Treba li malu djecu voditi na groblje i sahrane: Šta kažu stručnjaci, a šta mame

Kako s malom djecom razgovarati o smrti i gubitku bližnjih i trebaju li najmlađi ići na groblje i na sahrane? Pročitaj što kažu stručnjaci i naše mame na Facebooku

Jučer je je bio blagdan Svih svetih, danas je Dušni dan, dan kada mnoge obitelji posjete groblje i sjećaju se svojih dragih koji su umrli. Međutim, pitanje koje muči mnoge roditelje je trebaju li mala djeca ići na groblje i na kraju krajeva, je li im uopće mjesto na sahranama.

Mnogi roditelji brinu se kako bi takva iskustva mogla biti traumatična za malu djecu te na neki način 'štite' svoju djecu od smrti dok su još mala kako im ne bi 'ukrali' savršeni dio bezbrižnog i neopterećenog djetinjstva.

Iako na ovakva pitanja ne postoje 'pravi' odgovori, portal Miss7mama prikupio je nekoliko stručnih mišljenja povezanih s ovom temom, ali su i izdvojili mišljenja i iskustva svojih čitateljica.

Prema nedavnom istraživanju provedenom u Velikoj Britaniji, čak 48 posto roditelja izjavilo je da je neprikladno da djeca mlađa od 12 godina prisustvuju sprovodima.

S druge strane, dr. Daniel Oppenheim, psihijatar i autor knjige 'Razgovori s djecom o životu i smrti', smatra da je 'svako vrijeme pravo vrijeme za odlazak na groblje'. On naglašava kako je posjet groblju prilika roditeljima da malu djecu nauče nekoliko važnih stvari:

"Taj trenutak razmišljanja na grobu voljene osobe, prilika je za roditelje da objasne djeci cijelu svrhu groblja, mjesta na kojem počiva osoba koju smo voljeli, koju ćemo nastaviti voljeti i na kojem se možemo ponovno povezati s tom osobom. Na taj način znamo da je ta osoba blizu nas, a ne bilo gdje ili nigdje", istaknuo je psihijatar i dodao kako je posjet groblju također prilika da roditelji objasne djetetu kako smrt ne predstavlja vječno nestajanje: "Ta osoba više nije fizički prisutna u našem svakodnevnom životu, ali ona ostaje u našim mislima i uspomenama."

Međutim, psihijatar podsjeća roditelje kako nije nužno da malo dijete prisustvuje sahrani.

"Ako je dijete tjeskobno, plašljivo ili uzrujano, puno je bolje ostaviti dijete na čuvanju kod osobe od povjerenja."

Također dodaje kako uzrujanost i emocionalnost roditelja i drugih odraslih može preplašiti i zbuniti malo dijete, ali zato je važno unaprijed pripremiti objašnjenje koje će pomoći ublažiti potencijalne strahove kod djeteta. Isto tako ističe da roditelji nikada ne bi smjeli prisiljavati dijete da ide na groblje ako dijete odbija ići. "Budite oprezni jer dijete ne smije osjećati krivnju zbog toga što ne sudjeluje u procesu tugovanja."

Svi smo svjesni činjenice da je smrt sastavni dio našeg života, i svi se u nekom razdoblju svojeg života susretnu s time da umre netko blizak. Gubitak koji tada nastane je nešto što traži vremena, energije i razumijevanja kako bi prošao proces tugovanja i kako bi se gubitak na kraju integrirao u naše životno iskustvo. I koliko god je to težak proces, uvijek je lakši za osobu koja ima neka saznanja o smrti, o tugovanju i koja ima podršku bliskih osoba.

Iz tog razloga je važno s djecom od malena razgovarati o smrti. Djeca nepoznate situacije i nova iskustva mjere i prorađuju prema reakcijama njima važnih odraslih osoba. Stoga je bitno da djeca imaju podršku odraslih osoba i od velike je važnosti kako se te osobe ponašaju u susretu sa smrću (primjer tugovanja, poimanja smrti općenito...).

'Djetetu uvijek, ali baš uvijek treba reći istinu'

Dr. sc. Miranda Novak, prof. psihologije govori kako roditelji često ne razgovaraju o smrti jer se boje da će takvim razgovorom povrijediti dijete, preplašiti ga, izazvati kod njega tugu, ili se boje da dijete to neće razumjeti, a ustvari se događa upravo suprotno.

"Kada umre netko od bliskih članova obitelji, dijete, čak i ako je jako malo, ako je tek počelo pričati, iz reakcija roditelja osjeća energiju u kući i neverbalno pokupi ono što se događa. Djetetu uvijek, ali baš uvijek treba reći istinu. Treba mu reći tko je umro, što se dogodilo, kratko, na primjeren način, i jako je važno da roditelj izrazi svoju tugu, svoju zabrinutost oko toga, da svoje mišljenje i svoje emocije podijeli s djetetom. Kada roditelj postupi na takav način, onda omogućuje i djetetu jedan prirodan i normalan proces tugovanja", objašnjava psihologinja.

Šta kažu mame?

I mame na Facebooku raspravljale su o tome kako s djecom razgovarati o smrti te treba li ih voditi na groblje od najranije dobi.

Mama Aleksandra istaknula je kako svog sina vodi na groblje otkako je beba, ali ne slaže se s prisustvovanjem male djece na sahrani: "Prvo, nemamo luksuz da nam ga netko pričuva, a i uživao je u šetnji, gledao paljenje svijeća itd. Jedino nikad ne bih vodila malu djecu na sprovode."

Mama Jasna također je napisala kako svake godine ide s djecom na groblje te naglašava kako djeci odmah treba objasniti razliku između duše i tijela: "Često odemo na grob moje mame tj. bake. Mlađa kćer joj otpjeva pjesmice koje je naučila u školi, ispriča joj novosti i na kraju uvijek zagrli spomenik i poljubi ga. Kad je mama umrla, imala je nepune 4 godine i rekli smo joj da je na nebu i time je totalno zbunili. Došli smo na groblje i pitala je što je to. Pa sam joj rekla da baka tu spava zakopana, na što je rekla: "Kako može biti i na nebu i tu zakopana?" Dugo joj je trebalo da shvati, ali sam ja odmah shvatila da sam napravila glupost. Prve dvije godine su bile vrlo teške jer je, kada bismo kretali na groblje, htjela ponijeti lopaticu da iskopa baku...Zato mislim da djeci moramo odmah objasniti da tijelo moramo položiti u grob, a da je duša nešto drugo."

S druge strane, mama Kristina svoje djevojčice još ne želi voditi na groblje jer smatra da su premale: "Starija curica će sada napuniti 4 godine i još je nisam vodila na groblje. A mlađu od godinu i pol još manje! Po mom mišljenju su još premale. Sa svojim curama još ne želim pričati o tome, ali kada bude bilo potrebno onda ću im pokušati objasniti..."