Zija Dizdarević

Zija Dizdarević

Valter, Šiba i Fratar

05. 04. 2019. u 09:31:00

Shares:0

Ovogodišnji 6. april/travanj - datum tako poseban u historiji Sarajeva kao glavnog grada Bosne i Hercegovine - u znaku je i dvojca Vladimir Perić Valter i Hajrudin Krvavac Šiba. Otvaranje muzeja Valter brani Sarajevo i monografija posvećena Šibi su od trajnog značaja ne samo za Sarajevo.

Inicijator za uspostavu muzeja o kultnom filmu je reditelj Jasmin Duraković, direktor Filmskog centra Sarajevo. Ideja je ostvarena zahvaljujući ekipi FCS-a i nizu kreatora likovnih i scenskih umjetnosti i budućih kustosa. Monografija je prva knjiga edicije Kinematografija Bosne i Hercegovine, iza koje su Udruženje redateljica i redatelja BiH i Akademija scenskih umjetnosti Sarajevo.  Urednica je Jasmila Žbanić. Publikaciju Hajrudin Krvavac uredio je Nebojša Jovanović. Zahvaljujući njemu, i, posebno, Hajrudinovoj supruzi Ešrefi Krvavac, te eminentnim autorima – monografija je dragocjen izdavački pothvat.

Predočavanje monografije javnosti praćeno je i dokumentarcem o Muzeju, autora Nedima Karalića. Događaj upotpunjuje prikazivanje tehnološki osavremenjene verzije filma Valter brani Sarajevo.

Valteru i Šibi treba pridružiti Fratra. Nije riječ o nadimku ilegalca u stvarnom ili filmskom životu, već o fra Marku Oršoliću, koji zaslužuje da mu se osnovno zvanje piše s velikim F, i njegovoj knjizi Suvremena suočavanja. Knjiga je predstavljena dva dana ranije u Bosanskom kulturnom centru, obnovljenom zdanju u kojem su dva hrama – jevrejski (Templ) i kulturno-umjetnički.  Nije Oršolić slučajno izabrao BKC za promociju ove izuzetne publikacije, vrijedne svake pažnje.

Vladimir Perić – Prijepoljac. Narodni heroj. Ilegalac u Tuzli i Sarajevu. Tokom službe u Hipotekarnoj banci u Sarajevu bio je radnički aktivista, a 1940. postao članom Mjesnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije za Sarajevo. Bio je komandant Majevičkog partizanskog odreda, udarnog bataljona Zeničkog partizanskog odreda, komandant bataljona u Šestoj istočnobosanskoj proleterskoj brigadi. Bio je čovjek za specijalne zadatke, odlazio na slobodne teritorije i u Vrhovni štab Narodnooslobodilačke borbe. Bio je čovjek od posebnog povjerenja, za sasma posebne zadatke.

Valter je organizovao obavještajnu mrežu u Sarajevu, pomoć partizanskim jedinicama u okolini i izlazak iz grada ljudi koji su se priključivali NOB-u. Wikipedia navodi da je riječ o hrabrom, inteligentnom, proniciljivom i izuzetno sposobnom borcu.

Rukovodio je ilegalnim akcijama uoči oslobađanja Sarajeva 6. aprila 1945. i poginuo u zaštiti električne centrale koju su ustaše namjerile uništiti pri povlačenju. Valter je bio legendarna ličnost za života i godinama poslije inspiracija, ne samo za film. Lik i djelo Vladmira Perića čekaju naučnu valorizaciju i tomu primjerenu muzeološku prezentaciju. Da nije Valtera ne bi bilo Valtera.

Hajrudin Krvavac – Sarajlija. Rođen je pri kraju 1926 godine. Prvih godina rata postaje ilegalac i tada sreće Valtera. Tako mlađahan, potom, odlazi u partizane. Učešće u Narodnooslobodilačkom pokretu i ideje koje su nosile borbu za oslobođenje i socijalnu revoluciju - odredili su ga kao ličnost i kao posebnog stvaraoca. Preminuo je početkom jula 1992. godine u Sarajevu, prvog ljeta agresije na Bosnu i Hercegovinu u troipogodišnjoj opsadi grada.

U sinopsisu za dokumentarac Golim rukama (koji sam po sebi govori kako se išlo u izgradnju nove države po oslobođenju), Krvavac je napisao: "Bosna i Hercegovina za ovih četrdeset godina iskoračila je u budućnost za čitava četiri vijeka".

Nakon dokumentarne faze, koja će se odražavati na njegov kasniji rad, Krvavac dokazuje i razvija svoj talenat u igranim filmovima, kao reditelj i scenarist. Jednako kako je nalazio srodne scenariste za svoja ostvarenja, tako je pisao scenarije i za druge autore. U završnom životnom i stvaralačkom dobu posvetio se podršci i afirmaciji mladim filmskim stvaraocima.

Šibino djelo svrstavaju u žanr akciono-stripo-vesternskog partizanskog filma. Drugi smatraju da je njegov filmski rad kategorija po sebi. I jeste. Znalci i ljubitelji filma cijene da mu je vrhunsko ostvarenje Most - sineaističko remek djelo.

Ipak, Valter brani Sarajevo je bez premca na ovim i planetarnim prostorima (kažu, oko 10 milijardi gledanja samo u Kini). To ostvarenje ima neki trajni vizuelni i dijaloški magnetizam, neku posebnu privlačnost koja mami na poistovjećivanje, traži da pravda i ljudskost pobijede. To je film koji možete gledati nebrojeno puta.

Akribični urednik monografije istražio je rediteljske i scenarističke postupke drugih autora iz svijeta filma i drugih umjetničkih iskaza koja su potaknuta Šibinim Valterom. Jovanović: "Saberi-podvuci, nijedan drugi jugoslovenski film ne nastavlja tako intenzivno inspirirati i dan-danas".

Zbog kritičke rečenice Krvavac je proživio golootočke strahote. O tome je šutio i u vrijeme kada je politički i medijski postalo probitačno svjedočiti o toj nedovoljno osvijetljenoj temi. Ta nepravda nije ga pokolebala u idealima koje je pretočio u trajuće filmske priče. Uoči raspada Jugoslavije Šiba svjedoči o svom uvjerenju i nadi.

Kako navodi Jovanović, krajem 1989. u sarajevskom sedmičniku Nedjelja, pod naslovom Ideali, Krvavac piše: "Kada smo u našim filmskim mjesečnicima snimali ovčare sa Vlašića sa bijelim mantilima i rukavicama, što je, naravno, bilo montirano, mi to nismo činili da bismo nekog lagali, već zato što smo uistinu vjerovali da će vrlo brzo doći vrijeme kada će u našoj zemlji ovčari svoj posao raditi odjeveni kao ljekar".

Marko Oršolić – Rođen je u Tolisi (općina Orašje). Prošle godine fra Marko, zvan i Strikan, obilježio je 50 godina misništva. Kakvo je Oršolićevo poslanje govori i to da je nakon svečane mise, iza samostana u Tolisi, upriličen performans judeo-kršćansko-islamske molitve, pjesama i meditacije.

Takvo što je mogao osmisliti i organizirati samo fra Marko, čovjek izuzetne inteligencije, erudicije, otvorenosti, društvene kreativnosti. Oršolić je i osnivač Internacionalnog multireligijskog centra Zajedno (IMIC). Na toj liniji fra Marko je djelovao još od 1991. tokom rata a i danas. Nakon umirovljenja, a dnevno aktivan, živi na relaciji Tolisa – Sarajevo, gdje je sjedište asocijacije Zajedno.

Fra Marka nazivaju i "crveni pop". Jedni to kazuju sa simpatijama, odajući Oršoliću priznanje za njegov protunaci(onali)stički i antifašistički kredo i uvažavanje dobrog što su donijeli ovdašnji komunisti u vrijeme socijalizma. Drugi, i iz desničarskih crkvenih krugova, tim nadimkom žele ga ideološki diskreditirati i dovesti u pitanje njegovu nesumnjivu redovničku odanost.

Marko Oršolić je među franjevcima koji oličavaju sve najbolje što je iznjedrila Bosna Srebrena. Priče o civilizacijskoj posebnosti i kosmpolitskoj naravi bh. društva, pa i državnosti Bosne i Hercegovine, nema bez uvida u ulogu franjevaca i Bosne Srebrene. Znano je, unutar tog reda i Bosne Srebrene bilo je i ima različitih i suprostavljenih viđenja Bosne i Hercegovine, kao društva i političke opcije. Samo Fra Marko, njegovi prethodnici i sljedbenici znaju šta su sve proživjeli i doživljavaju - unutar svoje zajednice i sa političke strane i u javnom prostoru - slijedeći svoja viđenja i uvjereni da idu tragom zavjeta koji su dali. O svom uzoru, Oršolić piše: "Po svojim socijalnom-političkim pogledima fra Josip Markušić (1890-1968) predstavlja krajnji domet bosansko hercegovačke franjevačke socijalne i političke misli, a i njezinu najkompletniju prezentaciju".

Za kraj, fra Markova posveta koja otvara Suvremena suočavanja:

"Ovu knjigu posvećujem svim odvažnim ženama i muškarcima kojima je ljubav bila važnija i od nacije, svjetonazora i religije, pa su sklopili mješoviti brak. Naravno, i njihovom potomstvu koje se susreće s mnogim teškoćama suočavajući se sa zamršenom svakodnevnicom zbog roditeljskog izbora. Nadam se da će ova knjiga pomoći roditeljima i djeci da se lakše suoče sa raznorodnim životnim iskustvima u izgradnji novog čovjeka i svijeta i da se neće pasivno predati zlogukoj sudbini kako opisuje Ivo Andrić: 'Babo mi klanja, majka se krsti,a ja stojim, pa se kamenim'. I roditelji i potomci trebali bi se pridržavati riječi fra Antuna Kneževića (19. st.): 'To vjera božja nije, koja među nas razdor sije, vjera prava sjedinjava'. Na taj način će postati agens novog naroda i novog čovječanstva. Multireligijski dijalog će pomoći da vjernici postanu sudjelatnici u tom procesu, a socijalno-politička akcija će biti put u 'novo nebo i novu zemlju', dakle, domovinu ljudskog identiteta i svijeta kao njihovog prirodnog toposa".

Nada - Perić, Krvavac, Oršolić, sudbinski su vezani za Sarajevo ma gdje da su rođeni, bivstvovali i djelovali skladno svojim životnim opredjeljenjima. Ta trojica velikana vezani su za Sarajevo i utkani u njegovu baštinu. U moralnoj su vertikali povijesti Sarajeva kao Grada, kao središta Bosne i Hercegovine, kao društvenog ambijenta koji sažima i rasijava historijska iskustva svakojake vrste i težine, svjedoči o vrijednostima, kontrastima i najtežim iskušenjima bh. civilizacijske posebnosti. Valter, Šiba i Fratar spajaju najbolje u ljudima – humanost, hrabrost, etičnost, odanost - predanost ideji i vjeri u pravo svakog čovjeka na nadu.