnosti. Međutim, prema mom sudu, niko nije postavio vrlo važno pitanje za niti jednog od aktera ovog spora, a ono glasi:

„da li je zgrada Vijećnice unutrašnjom arhitekturom i njezinim pratećim okolišem podesna da bude u njoj smještena jedna biblioteka?“

Mislim da je bilo novinarski interesantno i važno provjeriti:

• - sa arhitektama ovog projekta da li misle da je Vijećnica pravo mjesto da bi se u nju smjestila biblioteka?
• - da li je u samom početku unutarnje renoviranje projektovano tako da se smjesti biblioteka?
• - šta o tome misle predstavnici NUB-a?

Svima je jasno, posebice, ljudima koji se bave bibliotekama i koji rade u biblioteci, da NUB-u nikada i nije bilo mjesto u Vijećnici. Toga su bili svjesni i oni koji su zagovarali izgradnju namjenske zgrade za nacionalnu biblioteku i arhiv na Marijin Dvoru. Projekat nije realizovan iz nepoznatih razloga. O njemu sigurno više zna čuveni arhitekta Ivan Štraus. U novom broju časopisa Sarajevske sveske (43/44) postoji, čak, i slika idejnog rješenja zgrade biblioteke i arhiva koja je ostala nedosanjani san.

Možda je bilo prihvatiljivo rješenje za sve da se problem smještaja NUB-a, obnove Vijećnice i njezina kasnija namjena rješavana u paketu. Koordinator obnove Starog mosta u Mostaru, Tihomir Rozić, govoreći o cijeni obnove mosta, rekao da je obnova gotovo uvijek skuplja 100% u odnosu na novu gradnju. Da je bilo dobre volje kod svih aktera ovog spora, mogla su se naći sredstva da se za ovih osamnaest godina napravi namjenska zgrada za Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku BIH. Duboko vjerujem da jeste jedan dio doniranih sredstava dobijen na brend Nacionalne i univerzitetske biblioteke i to je trebalo preusmjetiti u izgradnju nove zgrade. Kažu i vjerujem, da je  lako biti general nakon bitke, ali me jako zanima šta bi se dogodilo da su predstavnici NUB-a, kada je otpočeto prikupljanje sredstava za obnovu Vijećnice, otišli kod predstavnika Grada Sarajeva i predložili da biblioteka ustupi pravo korištenja Vijećnice, jer zgrada nije nikada projektovana da u njoj bude smještena biblioteka, a da za uzvrat zajedničkim aktivnostima prikupljaju sredstva i za novu zgradu biblioteke i obnovu i vraćanja Vijećnice gradu Sarajevu, kako je to njezinom gradnjom i bilo namjenjeno.

Foto: Velija Hasanbegović, Radiosarajevo.ba