Zija Dizdarević

Zija Dizdarević

Ucjenjivač Čović, tužibaba Plenković, zakonodavac Puljić

19. 10. 2018. u 10:00:00

Shares:0

Ishod nadmetanja Dragana Čovića i Željka Komšića za mjesto u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine traje kao važna činjenica u postizbornom periodu. Treća pobjeda Komšića nad kandidatom HDZBiH uzburkala je, ionako, nervoznu političku scenu. Hrvatski ministri nedolaskom na sjednice blokiraju rad Vijeća ministara BiH.

Pokrenuta su pitanja legaliteta, legitimiteta i političkih posljedica Komšićevog izbora. Sve to, uz propitivanje odnosa između Hrvata i Bošnjaka, Hrvatske i BiH.

Gubitnik Čović postavio je kao «apsolutni uvjet» za uspostavu vlasti promjenu Izbornog zakona BiH. SDP i SDA odbile su bilo kakvo ucjenjivanje u formiranju vlasti.

Diplomatija - Na stav vrha HDZ-a reagirale su Ambasada SAD i OHR. S obje adrese se žali što nisu usvojene zakonske izmjene prije izbora, ali su protiv uslovljavanja konstituisanja vlasti. Američka ambasada Čovićev ultimatum smatra nepoštenim. Izvjestitelj Evropskog parlamenta za BiH Cristian da Prada poručuje da najprije treba formirati vlast i zaključuje: «Tako funkcionira demokratija. Postizanje održivih rješenja za političke reforme znači pristanak na kompromis kroz rasprave unutar inistitucija, a ne putem ucjena».

Prethodno, drugačije mišljenje stiglo je od šefice diplomatije Hrvatske Marije Pejčinović-Burić. Izrazila je  «zabrinutost» zbog izbora Komšića u Predsjedništvo BiH na sastanku Vijeća za vanjske poslove Evorpske unije. Hrvatska ministrica vanjskih poslova zatražila je da izborna reforma bude na dnevnom redu Vijeća.

Uslijedilo je jadikovanje hrvatskog premijera Andreja Plenkovića francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu da je zabrinut što je Hrvat izabran glasovima Bošnjaka. Plenković je izjavio da je Macron «pokazao razumijevanje». U zvaničnom saopštenju iz Macronovog ureda nema ni riječi o posebnom odnosu prema BiH i izboru Komšića. Kada je riječ o Zapadnom Balkanu, stav je: «Imamo želju i volju da se u regionu postigne napredak. To je važno za stabilnost i regije i Evrope». Plenković nije odustao, uspio je nametnuti temu na samitu EU. Time mu je dato pravo da se miješa u unutrašnje poslove suverene države. Istodobno, tako je osporio kredibilitet misije EU u BiH.     

Legalitet – Da li bi Čović uslovljavao uspostavu vlasti izmjenom izborne normative da je izabran u državno Predsjedništvo? Da! Jer HDZ želi tim zakonom ne samo promijeniti izborne regule, već političku poziciju Hrvata, uključivši teritorijalni aspekt. Da je izabran, Čovićeva pozicija u toj nakani bila bi mnogo jača.

U osporavanje legaliteta Izbornog zakona BiH upustio se nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić:»... No, pitanje je kakav je to zakon pod kojim se oduzimaju prava jednom narodu i želi ga se izbrisati da je tu živio, kao što se želi Hrvatima u Bosni i Hercegovini». Izbor Predsjedništva BiH je ustavno uređen, a izborni zakoni su izvedeni iz tih normi. Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman je supotpisnik Dejtonskog sporazuma čiji je  sastavni dio Ustav BiH. Izborni zakoni na državnom i entitetskom nivou nisu mogli biti usvojeni bez glasova «legalnih» Hrvata i njihovih stranaka.

Profesionalnu neodgovornost - uključivši neinformiranje o ustavnom uređenju BiH i izbornom zakonodavstvu - pokazao je Mario Pušić u sugestivnoj reportaži (Komšićeva majka je Srpkinja, supruga Bošnjakinja, rođaci se ograđuju od njega, drugi ga preziru...) za Jutarnji list. Pušić piše: «Zahvaljujući glasovima Bošnjaka Željko Komšić u tročlanom Predsjedništvu BiH postao je predstavnik Hrvata, koji ga tamo ne priznaju svojim. Biran je po nacionalnom ključu, koji je njegovim izborom zapravo izigran, te i Izbornom zakonu koji je Ustavni sud proglasio neustavnim».     

Prvo, državni Ustavni sud nije proglasio Izborni zakon BiH neustavnim već tražio preciziranje načina biranja predstavnika konstitutivnih naroda. Drugo, da li se odluka Ustavnog suda BiH odnosi i na izbor Predsjedništva BiH? Ne! Ta odluka se tiče načina formiranja domova naroda u FBiH i na nivou države.

 Potrebe izmjene izbornog zakonodavstva nisu samo stvar provedbe odluke Ustavnog suda BiH u slučaju «Ljubić» i pitanje položaja Hrvata u izbornom postupku i vlasti. Radi se i o neprovođenju odluka Evropskog suda za ljudska prava. Tim odlukama se traži otklanjanje diskriminacije u izbornom procesu pripadnika manjinskih grupacija, pa i konstututivnih naroda, na nivou države i po entitetima.

HDZBiH godinama blokira donošenje ustavnih i zakonskih izmjena koje bi dovele u ravnopravan izborni položaj manjine i sve građane BiH. Ono što traže za Hrvate ne daju drugima. Priču o nejednakopravnosti bh. Hrvata prati i diskriminacija Srba koje ne priznaju kao konstitutivni narod u kantonima gdje vlada HDZ. Baš onako «europejski».

Po kojoj toj zakonskoj osnovi, po kakvom evropskom standardu iz 5 kantona poručuju Željku Komšiću da je nepoželjan na tim prostorima BiH? Je li to HDZ- demokratija? Te civilizacijski sramotne i prijeteće poruke (posredno, ne samo Komšiću) oslanjaju se na podrške Plenkovića, Pejčinović-Burić, kardinala Puljića i kvazinovinara, tipa Pušića. Na djelu je agresivni nacionalizam uperen protiv pripadnika istog naroda, jer se usprotivio ideologiji i praksi nezdravoj i po tu etničku grupaciju. To je i osporavanje suvereniteta i integriteta bh. države što traži i ustavnopravno reagovanje.

Legitimitet – Boris Pavelić za riječki Novi list piše: «Ako ništa drugo, «fenomen Komšić» pokazuje da ne postoji tek jedno «hrvatsvo», Ne postoji – kad smo već prisiljeni o tome raspravljati – samo tuđmanovsko, mrzovoljno, isključivo, u sebi zatvoreno «hrvatstvo», koje sebe dokazuje tek time što se odvaja od sebi sličnih, pa u tom odvajanju ne preže, vidjeli smo, ni od zločinačkih metoda». Pavelić poentira: «Kakvo je to 'europsko' hrvatstvo o kojem gudi Čović, kad 'prijateljima Bošnjacima' ne pada na pamet glasati za Čovića?».

Delegat Hrvata u Domu naroda bh. parlamenta Mario Karamatić kaže da su kandidata Demokratske fronte Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH izabrali «islamski ekstremisti i dio glasača SDA». Kao i obično Karamatić ima problema s logikom. Za Komšića je glasalo preko 220.000 građana, bilo je među njima i Hrvata i Srba i Ostalih. Ako i prihvatimo da je glasao i dio birača iz SDA, ostala bi ogromna brojka «islamskih ekstremista», a to bi bila prijetnja planetarnih razmjera.

Glasači se ne vode u biračkim spiskovima po narodnosnom određenju, ideološkom opredjeljenju ili stranačkoj (ne)pripadnosti. Oni što su odabrali Komšića učinili su to legalno i legitimno. Zato što im se čini najboljim izborom. Tačno je da ne bi to Komšić postigao bez podrške s bošnjačke strane. Neki su glasali uinat Čoviću zbog neiskrenosti, opetovanih sumnjičenja Bošnjaka po ideološkoj i većinskoj liniji, strateškog partnerstva s Miloradom Dodikom i dovođenja u pitanje opstanka bh. države.

O ishodu odmjeravanja Čovića i Komšića vrijedna su zapažanja fra Ivana Markovića u razgovoru za ovaj portal. Profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu smatra opravdanim Komšićev napad na Čovićevu antibosansku aroganciju i udruživanje s Dodikom. Istodobno, zamjera Komšiću na stvaranju histerije i provociranja izjavama o tužbi Hrvatske zbog Pelješkog mosta i kaže: «Komšić je propustio ublažiti hrvatsku frustraciju zato što uopšte nije propagirao svoj izbor u zapadnoj Hercegovini (...) mogao je jer je iz tog dijela dobio ne samo simboličku podršku». Franjevac Bosne Srebrene upozorava: «Tako Komšić dovodi BiH u rast spirale sukoba (...) koja može dovesti i do fizičkih obračuna». O postizbornoj organizaciji vlasti, Marković izjavljuje: «Najgore će biti ako sada Čović nastavi destruktivno djelovanje i nastavi bh. Hrvatima gaditi njihovu domovinu BiH. To će samo produbiti agoniju i iseljavanje Hrvata iz BiH. Užasna pogreška politike Hrvatske prema BiH je podrška Čoviću i sve omraženijem HDZ-u BiH i među samosvijesnim Hrvatima. Hrvatska treba podržati hrvatski narod u cjelini, sve stranke i institucije».

Marković smatra Komšića najodgovornijim za smirivanje situacije. To je nerealno, jer Komšić u sadašnjem statusu nema na raspolaganju ono što ima HDZ s obje strane granice i u EU.

Odgovornost – Uspostava vlasti na tri razine biće mukotrpan posao. Stranke koje su u igri za učešće u vlasti su konfrontirane po odnosu prema budućnosti bh. države, članstvu u EU i NATO-u, rješavanju gorućih ekonomsko-socijalnih problema i razvojnim vizijama.

Centralna izborna komisija BiH učiniće sve da privede izbore kraju bez opcije njihovog ponavljanja. Za vjerovati je da su i najuticajniji strani faktori ovdje za to da se što prije priđe konstituisanju vlasti.

Sastav novog saziva Parlamentarne skupštine BiH odlučujuće će uticati na karakter vlasti i politički ambijent u zemlji. Slijediće pitanje mandatara za formiranje Vijeća ministara. Red bi bio da predsjedavajući bude iz reda srpskog naroda. Funkcija ministra vanjskih poslova trebalo bi da pripadne nekom od Hrvata.  

Najava krize neviđenih razmjera

Signali iz EU govore da je Briselu stalo do smirivanja postizborne političke scene u BiH brzom pristupanju uspostave vlasti. Može se očekivati da stranci CIK-u pomognu da se nađe prelazno rješenje za popunjavanje domova naroda slijedom odluke Ustavnog suda BiH u slučaju «Ljubić».

Pitanje je da li bi to zadovoljilo HDZBiH ili će ta stranka ići na dalju političku radikalizaciju. Karamatić najavljuje «krizu neviđenih razmjera zbog udaranja u temelje BiH». Čovićevo ponašanje ovisi i od instrukcija iz Zagreba koji je bezrezervno uz HDZBiH i onda kada je ponašanje te stranke suprotno načelima i pravnim standardima EU. Djelovanje HDZBiH u narednom periodu odražavaće i stav Hrvatske prema BiH. Time i prema stabilnosti BiH i regije, te strateškim interesima EU i NATO-a na Zapadnom Balkanu.

Za kraj, Bošnjaci kao narod i pojedinci i njihovi politički predstavnici u bilo kojoj stranci moraju imati razumijevanja za osjećanja i politička raspoloženja bh. Hrvata. Većina dokazuje demokratičnost odnosom prema manjini. HDZBiH je odabran kao dominantan predstavnik bh. Hrvata i to se mora uvažavati u uspostavi bh. vlasti. Sviđalo se to kome ili ne.