Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba

Tajna Koševskog potoka

05. 11. 2013. u 09:32:10

Shares:0

Početak kolumnice obično posvetim reklamiranju emisijice (a da bi se provjerilo vrijedi li i obratno mora se slušati emisijica!)

Piše: Elvis J Kurtovich za Radiosarajevo.ba

Za razliku od reklamiranja TV serija u sedmičnim najavama tipa "Felon treba da abortira" - ja u kolumnici radim obrnuto i kažem vam ŠTA JE VEĆ BILO U EMISIJI!

I onda se vi oduševite kada čujete neki hit i kažete sebi:"E jesam budala što svaki dan ne slušam ovu Elvisovu emisijicu..."

Ona je inače u "retro" fazonu, i budi drage uspomene na ono staro, socijalističko "Radio Sarajevo" i njihove emisije izvorne narodne muzike...

Dobra stara vremena i naši, tada mladi starci, koji uživaju u tim emisijama tipa "Prođoh Bosnu pjevajući", "Udri kapom o ledinu", "Zasviraj i za pojas zadjeni" (po naslovu bih rekao da je ta bila muzičko-govornog karaktera)...

I tako...volim da krenem u emisijicu sa nekom lijepom starom "izvornom" pjesmom iz zamišljenog foldera "Jugoslavija u igri i pjesmi".

Međutim neki dan sam bio u maloj nedoumici. Pjesmu baš nisam pažljivo preslušao, učinila mi se zgodna, pustio sam je u emisijici - i tek onda, kad sam obratio malo više pažnje na tekst, počeo sam da sumnjam, da zamišljam slušatelje kako kritikuju mladog momka iz pjesme koji htjede u Sarajevu ostati "samo dan ili dva", sjetih se one moje komšinice koju je neki momak pitao: "Gospođo jeli ova voda za piće?", a ona mu odgovorila: "Nipošto, nipošto, mogla bi ti se dopasti..."

Poslušajte sami i ocijenite jesam li pogriješio kada sam pustio ovu lijepu pjesmu iz daleke 1977. godine čiji autori nisu mogli ni slutiti da bi desetljećima kasnije nekome moglo biti loše i povraćati dok je slušaju... :)

Šta ima novo na Facebooku?

Stariji ljudi rijetko koriste Facebook (trebao sam napisati "mi stariji ljudi rijetko koristimo Facebook"), ali su i u tome kreativniji od mladih! Nedavno me obradovala slika koju je postavila mama od moga druga. Teta Emilija nas je sve oduševila fotogalerijom koja je lijepo opisivala sve dijelove procesa pravljenja njenog čuvenog ajvara!

Ja naravno, niti pravim ajvar niti kome pomažem, niti pečem rakiju niti kome pomažem...itd...itd...ali sve te jesenje proizvode rado primam na poklon ("jao niste trebali...joj...ne mogu ja to ponijet, previše je...")

Jedino što ja u jesen uradim - ne može se ni pojest ni popiti ali se može staviti na Facebook.

To je snimanje tradicionalne fotogalerije "jesen na Koševu". Kao i svake godine, odlučio sam da za potrebe fotogalerije štrpnem neki lijepi dio npr. Višnjika ili Bjelava fotografskim metodama "foto-blitzkrieg" i "foto-einschluss". Uživajte u galeriji:

FOTOGALERIJA

I odlučio sam da ove godine granice Koševa pomjerim do zadnjeg teoretski mogućeg prostora - mjesta gdje se čuveni i u pjesmama opjevani Koševski potok ulijeva u Miljacku.

I onda se sjetim da je "sada ili nikada" prilika da potražim čudo prirode - smokvu za koju mi neko reče da raste u koritu, valjda Koševskog potoka negdje gdje su uliva u Miljacku...ili tako nekako...

I prije toga mjesta osjetih ljekoviti miris smokve, drage moje simpatije sa Koševa koje sada negdje daleko čitate ovu kolumnu, a vaš muž misli da ste na nekom web sajtu o kozmetici i zdravoj prehrani... I pokušah na drvetu koje je mirisalo kao smokva i koje je imalo lišće kao smokva da 2.11. u centru planinskog grada Sarajeva (tu je održana i olimpijada sa onim "zimskim" sportovima) probam i da uslikam smokvu, plod smokve... Smokva u Sarajevu? Ima li za to ikakve šanse?

U novembru?

Smokve u centru Sarajeva, a da je to baš centar potvrđuje ploča na zgradi prekoputa smokve na kojoj piše "Općina Centar". Umjesto da tugujemo za mnogim mladoženjama, koji su shvativši kakvu su glupost maloprije potpisali u opštini, odlučili da odmah izvrše samoubistvo skokom u Koševski potok, pokušajmo da "uhvatimo" posljednje poglede nesretnika:


I tako... Razmišljao sam o ljekovitim svojstvima Koševskog potoka, kako je on prije izgradnje stadiona pravio svima omiljeno jezero, kako je i onima koji nisu moje komšije, život ipak obilježen lokacijama: Jezero - Koševo - Bare... Razmišljao sam o kosmopolitskoj hidrološkoj strukturi Koševskog potoka koja je omogućila da mediteranska biljka smokva uspjeva u njenom koritu...

Naime mnoge životinje iz dalekih zemalja...iz Afrike, Azije, Australije...žive u Pionirskoj Dolini, i kenjaju i pišaju upravo u sliv Koševskog potoka!

I onda naletih na drugu smokvu, čiju vam GPS lokaciju neću reći ali ću vam priložiti slike, pa vi onda ako imate živaca uvećajte ovu drugu i na njoj tražite plod smokve...:)


Razmišljao sam, dok sam slikao svoju ljigavu Facebook fotogaleriju kojoj samo fali patetična recitacija tipa "usamljena još-dobro-držeća ljepotice sa Koševa, ako te muž u dalekom svijetu ne razumije, razmisli malo o povratku u voljeni kvart...jeste da sam malo ostario i grohnuo...ali sam nekako od tebi poznate raje...silom prilika postao...najbolji frajer na Koševu...", pa onda o smokvi... O tome kako bi trebalo napisati pjesmu o tome kako je u Koševskom potoku našla toplinu Mediterana...

 

I razmišljao sam i ko bi najbolje otpjevao pjesmu Smokva sa Koševa?

Koševo je uvijek bilo poznato po pjevačima. Moji drugovi iz osnovne škole imali su roditelje poznate pjevače Radio Sarajeva kao što su Zora Dubljević (Matkova stara) , Radmila Jagodić (Vukova stara) ili Safet Isović (Bucin stari).

Dali će nam tehnologija jednog dana omogućiti da nam neki dobri stari pjevači koji nisu živi otpjevaju neku novu pjesmu?

Razmišljao sam i šta bi na kraju sa našim mladoženjom-samoubicom koji se bacio u Koševski potok?

Njega bismo ubacili u spot pjesme, i on bi se na kraju ipak uhvatio za onu nizvodniju smokvu, preživio bi, i pomirio se sa time da je i život u braku ipak kakav-takav život... Ali bi, po slovu zakona bio bi dužan da se, kao nestabilni samoubica, obavezno javi doktoru!

I tako bi se, prema narodnoj "neda se usranom dalje od Koševskog potoka" pojavio mnogo uzvodnije, u Jagomiru, gdje bi ga liječio specijalista psihijatrije dr Himzo Polovina!

I pomoću savremene tehnologije u spotu otpjevao zadnji refren naše pjesme koja jeste izvorna, ali govori o jednom potoku...