Elvis J. Kurtović

Elvis J. Kurtović

Doktor Richard Gere i doktor Himzo Polovina

21. 11. 2017. u 21:00:00

Shares:0

Ne znam početi kolumnu, ali znam kako ću počinjati koncerte na mojoj oproštajnoj turneji:

Elvis J. Kurtović: Oproštajna turneja

Naletih na netu na ovu izložbu, pogledah početak prvog priloženog klipa i zamislih kako publika gleda film dok se band uštimava i lagano počinje pjesmu Haile Selasije.

Tito u Africi

Vratimo se iz svijeta mašte u realni život s mojim praktičnim savjetima koji neće nikom naškoditi jer ih... niko neće ni poslušati.

Doktor Richard Gere

Sve više ljude posmatram onako kako to čini psihoterapeut Richard Gere u ovom filmu:

Na početku filma, Dr. Isaaca Barra (Richard Gere) vidimo u sudnici u kojoj, nakon njegove ekspertize ("razbojnik je neuračunljiv, imao je nesretno djetinjstvo..."), oslobađaju opasnog kriminalca.

Odvratni lik i njegov advokat slave, a doktoru poslije suđenja prilazi ogorčeni policajac i "svašta" mu se nagovori. Nešto u stilu "ja sam ga jedva uhapsio, godinama ga ganjao, da bi ga ovakav šupak kao ti oslobodio, zbog takvih kao što si ti društvo propada..."

Prosto bi ga ovaj detektiv (Afroamerikanac) zadavio da može, toliko ga je doktor iznervirao!

I sad gledatelj očekuje da će se doktor braniti u stilu: "Nemojte mi prijetiti, kako se to ponašate!"

Umjesto toga...

Doktor mu smireno saopšti da su mu "oči takve i takve, da mu je grč na licu, sigurno ima visok pritisak, njegov glas i ostale stvari pokazuju da je pod stresom", daje mu svoju vizit kartu i nudi mu stručnu pomoć, jer misli da mu može naći lijeka!

Živčani policajac uzima vizit kartu i nastavlja da galami na doktora u stilu "Ma koga ti za...aš?" 

U stvarnom životu izbjegavam dijagnosticirati simptome "početka ludila" kod ljudi koji vrište na mene i ne izvedem do kraja postupak dr. Gerea... Samo se sklonim od "pacijenta" jer znam da mu ne mogu pomoći. Nisam doktor...

Malo samohvale u sredini kolumnice

U našoj staroj dobroj rubrikici "Malo samohvale u sredini kolumnice" danas ću se pohvaliti jedinom nagradom koju sam dobio u životu!

Neki dan sam, slučajno na nekom starom hard discu, naletio na pjesmu iz predstave za koju sam dobio nagradu za muziku na Festivalu dječjih pozorišta u Budvi prije nekih 15-20 godina.

Glavni konkurent našoj predstavi Carev vodonoša i Car Bumbar sarajevskog Pozorišta mladih bila je predstava beogradskog Pozorištanca Puž koje vodi Branko Kockica.

Tako da sam ovaj dio kolumne komotno mogao nasloviti s "Pobijedio sam Branka Kockicu!", no kako se ne volim hvaliti ostavio sam standardni skromni naslov "Malo samohvale u sredini kolumnice"

Izbor iz strane štampe

Izašao mi je prekjuče intervju u kome se uglavnom ponavljam. Kad sam bio mali idol mi je bio Goran Bregović, "gutao" sam njegove intervjue i bio nesretan kad se ponavlja! Danas sam nesretan kad se ja ponavljam i – što je još tužnije – vadim se na Bregu da je on kriv što sam ispao ovakav...

Ipak me jedno pitanje iznenadi pa počeh nešto da petljam i krivudam. Nisam imao spreman odgovor, pa nisam mogao da se ponavljam:

INTERVIEW.BA: Da li Vas danas proganjaju žene kao nekadašnju rock zvijezdu?

KURTOVIĆ: U principu, primijetio sam da žene vole da se druže s popularnima. Međutim, kad vide koliko imam para, vrlo brzo se ohlade (smijeh). Nedavno je grupa Cinkuši objavila pjesmu koja se zove "Upoznao bih ženu radi zajedničkog života (kod nje)". To potpisujem i ja. Znači, rado bih upoznao neku ženu radi zajedničkog života (kod nje). Vidim da danas više nije popularna ona pjesma od Đorđa Balaševića "Vasa Ladački" – nešto "voleo je lepu, al' sirotu". Muškarci bi danas rekli, pa šta fali ovom Vasi Ladačkom, je li lud, što se počeo napijati, što ne nađe sebi neku švalerku zgodnu? Što ne zovne tu svoju bivšu ljubav, tu" lepu, al'sirotu" što ne uplati ženi i djeci negdje da odu, što je ne nađe na Facebooku. Uvijek ima nade za bivšu ljubav. Na kraju krajeva, danas na nekim web stranicama možete da se riješite svoje žene, da ženi nađete ljubavnika, da plaćate nekog mladog studenta i da vi ne morate da obavljate svoje bračne dužnosti.  Ako imate para kao što je imao Vasa Ladački svi će biti zadovoljni, a ako student pošteno bude odrađivao svoj džeparac i žena će biti manje luda nego obično. "Volio je lepu, al' sirotu" – to je stvarno passe. Vasa Ladački bi danas toj bivšoj ljubavi kupio garsonjeru u jednoj od onih novih zgradetina gdje niko nikog ne pozna, dolazio bi joj neopažen svaki dan, i pjesma bi bila vesela!

Doktor Himzo Polovina

Nemam novca da vam uplatim tretman kod skupog američkog psihijatra Richarda Gerea, ali možda mogu vaše mentalno zdravlje malkice popraviti jednom pjesmom koju je pjevao njegov kolega doktor Himzo Polovina.

Kad god osjetite da ste na putu prema Jagomiru i ordinaciji doktora Polovine - pustite sebi kao terapiju ovu doktorovu pjesmu koja je čudnim životnim putevima došla i do japanskih top lista:

Podatak za kraj

Mladi ljudi danas protestuju zbog toga što ih u školama razdvajaju na nacionalnoj osnovi. Prisjetimo se na kraju današnje kolumne omladinaca koji su u prošlosti slično razmišljali.

Tako su prije skoro 100 godina mladi radnici, nezadovoljni podvajanjem omladine u sportu po nacionalnoj liniji, u Sarajevu odlučili osnovati svoj fudbalski klub, gdje toga neće biti. U to doba u Sarajevu klubovi su se zvali SAŠK, Slavija, Makabi, Đerzelez, FK Osman...

Mladi radnici koji nisu željeli nacionalno "obojene" timove radili su na željeznici, a svoj klub su osnovali 1921. godine...

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" ne odražavaju nužno stavove i mišljenja redakcije portala Radiosarajevo.ba.