Dragan Bursać

Dragan Bursać

Pi**a izdajnička

08. 10. 2019. u 16:45:00

Shares:0

Biti “srpska pi**a izdajnička” u današnje vrijeme, to nije samo stvar etike, moralnosti, dobrog vaspitanja i mentalnog zdravlja. To je ponajviše ulaganje u budućnost svoje djece. Da se ne stide roditelja i predaka svojih!

Jel’ postoji neko pisano ili nepisano pravilo u Srba, po kojem svi treba da vole Rusiju, da se dive nedjelima ratnih zločinaca, da negiraju genocid, dok aplaudiraju rezultatima istog, da koljače nazivaju herojima?

Nisam obaviješten

Jel’ postoji neko pravilo po kojem Srbin mora da se klanja vladikama pedofilima, lopovima, nakupcima, švercerima, ubicama i ostatku crnomantijaškog klera?

Jel’ ima pravilo, aksiom po kojem najveće fukara javne od Milomira Marića do Vojislava Šešelja moraju i trebaju da predaju djeci na banjalučkim fakultetima?

Jel’ ima neki urbanistički ili arhitektonski zakon po kojem se studentski dom mora zvati kao i ratni zločinac, a student u raspalom domu osjeća ponos zbog toga?

Jel’ ima neki amandman po kojem se ratnom zločincu sprema helikopterski doček uz direktan TV prenos?

Jel’ ima neki pisani trag zakona po kojem se pravimo da Ferhadija i hiljadu drugih džamija nisu srušene, ima li dokument po kojem moramo da gledamo nevidljivost srBske pravde kako bagerima ništi drugo i drugačije?

Ima li na koncu pravilo, zakon, sa muhurom po kojem nema Tomašice, nema Korićanskih stijena, nema Sušice, nema Omarske, nema živih buktinja Višegrada, nema Srebrenice i Vlasenice?

Koji su to zakoni, pravila i norme po kojima pošten Srbin na sve ovo četvrt vijeka bira istu fukaru u navijek novim fijs idejama-da ih vodi u bolje sutra-od Krajišnikovog iseljavanja Sarajeva na Romaniju, do Dodikovog iseljavanja Krajine u Sloveniju? Koje su to regule pisane i nepisane, e da bih bio pravi Srbin?

Srbin koji negira zločin i genocid nad drugima i ekonomski holokaust nad sopstvenim narodom?

Morate mi reći u kom zakoniku sve ovo stoji, jer ja ga naći ne mogu, a vidim da se koristi do besvijesti.

I kako, po kom zakonu da kažem komšiji-istjerao sam te ‘92 iz kuće iz Bosanske Gradiške, ali to je za tvoje dobro, ti si sad u Švedskoj, a vidi mene?! Kako, kako da budem dobar Srbin i ovo prevalim preko usana?

I sa kojim fermanom da oca ubijenog Davida, onog Davora Dragičevića nazivam izdajnikom i pobjeguljom, stranim plaćenikom, soroševcem i špijunom? Kako se to radi?

Kako se postaje i ostaje dobar Srbin, sa pečatom ili bez pečata i kako se usvajaju ove gore pobrojane svete teze?

Čovjek sa greškom

Jer ja, mora da imam neku grešku! Mora da sam nenormalan, kad mi sve gore napisano nije normalno. Mora da sam poremećen, lud i bolestan, kad su mi gore rečene stvari poremećene, lude i bolesne.

Tako je, nema drugog objašnjenja!

Ja sam mizerija, jad, bijeda i čemer, ja sam genetski i nacionalni otpadak kad se gadim fakta da je naša herojska Vojska Republike Srpske držala u okruženju skoro svaki veći grad u BiH i granatirala civile. Umjesto da se ponisim tim činjenicama, ja se, bolesnik bolesni, gadim na njih.

I znate li na šta se još gadim ovako bolestan, gadim se na nasilnu medijsku ekavizaciju sredinom devedesetih, na violentno zilotsko pravoslavlje, koje izjeda školski sistem, gadim se na burazerski entitet u kojem je policija narkodiler broj jedan, a strah jedini motiv za život i preživljavanje!

Pi**a mi materina izdajnička, kako mi se sve to ne sviđa?! Kako mogu biti toliko poremećen, pa kukati, jaukati i sramiti se nad ovim srBskim uspjesima, namjesto da podignem čelo, isturim na prozor srBski barjak i veselo u hladnoći doma svog udišem miris paljenih drva dok isčekujem novu paradu Dodikovog ponosa.

A zar mi ne bi bilo jednostavnije, prirodnije i ljepše da ćutim, jebem li se jezičavog, da se uhvatim nekog upravnog odbora ili savjetničkog mjesta, pa da pod kapim Mladića Ratka, Svetog Save, Milirada Dodika i ostalih Levijatana primam instrukcije nepismenog stranačkog kolege i sa par hiljada mjesečno čekam penziju?

Tako se to radi Dragane, ser*m ti se u ime! Tako se bilda srBstvo, kukavnog li ti prezimena! Tako se prave evroazijske integracije sa Osetijom, Čečenijom, Dombasom, Novorusijom. Tako se neobuzdano srlja u azijsko bolje sutra.

A ti Dragane?

-Prava nesrba, jebli te oni!

-Prava za porušene objekte katoličke i islamske?

-Prava za pedere, opet te jebli oni? -Prava za migrante, za slabe, nejake, potrebite?

-Prava za pravu istoriju u kojoj su partizani pobijedili četnike, a ne obrnuto.

-Prava kjudskosti i zdrave oameti, obraza i čojstva za priznavanje genocida. 

-Prava za spomenik za 102 ubijena prijedorska djeteta.

-Prava za komemoriranje spaljenim ljudima Višegrada...

-Prava...!

Pa šta hoćeš ti, majku ti ustašku? Jesmo li se zato borili? Jesmo li zato u “Glasu srpske” ‘92 u po Banjaluke stavljali na naslovnicu oglas agencije za “humano preseljenje”? Jesmo li zato ubili inspektira Šušnicu što je branio nesrbe? Jesmo li zato pretukli onog Marjana Beneša? Jesmo li zato u elitocidu i urbicidu protjerali 70 hiljada ljudi samo iz Banjaluke? Jesmo li uludo pobili sve nesrosko od Biljana ključkih do Potočara srebreničkih, e da bi ti i slični tebi srali po našim svetim tekovinama?!

I tako mi odjekuje u glavi “jek’ koraka velikosrBskih”.

Vaginalni jubilej

A što vam sve ovo pišem?

Jutros sam po hiljaditi, jubilarni put dobio poruku da sam “srpska pi**a izdajnička”. Pa reko da proslavimo zajedno. Jer, ako sam “srpska pi**a izdajnička”, želim da sam to do kraja života.  Želim da sam obilježen organom rađanja života u kosmosu i izdajom jednog fašističkog sistema koji unižava sve oko sebe, a trajno bruka Srbe ponajviše.

Biti “srpska pi**a izdajnička” u današnje vrijeme, to nije samo stvar etike, moralnosti, dobrog vaspitanja i mentalnog zdravlja. To je ponajviše ulaganje u budućnost svoje djece. Da se ne stide roditelja i predaka svojih!

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.