Krajina / Kralj lješnjaka u BiH: Da li je Alen Islamović mikrofon zamijenio motikom

20. 05. 2019. u 11:52:00 Radiosarajevo.ba

Shares:0

Pogledaj oko sebe. Oblaci kao nacrtani, zelenilo i mir, a sve što čuješ je cvrkut ptica, huk hladnog vjetra s Plješivice i šum moje rijeke Une. Ima li ljepše muzike?

Tim riječima dočekala je ekipu Jutarnjeg legenda YU-rocka, pjevač Divljih Jagoda i posljednji pjevač Bijelog dugmeta Alen Islamović na svom imanju u rodnom Bihaću. Ovdje, pod obronke Plješivice, došli su uvjeriti se u priču koja već dulje vrijeme kola estradom - da je Alenu dosta svirke pa je mikrofon odlučio zamijeniti motikom. Alen se smije, nije baš, kaže, tako, ali priznaje da mnogo vremena provodi u ovom malom komadiću raja.

Sa 1800 stabala Alen je, naime, postao jedan od najvećih uzgajivača stabala lješnjaka u zapadnom dijelu BiH.

Uloga žene

Ima tri plantaže prostrte na oko 25 hiljada kvadratnih metara zemlje, a stabla koja su sada stara svega nekoliko godina još su premalena da bi davala mnogo plodova. No, zahvaljujući pjevačevoj pažnji i brizi sigurno će stasati. Dok za dobrodošlicu toči čašu graševine na svježem zraku, Alen otkriva kako je do svega došlo. U odluci da se uhvati poljoprivrede ulogu je imala i pjevačeva dugogodišnja supruga Marijana, žena s kojom ga još uvijek veže srednjoškolska zaljubljenost i s kojom ima dvije kćeri.

"Supruga je naslijedila dio zemlje ovdje u Bihaću, a dio sam kupio i razmišljali smo što bismo mogli zasaditi. Analiza zemlje, bez koje ne možeš početi, pokazala je da je ovo pjeskovito tlo kao stvoreno za uzgoj lješnjaka. Ovdje je Una na samo nekoliko koraka i čini se da je baš na ovom mjestu gdje sada stojimo bilo prije nekoliko stotina godina neko njeno jezero ili pritok. Zbog toga je tlo sedreno i pogodno za ovakve kulture. Stoga smo krenuli istraživati kako bi bilo uzgajati lješnjake. U to vrijeme o lješnjacima gotovo ništa nisam znao, osim što sam ih tu, uz obale rijeke, nekada, kao dijete, morao brati kada bi me poslali.

Malo po malo učio sam, rješavao papirologiju za uvoz sadnica iz Europske Unije i sada smo tu, na plantažama koje zajedno imaju više od 1800 stabala", govori Alen dok nevjerojatnom pedantnošću obilazi svaki pedalj svoje plantaže. Čupka korov oko lješnjaka, reže mladice kako bi se formiralo bujnije stablo, kosi neželjenu travu... 

Čokolade

"To je moj mir i moje zadovoljstvo. Ovamo dolazim nakon svakog koncerta kako bih napunio baterije. Donesem ležaljku, natočim čašu vina i ne treba mi ništa više", otkriva Alen koji je, kaže, saznao da stabla lješnjaka plodove daju i do stotinu godina. Želja mu je stoga da biznis, nazvan Lješnjak s Une, jednoga dana naslijedi njegov unuk ili, što mu je nada, više unuka. S obzirom na dugotrajnost plantaže, Alen kaže da će se i praunuci moći “zabavljati poljoprivredom”, a ako im se to ne bude dalo, “barem će imati što prodati”.

Kako bi bio siguran da će plan uspjeti, Islamović je, kaže, morao mnogo učiti o lješnjacima. Saznao je tako da najbolje plodove daju takozvani istarski lješnjaci, koje je zasadio uz nekoliko sorti engleskih. Baš ti, istarski, kao da su čekali na pjevača kojeg pamtimo po legendarnim hitovima bivše države poput “Đurđevdan”, “Motori” ili “Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo”, “Ružica si bila”.

"To je sorta koju su još zvali i Titovi lješnjaci, zato što je Tito naložio svojim agronomima da mu uzgoje sortu koja bi mogla uspijevati u ovakvim područjima. To je poseban plod. Otkako sam u lješnjacima često znam pokupovati sve vrste čokolada s lješnjacima i oprati ih samo kako bih okusio lješnjak. Odmah znam prepoznati koji je istarski, jer je cijenjen u cijeloj Europi. Mnogo je veći i ukusniji od ostalih. Kada naiđem na neku drugu sortu, čudim se kako sam to prije mogao jesti, jer je okus neusporediv s ovim krupnijim. Njih kada jedeš, kao da jedeš čistu Nutellu", priča Alen.

Ističe da je svoje lješnjake nosio i na analizu u jedan švicarski laboratorij, gdje su, tvrdi, bili iznenađeni što se lješnjak te kvalitete može uzgojiti u Bihaću: "Za moje lješnjake već su zainteresirane i neke velike tvrtke, poput Ferrero Rochera, jer su oni uvijek u potražnji za plodom dobre kvalitete za svoje slatkiše. A i samo, ovdje u Unsko-sanskom kantonu, ima barem 30 slastičara koji bi kupovali plod već sada da ga imam. Prodaja nije upitna."

Kaže da sa samom plantažom nema mnogo posla. Potrebno je dohranjivati tlo i redovito micati korov kako bi nastala djetelina koja lješnjacima odgovara. Sa šogorom je, tako, u samo dva dana pokosio sve tri plantaže, a posao su u vrijeme našeg dolaska baš završavali.

A nije mu ovo ni prvi izlet u biznis. Još od razdoblja Bijelog dugmeta krajem osamdesetih Alen kaže da je naučio kako ne treba računati samo na novac s estrade: "Prvi ozbiljniji zarađeni novac uložio sam u kafić ovdje, u Bihaću. Problem je samo bio što je bio smješten u vojnoj zgradi gdje su živjeli piloti JNA sa Željave, ali sam uspio nekako ishoditi generalsku dozvolu za točenje alkohola. Tako je to bila jedina slastičarnica koja je točila alkohol, a kolače smo imali reda radi." Uslijedio je noćni klub, neko se vrijeme bavio i distribucijom pića lokalima, a činjenica da je bio megapopularna zvijezda bivše države uvijek je dobro došla kada bi trebalo otvoriti neka vrata.

Dok nakon napornog dana u polju sjedimo u njegovoj kući u Bihaću, Alen spremno uzima gitaru i svira taktove svojih novih hitova.

"I dalje sam na turneji, samostalno, ali i s Bijelim dugmetom i Goranom Bregovićem, kojem sam prije nekoliko godina poklonio nekoliko sadnica lješnjaka. Oduševljen je jer mu sad stabla rađaju plodove i dobio je svoje nove susjede - vjeverice. Imam u planu mnogo koncerata od Slovenije do Makedonije. Na albumu ‘Tajno’ pripremio sam jedanaest novih pjesama, ali će se na CD-u naći i ponešto starih koje smo malo preradili, ukupno 17 kompozicija", otkriva Alen. Tako će, primjerice, veliki hit “Lopov”, koji je otpjevao u duetu s Indirom Radić, doživjeti svoju novu obradu, što će se sigurno svidjeti obožavateljima.

Alen će 7. i 8. lipnja nastupiti prvi put u festivalskom dijelu CMC festivala u Vodicama, gdje će predstaviti novi hit “Nije mi dobro”, koji je otpjevao u s Enelom Palavrom.

"Oko novog CD-a okupio sam interesantnu ekipu. Ima glazbenika iz Divljih jagoda, Crvene jabuke, Zabranjenog pušenja, kao autor pojavljuje se i Miro Buljan, ali i Kiki iz grupe Piloti iz Beograda. Rajko Dujmić i ja napravili smo odličnu baladu", kaže pjevač.

Žao mu je samo, otkriva za kraj, što se priče s lješnjacima nije sjetio prije barem deset godina, da malo dulje uživa u toj ljepoti, objavio je Jutarnji.

KOMENTARI (3)