Elvis J. Kurtović

Elvis J. Kurtović

Svjetsko prvenstvo 1974.

12. 06. 2018. u 07:44:00

Shares:173

Dobro došli u kolumnu koju počinjemo s jednom fotografijom, nedavno podijeljenoj na društvenim mrežama. Obradovati će sve ljubitelje rock muzike s Koševa.

Koševo je '60-ih bilo poznato po pjevačima narodne muzike i neke naše komšije i roditelji mojih školskih drugova bili su istaknuti interpretatori izvorne narodne muzike.

Oni su tada snimali ploče i snimke za radio i bili tzv. "radio pjevači". Poznati radio pjevači s Koševa bili su Zora Dubljević (Matkova stara), Radmila Jagodić (Vukova stara) i Safet Isović (Bucin stari).

A '70-ih godina sve više se pojavljuju i rokeri na Koševu. Evo vrijedne fotografije iz sredine tog desetljeća, slike mladih rokera s Koševa koji se na našem dječijem igralištu "rokerišu" s pravom električnom gitarom. To su Miki, Narca, Jasko i Deda - neki od prvih rokera s Koševa:

rokeri_s_koseva.jpg - undefined

Rokeri s Koševa (Privatni arhiv)

Počinje Svjetsko prvenstvo u fudbalu, ludilo koje vanzemaljcima što nas posmatraju nije baš najjasnije. Ako uspiju dešifrovati moju kolumnu neće im biti puno jasnije!

Vanzemaljci su već primijetili da FIFA ima više članica nego Ujedinjene nacije, a uvidjeli su i da svaki političar koji odvali da bi trebalo bojkotovati Svjetsko prvenstvo - vrlo brzo mora da se "ujede za jezik" i pravda se "kako je pogrešno shvaćen, kako nije mislio na tim, nego da naši političari ne treba da idu kod njih na utakmice..."

FIFA je jača od Ujedinjenih nacija i prošla su vremena kada zbog svjetskog rata nema Svjetskog prvenstva. Danas i ako bi izbio veliki, svjetski rat... morao bi biti završen između dva Svjetska fudbalska prvenstva!

Ili bi se bar sklopilo neko primirje, odigralo Svjetsko prvenstvo, negdje u Australiji, pa onda poslije opet išlo nastaviti ratovati gdje se stalo prije prvenstva...

Prvo Svjetsko fudbalsko prvenstvo koga se sjećam bilo je u Meksiku 1970. godine.

Pele je bio glavna zvijezda, imao sam osam godina i dosta toga sam kontao, i evo čega se sjećam:

Interesantno je da prva fudbalska superzvijezda koju pamtim nije nadmašena do današnjih dana. Messi, Ronaldo, Maradona... oni nisu i neće tri puta biti svjetski prvaci kao Pele...

I mlađi ljudi, koji ne pamte kad je igrao slavni Brazilac, poput repera Ede Maajke, respektuju njegovu veličinu i pominju ga u stihovima "najbolji igrač im Pele a muzičar Zele".

No, prvo prvenstvo čijih se svih detalja sjećam bilo je ono u Zapadnoj Njemačkoj 1974.

Kvalifikacije su bile nevjerovatno dramatične i tadašnji kolumnisti su tjerali šegu s izjavom Josipa "Škije" Katalinskog koji je nakon svog autogola u Atini rekao: "Da sam imao pištolj - ubio bih se!"

Srećom, nije ga imao, u zadnjim sekundama utakmice s Grčkom izborena je nekako "majstorica" protiv Španije u kojoj je moj omiljeni centarhalf Želje od tragičara postao heroj! Dragi čitatelji i čitateljke, nikad se nemojte ubijati nakon autogola!

Te 1974. godina počinje i ludilo za kolor televizorima o čemu sam pisao u jednoj kolumni.

Objasnio sam kako smo imali kolor televiziju prije Italijana pa su oni Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj pratili "u boji" preko svojih privatnih TV stanica koje su uzimale signal na italijanskom i to sa dvojezične jugoslovenske stanice TV Koper - Capodistria.

Elvis J. Kurtović: Selfie s Kinđetom, u koloru... prije Italijana

Svjetsko prvenstvo u fudbalu je i "najvažnija utakmica" za proizvođače televizora koji se danas takmiče veličinom, zakrivljenim ekranima, rezolucijom i "pameti" svojih modela...

Te 1974. desila se pojava kolora i najveća revolucija kada se govori o temi "dolazi Svjetsko prvenstvo, imamo li para za novi televizor". Prilažem ovaj stari oglas:

EI_nis-TV.jpg - undefined

Facebook

Međutim, ima nešto što sam tada, u dobi rokera s Koševa s početka kolumne, načuo a tek nedavno saznao nešto više o tome.

Unutar same reprezentacije odvijala se drama. Prošlo je puno vremena i neki igrači su progovorili o tome.

Nas djecu su najviše radovale prenapuhane novinarske priče tipa "Bogićević ukrao autobus i provozao se s reprezentacijom po Frankfurtu", no ozbiljni problemi tresli su repku.

Desio se nevjerovatan pad forme i rezultata nakon početnih dobrih partija protiv Brazila, Zaira i Škotske. Ušlo se među osam najboljih i u iduće tri utakmice odvijala se borba za finale ili treće mjesto.

Neko od raje imao je "tetku u Njemačkoj" koja im je javila kako se tamo priča da će "naši prodati utakmicu Nijemcima". Naravno, niko nije vjerovao u to, ali zaista su uslijedili porazi od Njemačke, Poljske i Švedske.

Kako su puno kasnije igrači pričali u intevjuima i onim emisijama tipa Istorija Svjetskih prvenstava njih su teško zeznuli za lovu, a to se moralo osjetiti na igri.

Naime, obećano im je da će nagradu za odlazak na Svjetsko prvenstvo dobiti u Njemačkoj u devizama, jer je u to vrijeme bilo protivzakonito isplaćivati u "čvrstoj valuti".

Kada su došli u Njemačku, stvari su se zakomplikovale, igrači nisu dobili svoje pare i došlo je do podjele na one koji su htjeli da se pobune i zaprijete odlaskom s Mundijala, i na one koji odlučili da pretrpe "izradu" zbog ljubavi prema "plavom dresu".

Ta drama unutar reprezentacije nije bila poznata meni, 12-godišnjaku koji se smijao kad je moj omiljeni defanzivac Želje Enver Hadžiabdić krenuo driblati Brazilce na otvaranju Svjetskog prvenstva, u utakmici "koju gleda cijeli svijet":

Zaključci kolumne

Na naslovnicu ide Brane Oblak! Dok sam za potrebe svoje stare kolumne gledao utakmicu "u kojoj Hadžija dribla Brazilce" i montirao vam klip - skontao sam nešto što kao dijete nisam. A to je da je Oblak bio "fudbaler ispred svog vremena" i nije bez razloga poslije napravio najbolju karijeru zaigravši u Bayernu.

Ja bih radije stavio Škiju ili Hadžiju na naslovnicu, ali Oblak je bio najbolji i po principima objektivnog novinarstva - on će biti na naslovnici, najbolje u "Panini stilu"!

Reda mora biti!

Eto počeli samo sa Peleom, vrtili se oko Brazila i u ostatku kolumne - pa da u sličnom stilu i završimo.

Mostar je veoma osjetljiva sredina i bilo je vrlo neprijatno čitati i gledati kako je nakon jedne utakmice na Svjetskom prvenstvu 2006. godine (opet u Njemačkoj!) došlo do incidenata "na nacionalnoj osnovi".

No, javnost je malo razveselio dežurni policijac koji je u stilu mostarske liske napisao u izvještaju da je "nakon utakmice Hrvatska-Brazil došlo do narušavanja javnog reda i masovne tuče između navijača Hrvatske i navijača Brazila..."

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" ne odražavaju nužno stavove i mišljenja redakcije portala Radiosarajevo.ba.