Zija Dizdarević

Zija Dizdarević

Država i(li) paradržave

23. 11. 2018. u 09:22:00

Shares:13

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je prvi državni organ koji je preuzeo funkciju nakon oktobarskih izbora. Inauguracija članova kolektivnog šefa države, Šefika Džaferovića, Milorada Dodika i Željka Komšića, prošla je rutinski, ali i praćena potezima mimo uobičajenog reda i boljih manira.

Svečanosti su prisustvovali Bakir Izetbegović i Mladen Ivanić, Dragan Čović ne. Samoproglašeni prvak europejstva u BiH ponio se kao uvrijeđena šiparica, demonstrirajući narcisoidnu osvetoljubivost i političku nekulturu. Čović je odbio prijedlog Komšića da svečanosti prisustvuju čelnici država iz susjedstva i regije, i, u to vrijeme bio je u Hrvatskoj. Prvi predsjedavajući novom državnom Predsjedništvu, Dodik je provocirao prethodnim polaganjem zakletve u Narodnoj skupštini Republike Srpske, uz zastavu koju je držao uniformisani policajac RS-a u svečanoj uniformi. To je bila i militantna poruka. Potom je Dodik priredio prijem u rezidenciji u Istočnom Sarajevu. Kao i prilikom zakletve u Banjoj Luci, bili su predstavnici srbijanske vlasti, ruski i kineski ambasador.

SNSD i HDZ – Te Dodikove i Čovićeve geste ukazuju i na njihov odnos prema Predsjedništvu, prvonadležnom za spoljnu politiku i međunarodni položaj zemlje. Predsjedništvo komanduje i Oružanim snagama BiH, predlaže mandatara za Vijeće ministara, pita se o budžetu i još nekim važnim državnim pitanjima.

Dodik i Čović su dogovorili koaliciju na državnoj razini i čekaju, kako kažu, «bošnjačku reprezentaciju». To govori o nepoznavanju Ustava BiH odnosno njegovom isključivo etničkom tumačenju. Predstavnički dom čine 42 poslanika/zastupnika od koji se 28 bira u Federaciji BiH a 14 u Republici Srpskoj. Dakle, biraju se po građanskom a ne etničkom principu, koji je zastupljen delegiranjem iz entiteta u Dom naroda. Da bi strateški partneri SNSD i HDZBiH sa trabantima imali većinu u Predstavničkom domu treba im SDA i još dva glasa. Moguće su kombinacije i bez SDA, koja ima najviše poslanika u Predstavničkom domu 9, SNSD 6, HDZ sa saveznicima i SDP po 5, liste SDS-a i DF-GS 3, NS, SBBBiH i PDP po 2, a NB, PDA, A-SDA, DNS i SP po 1.

Priča o popuni Doma naroda je takođe komplikovana. Nisu donesene izmjene Izbornog zakona BiH, privremena mjera CIK-a izazvaće otpore.Uz sve te teškoće i entititetsko-etnički način odlučivanja s mogućnošću korištenja veta po tim osnovama, veliki problem mogu biti težnje u sprezi Dodik-Čović – odvojene i zajedničke.

Ogorčeni i nabrušeni Čović - kao uslov svih uslova za uspostavu i djelovanje vlasti na državnom nivou - postavlja zahtjev za promjenu izbornih normi po receptu HDZ. U biti, on građansko načelo izbora po entitetima želi zamijeniti etničkim. U RS-u taj problem se ne postavlja zbog dominacije Srba. Otud Čović ima za svoj naum podršku Dodika. HDZBiH teži reafirmaciji «HR Herceg-Bosne» u novim okvirima. Institucionalni izraz te namjere je u paraparlamentu Hrvatski narodni sabor.

Dodik namjerava državne funkcije koristiti u službi interesa i jačanja RS-a. Red bi bio da Srbin bude na čelu Vijeća ministara i SNSD je predložio svog kandidata. Na udaru su mu Oružane snage, bezbjednosno-informativni sistem i državno pravosuđe. Traži ukidanje visokog predstavnika i odlazak stranih sudija u Ustavnom sudu BiH. U mnogo čemu imaće podršku Čovića.

Dakle, bh. država suočiće se sa agresivnim (para)državnim ambicijama vladara legalnog RS-a i željene «HR H-B». Riječ je o političkim atavizmima iz vremena miloševićevsko-tuđmanovskog i karadžićevsko-bobanovskog viđenja BiH. Doduše, ne zavisi baš sve od tog ucjenjivačkog dvojca.

SDA i SDPBakir Izetbegović, frustiran što gubi vlast u ključnim kantonima, traži partnere kako bi SDA imala bitnu ulogu na federalnom i državnom nivou. Pokušao je naći dogovor s predsjednikom SDP-a Nerminom Nikšićem. SDA kao «relativni izborni pobjednik» ne može računati na formulu po kojoj se koaliciona vlast uspostavlja po vertikali – od kantona, preko entiteta do države. Izetbegoviću je ostalo da pokuša kapitalizirati postignuto u parlamentarnim izborima, jer ima najviše poslanika i u Federaciji i na razini BiH.

Ako građanske stranke ostvare dogovoreno u kantonima, otvoren je put da pretegnu i u Predstavničkom domu FBiH. To bi bilo dobro. Građanski princip izbora dobio bi prevagu nad jednonacionalno utemeljenim strankama. Ali stoji pitanje kakve bi reakcije mogle doći (do blokada vlasti) od HDZ i SDA, ako nisu zastupljeni u većini u Predstavničkom domu?

Druga je priča na državnom nivou. Tamo je suštinsko pitanje – kako parirati paradržavnim pretenzijama SNSD-a i HDZ-a? U dijelu medijskog prostora površno ili tendenciozno je navedeno da je Nikšić sasma «otkačio» Izetbegovića. Naprotiv, Nikšić je ponude sagovornika označio korektnim, rekao je da je sad usredsređenje na kantone. Potom slijede razgovori o formiranju federalne i državne vlasti. To je povezao i sa odlukom o načinu popune Doma naroda u federalnom parlamentu i ponovio: «Nećemo iznevjeriti partnere s kojima smo krenuli u kreiranje većina u kantonima». Dodao je da odluke donosi rukovodstvo SDP-a, te da «ko zna šta će biti za šest mjeseci». Dakle, SDP je u premišljanju i vidjećemo šta će to donijeti. Za DF je problem što Komšić ima impresivan broj glasova, ali bez saradnje s drugima nema uticaj u državnom parlamentu.

EU i SAD – Vratimo se početku priče. Šta sa novim predsjedavajućim državnog Predsjedništa, koji kaže da više voli Srbiju od Bosne i Hercegovine i da će putovati sa srpskim (valjda srbijanskim – op.a.) pasošem? Da li će ga u Rusiji, Kini i zemljama Evropske unije prihvatiti kao šefa bh. države sa srbijanskim pasošem? Dodik je na «crnoj listi» SAD, najzad, a EU ga toleriše, šta god govorio i radio (od negiranja genocida nadalje). Država BiH ne može mu ništa, a on njoj može svašta. Van pameti. Ali mnogo toga je u dejtonskoj BiH tako.

Šef slovačke diplomatije, Miroslav Lajčak najavljuje da se BiH vraća u fokus EU i da će to svakomjesečno trajati do polovine naredne godine. Hrvatski premijer Andrej Plenković tvrdi da je Hrvatska najbolji prijatelj BiH, a istodobno u EU hrvatski predstavnici lobiraju za promjene izbornog zakona po hadezeovskom viđenju. Pri tom, krajnje ružno, satanizira se Bošnjake, generalno, i zbog izbora Komšića i nastojanjem da se nametne pitanje boravka «džihadista» iz BiH na bliskoistočnim bojištima.

Za početak, SAD i NATO bi učinili mnogo donošenjem odluke o aktivizaciji MAP-a. Valjda će ih ponukati na akciju i agresivna politika Rusije ovdje, praćena pretenzijama Kine i Turske. Svedeno, slijedi nadmetanje države i paradržava. BiH treba u tome pomoć EU i SAD.