Dragan Bursać

Dragan Bursać

Kasno Dodikova žandarmerija na Manjaču stiže

27. 09. 2019. u 18:51:00

Shares:0

A kad smo kod Evropske kulturne prijestonice, građani Banjaluke su dočekali odbijenicu u kišnom danu, u gradu u kojem paradira paravojna formacija u inat cijelom svijetu, u gradu u kojem je budžet militantni stostruko veći od budžeta za kulutru, u gradu u kojem se slave zločinci koji su naredili urbicid, elitocid i etničko čišćenje. Malo li je za odbijenicu?!

"Pozvaću 30 hiljada ljudi da blokiramo NATO vježbe na Manjači", izjavio je još u martu mjesecu prošle godine Milorad Dodik gostujući u opskurnoj emisjiji Miroslava Lazanskog na RTRS-u. Pa je onda zajapureno i histerično dodao da će i on lično, od sebe sakupiti još hiljadarku u ljudstvu kako bi se podebljao broj junačina koji će na visoravni iznad Banjaluke izaći na crtu najjačem vojnom savezu na svijetu.

Godinu i više poslije, održana je vojna vježba NATO-a na Manjači, a od junaka iz Dodikove mantre ni riječi. E sad, da li su prespavali, a hoće to od kišnog dana, spusti se tlak, ili su imali prečeg posla, možda su nosili tetki lijek, nikada nećemo saznati zasigurno.

Tek, niti je Dodika ko pitao, niti se Dodik šta pitao, održana je vježba združenih BiH snaga i predstavnika NATO pakta.

Kur*enje u svoja četri dunuma

U Banjaluci tajac. Niti ko provjerava, niti zna šta je to bilo na Manjači, jer, kako se čini, bila je stvar nacionalnog prestiža srBskog ne biti gore taj dan. Pa se onda nagađa u čaršiji na Vrbasu, te nije to NATO vježba, te jeste ali nema nas- kao da nije, te, šta nas briga...Uglavnom, niti otpora junaka, niti srBske Manjače.

Pa je trebalo nekako popuniti taj termin i bildati alternativno srBski nacionalni mišić. I onda se bulumenta kojekavih nikogovića zajedno sa rukovodstvom RS-a, prvim policajcima entiteta i Dodikom lično slila u kasarnu u Zalužanima, dovoljno daleko od Manjače da se kur*e u svoja četiri dunuma sa žandaremerijskom smotrom. Za one nesenzitivne prema LGBTQ populaciji, bila je to Milina parada ponosa i ništa više.

Za one koji se mao petljaju u svoj posao analitke, Mile je po sistemu kiselog grožđa žandar-paradom kompenzirao "gubitak Manjače" i u neizbornoj godini (ipak) ostao glavni srBski baja koji će imati najjaču riječ uoči lokalnih izbora 2020. Za one političke oponente iz Sarajeva, bila je to prilika-sa razlogom da likuju na Dodikovu militantnu impotenciju na kišnom poligonu Zalužana. Za lokalne poznavaoce prilika, parada je bila zapravo parada "čiji je duži" i "nadgvornjavanje" između Dodika i pandurskog ministra Dragana Lukača u kojoj je po procjenama znalaca Lukač odnio pobjedu.

Druže Mile, mi ti se kunemo...

Za narod, narod običini, Dodikova parada je bila ponovno bacanje novaca poreskih obveznika u suludom inaćenju prema svijetu. Dabome, ovo vam neće reći narod obični jer decenijama nema muda da kaže i manje bitne stvari od kritike Dodikove paramilitarije. Pa opet, taj naord obični, koliko god znao za jadac, biće (potencijalno) jedina žrtva u budućim aktivnostima Dodikove i Lukačeve pretorijanske garde, koja i jeste napravljena kako bi ulila strah u kosti pojedincima malobrojnim koji se ne boje ovog režima. Ta, zbog njih je napravljena, zbog njih postoiji i njima je namijenjena ova žandarmerija.

Upravo su NATO vježbe održane na isti dan kada i smotra žandaremerije, pokazale jednu bitnu stvar-boli Dodika dupe za NATO i njihove vježbe, jer im nije dorastao i nema moći da im se suprotstavi, ali mu je itakako bitno kako će i na koji način disciplinovati svoj narod. I u tome mu, kako se čini pomaže i Međunarodna zajednica (šta god to ovaj termin značio 2019.) koja je nekako potiho, a opet dovoljno glasno sa Dodikom napravila konsenzus-nemoj se Mile zajebavati sa državom i ozbiljnim stvarima, a svoj narod tretiraj kao i do sad. Što će reći kao stoku. Pa je i poruka Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova RS-a, kako je žandarmerija kreirana za budućnost zapravo poruka baš srspkom narodu, šta mu se i kako može desiti, ako skrene sa Milinog puta.

Postoji tu još jedan pogled-pogled izbjeglih, raseljenih u elitocidu i kulturocidu stradalih stanovnika Banjaluke, i svih nesrba u RS-u. Oni (sa pravom) kažu de se ovakve nacionalističke žurke ne smiju i ne mogu shvatiti neozbiljno. Od ovakvih postrojbi, do zločina i genocida sa početka devedesetih vodio je samo jedan komandni korak. Ništa više. Dodik ima silu koja u kratkom vremenu može počiniti zijan i štetu svakome onome ko se Dodiku ne sviđa, uprkos brzini reagovanja NATO pakta. A biti nesrbin u Banjaluci npr. i imati takvo sazanaje, malo je reći da je neprijatno.

Budi kulturan u svoja četiri zida

Pa se poslije "dvije vježbe pod jednim nebom" može slobodno kazati da su pozicije ostale iste-NATO-u, NATO-ovo, Dodiku Dodikovo, a u sredini narod na bijelome hljebu, koji će trpiti torturu i samovlašće jednog čovjeka. E sad da li se on zove Miloard Dodik ili Dragan Lukač, tek ćemo vidjeti.

Nego, ima tu još jedna stvar, a možda je i najbitnija. Ministar Dragan Lukač je više puta u svom govoru pred žandarima ponovio kako se izdvajanja za entietski MUP iz godine u godinu povećavaju. I u pravu je. Jer, čini se da je MUP, da je policijska paradržava RS, nešto najpreče vlastima u ovom entitetu, koji uzgaja retoriku Karadžića i Mladića.

Pa se onda pitate zašto Banjaluka nije postala evropska kulturna prijestonica?! (sic!)

A kad smo kod Evropske kulturne prijestonice, građani Banjaluke su dočekali odbijenicu u kišnom danu, u gradu u kojem paradira paravojna formacija u inat cijelom svijetu, u gradu u kojem je budžet militantni stostruko veći od budžeta za kulutru, u gradu u kojem se slave zločinci koji su naredili urbicid, elitocid i etničko čišćenje. Malo li je za odbijenicu?!

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.