Zija Dizdarević

Zija Dizdarević

Dodiku čestitke, bh. državi prijetnje

15. 03. 2019. u 09:50:00

Shares:45

Imamo novost u diplomatskom nadmetanju velesila na ovim prostorima. Predsjedavajućem Predsjedništva Bosne i Hercegovine Miloradu Dodiku ambasadori Rusije i Kine, Petar Ivantsov i Ji Ping prenijeli su čestitike za 60. rođendan njihovih šefova država Vladimira Putina i Xi Junpinga.

Kao što je van pameti da Dodik bude na čelu države kojoj radi o glavi, tako su i čestitke prvih ljudi dvije planetarno moćne zemlje i stalne članice Vijeća sigurnosti OUN - cinične i omalovažavajuće poruke BiH i Bosancima i Hercegovcima, koji to još uvijek jesu.

Rusija i Kina – Kome idu čestitke s tih do svemira visokih položaja? Onome koji ne priznaje i omalovažava odluke Haškog tribunala, čiji su osnivači i Rusija i Kina, slavi najteže ratne zločince u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, ismijava žrtve genocida, masovnih masakriranja, silovanja, neopisivih iživljavanja nad nemoćnim (od beba do starica), protjerane i nebrojene žive a ubijene svim onim što je velikosrpski zločinački pohod učinio ljudima ove zemlje. Onome koji prijeti da će otići s mjesta prvog čovjeka ove države ako ne bude po njegovom i da će to biti kraj Mirovnog sporazuma, kojem su garanti i vlasti u Moskvi i Pekingu. Onome koji blati zemlju kojoj je na čelu, pljuje po njoj i njenim građanima, truje bh. društvo i razara državu članicu OUN, čiju nezavisnost i teritorijalni integritet su dužne da štite odlučujuće članice Vijeća sigurnosti, dakle, i Rusija i Kina. Onome zbog kojeg roditelji ekshumiranju svoje ubijeno dijete da bi ga sahranili drugi put na dostojnom mjestu. Onome koji guši svako pravo na drugačije mišljenje i dnevno uređuje RTV servis na prostoru svoje despotije. Doduše, to je sasma u skladu s viđenjem vršenja vlasti onih koji su ga rođendanskim čestitkama potvrdili kao svog političkog favorita u BiH.

Slijedom te logike ne čudi što ruska i kineska strana ravnodušno gledaju na ne samo provokativno već jasno prijeteće postrojavanje sljedbenika ravnogorskih četnika u Višegradu
(uz «prigodno» pjevanje koje najavljuje novo klanje onih što Srbi nisu) i monstruozna zastrašivanja povratnika Bošnjaka u Prijedoru...

Putinovi štićenici, i moto-propagatori «Noćni vukovi» njegove politike, u čestitci svog vođe Aleksandra Zaldstanova, zvanog Hirurg, svom ovdašnjem idolu su ovako izrazili ljubav: «Dragi Milorad! Vi ste nada majke Srbije za ponovno rođenje. Vi ste jedini od svih balkanskih i evropskih političara koji se istinski, ne riječima, bori za svoju budućnost i na koga cijela Srbija gleda s nadom! Vi jedini stojite na putu podmuklim planovima naših zajedničkih neprijatelja koji uz pomoć izdajnika žele da Republiku Srpsku pretvore u nemoćnu koloniju pod spoljnim antisrpskim protektoratom i prevarom privlače u NATO (...)» i poželio da ga:

»Gospod spasi i sačuva od zamki koje mu postavljaju dvolični 'prijatelji' da osvešta njegov put koji ide ka ostvarenju svog sna i da čuva kroz molitve Svetog Nikole Nikolaja Srpskog».

«Noćni vukovi», dakako, šalju poruke u ime svojih kremljanskih mentora. Ovdje imamo rusko poistovjećivanje sa velikorspstvom. I ne samo to. Dodik je promovisan u onog «na koga cijela Srbija gleda s nadom». Na srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću je da procijeni šta znači ovo davanje primata Dodiku u provođenju ideje «svesrpstva».

Srbija i Hrvatska – Ne dolaze iz Srbije samo prekodrinska braća po kokardi i kami, već nove ratne «istine». Kao što je morbidna tvrdnja da su radikalni islamisti bili dio i ubice tuzlanske mladosti ubijene u maju 1995. godine. Kao što je i za srbijanskog ambasadora u BiH lani došao Aleksandar Đorđević, školski drug i prijatelj Aleksandra Vučića. Ambasador je prethodno bio šef državne tajne službe (BIA).

Đorđevića prate sumnje da su njegovi ljudi, uz ostalo, bili umiješani u nasilje u Sobranju Makedonije. Tada je povrijeđen i tadašnji premijer Zoran Zaev, sadašnji predsjednik Sjeverne Makedonije. To je bio udio u nastojanju Rusije da onemogući makedonskoj državi ulazak u NATO. Nije uspjelo kao ni u Crnoj Gori u aferi «Državni udar» gdje su, takođe, na terenu bili i srpsko-srbijanski igrači. Rusija i Kina, svaka sa svojim strateškim namjerama, involivirali su se i u Hrvatsku.

Zapadna susjeda ne zaostaje u aktivnostima spram BiH, koja je, kako je recentno ponovio premijer Andrej Plenković, spoljnopolitički prioritet Hrvatske. Ali, kakav prioritet?

Tužilaštvo BiH je formiralo predmet sa sumnjom da su hrvatski obavještajci radili na vrbovanju selefija i ubacivanju oružja u BiH kako bi se kompromitovali, ponajprije Bošnjaci, a i država generalno. Zagreb nervozno demantuje. Kako god, ostaje činjenica da je BiH pod kontinuiranim ponavljanjem tvrdnje s vrha Hrvatske da je bh. država leglo «džihadista» i ucjenjivačkim pritiskom da se izborne norme prilagode zahtjevima HDZ-a što je neuvijeno
miješanje u unutrašnje stvari BiH.

I Beograd i Zagreb igraju na kartu navodnog opšteprijetećeg militantnog islama u BiH. Vratila se miloševićevska-tuđmanovsko-karadžićevsko-bobanovska strategija razaranja i diobe bh. države. Oživjele su (pred)ratne platforme za tu nakanu – preddejtonska «Republika Srpska» i neprežaljena «Hrvatska Republika Herceg-Bosna».

Solidarnost na toj linji dokazali su u srijedu SNSD, SDS i HDZ. Njihovi delegati su odbili prijedlog u Domu naroda Parlamenta BiH da se osudi postrojavanje Ravnogorskog četničkog odreda u Višegradu. Dragan Čović je glasao protiv prijedloga da se ta tema stavi na dnevni red, ma šta poslije tvrdili iz HDZ-a. Vrijedi podsjetiti da je nedavni i opozvani veleposlanik Hrvatske u BiH Ivan Del Vechio slavio s Dodikom 9. januar, dan Republike Srpske, uz ostalo, osporen od Ustavnog suda BiH.

SAD i EU – Sve ovo je itekako znano nadležnim i u Sjedinjenim Američkim Državama i u Evropskoj uniji. Kao što im je znano da su desničari u hrvatskoj politici i medijima pod endehazijskim andrenalinom i s tolerancijom spram reustašizacije, kao legitimnog nazora unutar tamošnjeg ideološkog miljea. Kako što im je poznato da se velikosrpske frustracije zbog Kosova preusmjeravaju na bh. državu.

Zar predsjednica svih Hrvata Kolinda Grabar-Kitarović - negdašnja veleposlanica u SAD i na visokom položaju u NATO-u - ima podršku od Vašingtona za neistine o BiH i potporu u njenom dekomponovanju. Zar hrvatski premijer Andrej Plenković ima podršku EU za negativnu politiku prema BiH jer je u toj asocijaciji nešto radio? Zar Vašington i Brisel (kao sjedište EU i NATO) ne mogu obuzdati i hrvatsku i srbijansku vlast u nakanama koje vode u nove užase nad užasima ne samo u BiH i na Balkanu? Dozvoliti ponovno ubijanje Bosne i Hercegovine znači uvod u (samo)ubistvo Evrope i, sasma moguće, planetarnu eksploziju.