Poruka / Boriša Falatar za Guardian: Politika BiH je u krizi, ali EU bi nam trebala pomoći

12. 11. 2019. u 11:21:00 Radiosarajevo.ba

Shares:0

Nedavna odluka Europske unije da zamrzne svoje proširenje i na Balkan, podsjetila me na trenutak od prije četvrt vijeka, kada sam zastavu EU vidio prvi put. Bio sam 16-godišnja izbjeglica iz Bosne, stajao u prljavštini i držao paket humanitarne pomoći u rukama. U kutiji koju sam dobio bili su riža, brašno i drugi prehrambeni artikli pomoći koji su mi trebali trajati dvije sedmice. Izvadio sam konzervu goveđeg nareska i sa strane sam vidio blistav krug zlatnih zvijezda na plavoj pozadini. Tekst ispod EU zastave je glasio: "Donirala Europska zajednica".

Piše: Boriša Falatar za Guardian

Nismo ovako zamišljali naše buduće odnose sa Europskom unijom. Njena zastava trebala je predstavljati našu težnju za višim stadijem postojanja, blisku našem nasljedstvu kao najmultikulturalnije zemlje Europe. Nije to bila konzerva govedine, bio je to san da ćemo se pridružiti društvu tolerancije i otvorenih granica, zbog kojih su mnogi od nas prošli teške stvari. Dalo nam je nadu jer, duboko u nama, znali smo gdje pripadamo. Ovo vjerovanje u ono šta predstavlja EU bilo je praktično kodirano u naš nacionalni DNK.

No, sada su vrata zatvorena ispred naših lica, i to zbog odluke EU lidera da blokiraju početak pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom.

Opisati ovu odluku kao štetnu je "ublažena priča". To je udarac za progresivne političke snage u cijelom regionu, koje su predano radile da izgrade našu EU budućnost. Sada znamo da investiranje ogromnog političkog kapitala da se okončaju dugotrajni sporovi, poduzmu teške reforme, načine bolni kompromisi - kao, npr, mijenjanje imena zemlje kao što je uradila Makedonija da umiri Grčku - ništa od toga neće vas pustiti u Tvrđavu zvanu Europa. EU nam je poslala poruku koje smo se najviše plašili: Europskoj uniji više nije stalo. Ili joj nije stalo koliko bi trebalo biti. 

Gore nego da nas drže van kluba, zamrzavanje integracijskih procesa EU riskira njegovanje populizma, doprinosi nestabilnosti i stavlja regiju u geopolitički pakao. Posljedice će morati biti ublažene nekim pametnim EU politikama i povećanom prisutnošću u regiji. Pogotovo za BiH - to je naš jedini način da izađemo i teškog trenutnog stanja. 

Možda to nije jasno trenutnim EU liderima, ali Europska unija i Bosna i Hercegovina izgrađene su na sličnim vrijednostima i rođene u isto vrijeme. EU (koja je zamijenila Europske zajednice) pravno je uspostavljena Maastrichtskim ugovorom, potpisanim 7. februara 1992. Samo tri sedmice kasnije, BiH je na referendumu izglasala status nezavisne države. U BiH smo to vidjeli kao isprepletenost naših zajedničkih sudbina. Baš kao i osnivači Europe, vidjeli smo snagu u našoj raznolikosti i bili smo nadahnuti optimizmom koji se širio kontinentom. Naš je mladi narod izgrađen na narativu da ćemo se konačno pridružiti EU. Ovo je bila naša priča o porijeklu i nikada nismo zamišljali alternativnu budućnost.

Umjesto toga, iza rata su došle decenije stagnacije, etničke napetosti i neuspjeli pokušaji reformi. Samo u protekle četiri godine je pet posto naših građana napustilo zemlju. Državni parlament ove godine nije održao niti jedan sastanak, vlada još uvijek nije formirana - više od godinu dana nakon posljednjih izbora. Retorika secesije i rata je raširena. BiH se udaljila više nego ikada od EU-a i sada je u punoj, snažnoj političkoj i egzistencijalnoj krizi, pod rizikom raspada. To je, prema riječima predsjednika Macrona, "tempirana bomba" koja otkucava na granici sa EU.

Naši lideri snose dio krivice. Njima je sigurno nedostajalo vizije, kapaciteta i integriteta kako bi mogli voditi našu zemlju naprijed. Mnogi Bosanci i Hercegovci ostali su zarobljeni u etničkim podjelama i nastavljaju birati iste nacionalističke stranke. Međutim, neučinkoviti političari i uglavnom kratkovidno biračko tijelo posljedica su, a ne osnovni uzrok problema. Greška je u potpunosti u sistemu unutar kojeg djeluju i koji "po defaultu" proizvodi takve ishode.

Sistem upravljanja stvoren aneksom 4 Daytonskog mirovnog sporazuma - naš ustav - zloglasan je po svojoj složenosti, neučinkovitosti i diskriminatornom utjecaju. Stanovništvom od tri miliona upravljaju tri predsjednika, 14 premijera, oko 180 imenovanih ministara i više od 700 zastupnika, koji sjede u 14 različitih parlamenta. Izbori i sastanci temeljeni na etnici produbljuju napetosti, neprekidno suprotstavljajući tri glavne skupine jedne protiv drugih. Blokiranje odluka postalo je glavno političko sredstvo, a zastoj je odavno postao norma. Oko 15 posto stanovništva, uključujući sve Židove i Rome, su građani druge klase, koji nisu u mogućnosti kandidirati se za visoke političke funkcije.

Nakon više od dvije decenije rješenja po osnovu "samo stavi flaster", došlo je krajnje vrijeme da prepoznamo da je Daytonski sporazum bio vrijedan alat za završetak rata, ali stvorio je nepravedan i neodrživ sistem. Kriza je stvarna, a Macronova procjena situacije nije korisna. EU mora pomoći BiH da postavi novi ustavni temelj i obnovi svoju političku strukturu odozdo prema gore.

Ovo će naići na otpor vladajuće elite u BiH, jedine grupe koja će izgubiti u tom procesu. Hiljade porodica podržava korumpirani i neučinkoviti sistem pa će politička visoka klasa, razumljivo, oklijevati "da pusti". Ovaj se gubitak mora priznati i pažljivo s njim upravljati mješavinom poticaja, pritisaka i sigurnosnih "mreža" koje bi trebale pratiti ustavnu promjenu.

Proces podrazumijeva i ozbiljne rizike: novo otvaranje mirovnog sporazuma i novo uspostavljanje historijskih kompromisa u vrijeme kada se BiH nalazi u sve nesigurnijoj geopolitičkoj situaciji.

Ali, veći je rizik ne učiniti ništa. Ovaj će posao, kao i obično, dovesti do toga da se bh. vodstvo okrene zemljama u Golfskom zalivu, Kini i Rusiji, što će dodatno ugroziti kohezivnost zemlje i njenu budućnost u EU, posebno sada, kada se čini da je jedini nacionalni konsenzus koji je postojao - nada u EU integraciju - odložen na neodređeno. BiH će biti sve teže da izbjegne situaciju u kojoj postaje poligon za testiranje novog hladnog rata.

Europsko vijeće i nova komisija trebaju biti hrabriji i ambiciozniji. Ulog su naše zajedničke vrijednosti i stabilnost. Inače, sve što će nam ostati jeste neuspjela država na pragu EU i zastava EU na humanitarnim predmetima - tužni podsjetnici na nikad ostvareni san.

• Boriša Falatar je ekonomista iz BiH koji predaje na Science Po. u Parizu. Bio je kandidat Naše stranke za predsjednika na izborima 2018. u Bosni i Hercegovini

NEMA KOMENTARA