Ahmed Burić

Ahmed Burić

"Titov" ispovjednik i Rajkove "misli"

20. 04. 2018. u 18:45:00

Shares:23

Kad čovjek ostari, uglavnom, postaje konzervativan, ali uvijek postoje noviteti koji ga tjeraju dalje u život. Tako je i s društvenim mrežama, koje su zauvijek promijenile naše živote: nekadašnji ispovjednik iz završnih razreda osnovnih škola u svojoj je digitalnoj verziji prvo pobrisao granice između javnog i privatnog, a drugo postao sredstvo bez kojeg se ne mogu zamisliti javni, pa i politički poslovi.

Kao i uvijek, postoje načini zloupotrebe i različitog tumačenja: otkad je Donald Trump prošlog mjeseca smijenio državnog sekretara Rex Tillersona Twitterom, svijet kao da više nije isti. Istina, uvijek ima onih koji kažu da Trumpovi glasači i sljedbenici i ne mogu pročitati više teksta od onih desetak riječi koje obično sadrži twitter poruka, ali što se kaže vlast je vlast. Za one konzervativne koji nemaju društvene mreže, Trump je svakako “više prestart za tak’e budalaštine”, ali stvari očigledno tako hodaju. Ako te nema na instagramu, twitteru ili facebooku, kao i da ne postojiš. Što u današnjem vaktu, definitivno, i nije najgore što se čovjeku može desiti.

Naime, od pet ponuđenih Dragana Čovića na fb-u, nijedan nije “onaj pravi.” Ima tu raznih ljudi, bave se različitim poslovima, jedan vozi bicikl, drugi sluša Janis Joplin, ali onog pravog nigdje. A i šta će mu društene mreže kad su svi mediji u nas pretvoreni u njihov privatni servis. Ako želite da znate šta su Bakir, Milorad i Dragan doručkovali, samo okrenete neke od naših portal ili televizijskih stanica i vidi se kompletan menu. Malo je, možda, teže saznati šta ručaju kad u jednom restoranu pored Mostara dogovaraju svađe zkoje poput performance izvode za glupave narode koji ih biraju, ali ni to nije pretjeran problem.

U ovo doba godine najzahvalnije je slikati i postavljati prirodu: sve behara i sve cvjeta, što kaže pjesma, a travanj što je slavenski naziv za mjesec koji je dobio ime iz latinskog aperire (otvoriti), otvara razne mogućnosti. Osim divljih šparoga i crijemuša, odnosno medvjeđeg luka, jelovnik se može bazirati na preostalim kupusnjačama koje još nisu procvjetale – tipa  raštika – ili ako ste na vrijeme sijali, ima i rotkvica te prvog mladog luka i zelene salate.  Kako niko od trojke ništa nije sijao, a ubire plodove već godinama, tako zakoni prirode padaju u vodu. Zato su se okrenuli društvu.

Bakir Izetbegović, za razliku od Čovića koji se, kako vidjesmo krije od mreža, ima čak osam profila na facebooku. Neke su dosta pažljivo ‘složene’ i održavane. Na stranicama gdje je obilježen kao politician, su izvještaji sa državničkih poslova, na nekima se vidi da su napravljene “ad hoc”, kao što je ona koju je radio Opštinski dbor iz Gradačca, a na nekima vidimo humanog Bakira kako uči fatihu pored vječne vatre ili zaljubljeno, iz neposredne blizine, gleda kolegu Reccepa Tayipa Erdogana. Ima tu svega i svačega: od prkosnog stave ispred novog Audija do svečanog trenutka otvaranja dijela autoputa u društvu sa Fadilom Novalićem i Fahrudinom Radončićem. Idila, šta da vam kažem: dobro je da se u to svi možemo uvjeriti jednim klikom.

Od tri profila koja se ponude kad ukucate Milorad Dodik dva su lažna, jer na njima stoje nekakvi jack-potovi i slot – mašine, dok je stranica na kojoj piše Predsjednik Republike Srpske održavana i na njoj se mogu naći razni sadržaji: od posjete Jasenovcu do karikature u kojoj se zastava nacističke Njemačke sa kukastim križem prekriva zastavom Evropske unije, uz komentar da je “tako kad je Merkelova glavna u EU.” Biva, zna se da je Švabo vazda fašista, šta ima tu da se priča. Nekako je super gledati kako se cinizam demokratije u kojoj imate pravo negirati kako nacisti i njihovi simpatizeri osvajaju vlast u jednoj po jednoj zemlji (Istočne) Evrope, a kako to Evropska unija posmatra s pasivnom blagonaklonošću. 

Jer, kad recimo, ukucate ime mađarskog premijera Victora Orbana, pojavi se neviđen broj stranica koje ga podržavaju, ali glavni je prijetnja  stranim bankama – “vratiće novac ili ću im uzeti sve.” Onda se kao i obično ovdašnji ‘slaboumnici’ napale kako bi bilo “sjajno da i mi imamo takvog patriotu”. Pa, problem i jeste što imamo previše ‘patriota’: dva, tri, osam, zavisi od društvene reže. Ili nijednog, kao Čovićevom slučaju.

No, čini se da je filozofski ideal opuštenosti iz onog vica u kojem Muju koji sjedi pitaju – “je li to sjediš i misliš?”, a on odgovori “ma jok, samo sjedim” – na društvenim mrežama postigao slovenački predsjednik Borut Pahor. Kao nekad Tito u ilustrovanim knjigama, ili Maja u slikovnicama – “Tito i mladi”, “Tito i metalci”, “Tito i šah”, “Obucite Maju” - on se nalazi u najrazličitijim fazama i položajima. Malo leži na plaži, malo kopa motikom, malo prima Putina, malo maše prolaznicima koji se čamcem voze na Ljubljanici, a malo se gađa izjavama tipa – “radimo kao da će sto godina biti mir, a pripremajmo se kao da će sutra početi rat.” I još skupi po jedno tri hiljade lajkova kad god hoće.

Ispada da je tajna društvenih mreža u tome da, ako ste političar(ka) izgledate što opuštenije, i da imate što više sljedbenika. Jednostavno. A kad se umorite od svega, i kad želite da se odmaknete i od ovakvog svijeta zagađenog društvenim mrežama, vi samo ukucajte blog Rajka Vasića, bivšeg ministra u Vladi Republike Srpske i odmah ćete se obradovati. Prvo zato što ćete uvidjeti da “vaši” nisu najgori – jedino je malo teško ako ste Srbin, ali prođe, jer takve stavove niko ne može dijeliti – a obuzme vas i neopisiva sreća što te misli ne osvanjuju na papiru, koji kako kažu mudra, trpi svašta, nego u digitalnoj, virtualnoj stvarnosti u kojoj vasići, poskoci i ostale antropološke pogreške imaju jednako pravo i legitimitet kao i svi drugi. Rajkove ‘misli’ pravi su navjestitelj apokalipse, a jedina sreća je što su još u ispovjedniku.

Kad bi se ostvarile, svima bi nam bilo puno teže.