! / Misterije JAT-ovih letova: Kako je kapetanu poznata glumica opalila šamar

16. 06. 2019. u 17:31:00 Radiosarajevo.ba

Shares:16

Bila jednom jedna velika zemlja. U toj zemlji bila je i jedna velika aviokompanija. U njoj su radile hiljade i hiljade ljudi iz te velike zemlje, svih nacionalnosti i vjeroispovijesti.

Zemlja se zvala Jugoslavija, a kompanija JAT, Jugoslavenski Aerotransport i bila je jedna od najuglednijih na svijetu. U svojim je zlatnim danima JAT slijetao na 80-ak zračnih luka na pet kontinenata, a bio je i prva europska kompanija kojoj je odobreno slijetanje u Kinu.

Ugled koji je u svijetu uživao JAT bio je rezultat politike nesvrstanosti koju je vodila Jugoslavija. Pokret nesvrstanih JAT-u je omogućio slijetanje na sve važnije svjetske aerodrome, neovisno u kojem su se bloku nalazili u vrijeme Hladnog rata.

'U sigurnim rukama'

JAT je osnovan 17. juna 1927. kao Aeroput, a prvi let bio je između Beograda i Zagreba avionom Potez-29.

Nakon Drugog svjetskog rata kompanija mijenja ime u Jugoslavenski Aerotransport (JAT). To će ime nositi do augusta 2003. kada je preimenovan u JAT Airways. Idućih će deset godina letjeti pod tim imenom, a 2013. nakon što ju kupuje kompanija ‘Etihad’ iz Ujedinjenih Arapskih Emirata preimenovan je u Air Serbia, a to je ime koje kompanija nosi i danas.

Kompanija čije je ime zlatnim slovima upisano u historiju svjetske avijacije na vrhuncu je u svojoj floti imala 33 aviona, među kojima su se isticali čuveni Douglas DC-10, takozvane ‘desetke’ i Boeing 737 (JAT je bio prva europska kompanija koja je 70-ih kupila u to vrijeme najmodernije Boeinge). Slogan JAT-a bio je ‘U sigurnim rukama’.

Brankova prva letačka dozvola iz 1983. godine - undefined

Foto: Privatni album: Brankova prva letačka dozvola iz 1983. godine

Usporedbe radi, hrvatska nacionalna Croiatia Airlines slijeće tek na nekoliko europskih aerodroma, a zbog nagomilanih dugova i neadekvatnog upravljanja, firma se nalazi pred kolapsom.

O zlatnim danima jugoslavenske avijacije za portal 100posto govori Beograđanin Branko (59) koji je u JAT-u kao stjuard proveo 30 godina i s njime više puta obletio cijeli svijet.

“Nekako mi je bilo predodređeno da ću se baviti letenjem. Porodični 'biznis', moglo bi se reći. Otac kapetan, kasnije instruktor, majka službenik u avio kompaniji, sestra stjuardesa, tetke, sestre od tetaka, svi su radili u istoj kompaniji”, počinje svoju priču Branko koji se prije nego što je postao JAT-ov stjuard, školovao za pilota.

U JAT-u se zapošljavalo preko veze, ali…

“Završio sam osmu klasu pilotske akademije. Kao stipendist JAT-a, odmah sam dobio posao stjuarda, čekajući dok se ne oslobodi mjesto za dalje školovanje za inženjera leta. Na kraju sam ostao letjeti kao stjuard sve do penzije”, smije se Branko i ponosno dodaje kako mu je to bio najljepši period života.

Kao stjuard u JAT-u počeo je letjeti još kao klinac ranih 80-ih.


“Bili smo jedna od najcjenjenijih aviokompanija na svijetu. Gigant. Kompanija koja je bila sinonim za nadmoć i glamur. Tih 1980-ih kada sam postao član jedne od najvećih firmi u staroj Jugoslaviji, JAT je prevozio na milione putnika godišnje na svih pet kontinenata. Njegova flota sa Boeinzima, Devetkama DC 9, čuvenim desetkama Douglas DC 10 i prepoznatljivom amblemu jaja na repu aviona, ponosno je slijetala u New York, Chicago, L.A., Cleveland, Detroit, Sydney, Melbourne, Singapur… Letjeli smo za Bliski Istok, Afriku, Kanadu, Aziju, ma nema gdje nismo letjeli”, prisjeća se Branko.

“Uniforme naših stjuardesa osvajale su nagrade kao najelegantnije na svijetu. A o ljepoti mojih kolegica i ne trebam posebno govoriti. Mnoga prijateljstava, kumstva i brakovi nastali su u JAT-u. Bili smo kao jedna velika porodica”, prisjeća se sagovornik portala 100posto.hr.

“U JAT-u se zapošljavalo većinom preko veze, ali samo na ugovore od šest mjeseci. Nakon toga bi im se ugovor produžio ili bi dobili otkaze. Jako je teško bilo dobiti stalan posao. Svi su tih godina željeli raditi u tako moćnoj kompaniji, a letjeti s JAT-om i za JAT bila je stvar prestiža”, govori nam Branko koji je u svojoj karijeri dužoj od 30 godina proživio toliko dogodovština da bi se o njima mogla napisati poduža knjiga.

'Jel te zvala Nastassja?
'
“Proživio sam svašta. Od stresnih situacija - velikih turbulencija - olujnih razmjera, mogućnosti ostajanja bez goriva u zraku, izbjegnutog direktnog sudara s drugim avionom, do božanstvenih smjena od po mjesec dana na raznim destinacijama širom svijeta. Spavao sam u najboljim svjetskim hotelima, izležavao na plažama najpoznatijih turističkih destinacija i pored hotelskih bazena hotela poput Hiltona i Sheratona, odlazio na večere u najbolje restorane, a u avionu sam upoznavao najrazličitije profile ličnosti”, prisjeća se Branko koji je na letovima susreo i brojne poznate osobe.

“Sjećam se da nam je na jednom letu u prvoj klasi sjedila glumica Nastassja Kinski. Moj kolega je toliko bio opčinjen njom da smo ga jedva uvjerili da se obuzda i da je ne muva na letu. Mislim da joj je nekako uvalio ceduljicu sa svojim brojem telefona. Godinama smo ga zezali da li ga je zvala Nastassja”, smije se Branko te dodaje da je još brutalnije bilo kada je s njima letjela Ružica Sokić, legendarna beogradska glumica koju su proslavile uloge u filmovima crnog vala.

“Ružica je letjela s kapetanom u kokpitu. U to vrijeme nisu postojali sterilni kokpiti i zaključavanje kokpita zbog terorizma, već je kapetan mogao pozvati u pilotsku kabinu koga je htio da prisustvuje polijetanju ili slijetanju aviona. Tako je kapetan na tom letu pozvao Ružicu u kokpit. Poslije nekog vremena ushićeni kapetan se okrenuo se ka glumici.

Mogu li nešto da vam kažem?”, upitao je ushićeni kapetan.

“Naravno”, reče Ružica.

“Moji drugovi i ja smo dr*ali na vas kad smo bili mali”, izvalio je on.

Zavalila mu je takvu šamarčinu da se taj događaj, evo i danas prepričava”, kroz smijeh će Branko koji kaže da ga šokira koliko su se neki gradovi u koje je slijetao promijenili u ovih 30 godina. Kao primjer nam navodi Dubai.

Dubai je 80-ih bio ribarsko selo

“Kada sam početkom 80-ih prvi puta sletio u Dubai, to je bilo ribarsko selo s jednim neboderom i nekoliko manjih hotela. Pustinja. Nisu imali ni aviokompaniju, JAT im je iznajmljivao avione. Tamo sam prvi puta probao njihov specijalitet, kaleš. Spavali smo u hotelu Chicago Beach. Danas je tamo onaj čuveni hotel, Burj Al Arab Jumeirah, onaj koji izgleda kao jedro. Danas je Dubai to što jeste, a mi smo postali ono što nikada nismo trebali”, uzdahnuo je Branko koji je kao mlad najviše volio letove za New York. Njih, kaže, nikada nije propuštao.

Dubai - undefined

Foto: Profimedia: Dubai

Uživao sam na koncertima u Radio City Music Hallu. Jedan od najboljih na kojima sam bio je koncert Siouxsie and the Banshees. Napravili su čitav scenarij, kao da sam gledao pozorišnu predstavu. U rock clubu The Ritz na jedanaestoj ulici slušao sam Shriekback. New York je bio moj grad. Svaki put sam od tamo donosio brdo long play ploča”, priča nam Branko te dodaje da su se mnogi članovi posade JAT-a bavili i švercom stvari koje se nisu mogle kupiti u Jugoslaviji.

Na dokovima New Yorka sam kupovao Ray Ban naočale i Zippo upaljače. Iz kineske četvrti smo donosili kimona, ali njih smo kupovali i u Singapuru. U New Yorku smo kupovali i čuvene američke kućne ‘banana’ telefone. Jedan kolega odlučio ih je prošvercati tako što je kupio tri purana i napunio ih je telefonima. Kada su ga carinici pitali 'što u ćurkama rade telefoni', on im je odgovorio 'pa da mogu da mi telefoniraju kada budu pečene'. Carinici su se na to nasmijali, opsovali ga i pustili da prođe", prepričava nam sulude doživljaje iz JAT-a Branko koji je u dućanima Velike jabuke kupovao Lesonic stereo uređaje i preprodavao ih u Beogradu.

"Lesonic je svijetlio kao najluđi light show. Fine pare sam na njemu zaradio”, prisjeća se Branko koji je kao mladi JAT-ovac volio partijati i u Chicagu.

S JAT-ovom iskaznicom svuda sam bio VIP gost

“U Chicagu, u sklopu hotela Congress gdje smo odsjedali, na Michigan aveniji, bio je noćni klub. Jednom mi nisu htjeli točiti alkohol, mislili da imam manje od 21. godine. Tražili su me ID. Pola sata sam ih uvjeravao da sam član posade koji je bio u Chicagu na smjeni. Na kraju su me pustili kada sam im pokazao iskaznicu JAT-a”, govori Branko, a slična je praksa, kaže nam, vrijedila i u njegovom rodnom Beogradu.

JAT-ova legitimacija za povlaštenju vožnju - undefined

Foto: Privatni album: JAT-ova legitimacija za povlaštenju vožnju

“U Beogradu su se tih godina počeli otvarati kafići i klubovi. Neki su bili i zatvorenog tipa. Dovoljno je bilo pokazati na ulazu JAT-ovu legitimaciju i širom su ti otvarali vrata. Bio si tada, bukvalno, VIP gost”, kaže.

Brifinzi u letačkoj bili su najveći izvor tračeva. Prije odlaska na let na istom mjestu se znalo naći i po petnaest posada.

“Svako je tu prepričavao dogodovštine s nekog od prethodnih letova. Tu bismo saznali ko je s kim imao seks na smjeni. U kompaniji je bilo i dosta bračnih parova. Nerijetko su se događale i prevare pa su neminovni bili i razvodi brakova. Kolegice i kolege su zaticali svoje muževe i žene po hotelskim sobama u zagrljajima kolega. Tračeva nikad dosta”, otkriva buran ljubavni život članova posada JAT-a.

Najstresnija situacija u zraku dogodila mu se sredinom 80-ih na letu Beograd-Kuvajt.

Kopilot je osijedio kad smo sletjeli

Trebala je to biti smjena od sedam dana, što znači da sam trebao ostati u Kuvajtu sedam dana do povratka. Bio je to noćni let u polupunom Boeingu 727. Ukrcano je oko 130 putnika. Let je bio miran, a u posadi su sa mnom bili jedan kolega i dvije kolegice. U kokpitu su bili kapetan s dugogodišnjim iskustvom, iskusni flight inženjer i mlađi kopilot. Ukupno sedam članova posade. Nakon polijetanja rutinski smo odradili servis i putnici su uglavnom pozaspali. Svjetla u kabini su bila ugašena. Sjeo sam u posljednji red jer je bio prazan i gledao sam kroz prozor svjetla gradova koje smo prelijetali”.

 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 

A post shared by Wolfgang Pramberger (@wop_worldofpictures) on

Upao sam u poludrijemež. Iznenada, avion je naglo, pod velikim uglom skrenuo lijevo, pa naglo desno i u trenutku sam kroz prozor vidio jako svjetlo koje je protutnjalo kraj nas. Ne znam koliko je bilo blizu, ali imao sam osjećaj da je bilo stotinjak metara, možda i bliže. Poslije tog trenutka naš avion je i dalje lelujao pokušavajući da se vrati u stabilan i miran let. Putnici su spavali i nisu ni bili svjesni što se upravo dogodilo”.

“U kokpitu je prije tog trenutka bio uključen autopilot, kapetan je čitao neke papire, kopilot pratio instrumente i držao navigaciju, a flajter jeo. Uobičajene radnje prilikom leta. U jednom trenutku je kopilota zabljesnula svjetlost i mahinalno je uhvatio volan i skrenuo naglo ulijevo. Izbjegao je direktan sudar s avionom Boeing 747 British Airways s 400 putnika, koji je bio u fazi penjanja. Sve se to događalo iznad bugarske teritorije”, ispričao nam je Branko jednu od svojih najluđih situacija u karijeri.

“Po slijetanju u Kuvajt, poslije dva dana, kopilot je od stresa potpuno osijedio. Kolegica je doživjela posttraumatski stres i otišla na bolovanje. Po povratku u Beograd smo saznali da je krivac bio zaposleni u oblasnoj kontroli letenja Beograd. Dobio je odmah otkaz na poslu. Doživjeli smo Air Miss. Poslije tog leta dobio sam par dana slobodnih i opet bio nazad u avionu u novim avanturama…

NEMA KOMENTARA