Ahmed Burić

Ahmed Burić

Nemoralna ponuda: Četnik za 70 KM

16. 11. 2017. u 14:58:00

Shares:0

Eto, i to je došlo, i valja se, dakle i time pozabaviti.

Najtiražniji dnevnik je javio, a ostali mediji se baš i nisu satrli da prenesu, da je osoba koja se predstavila kao dio snimateljske ekipe ponudila dnevnicu od 70 KM demobiliziranim borcima koji već šesti mjesec protestiraju pred Federalnom vladom da u seriji o Aliji Izetbegoviću – glume četnike. Što su oni, naravno, s indignacijom odbili, jer podsjećaju da su se borili protiv četnika, i da ih nikako ne mogu glumiti.

Borci su poručili da bi možda razmotrili da im je ponuđeno da glume pripadnike Armije RBiH, ali prijedlog da glume četnike u seriji TRT-a, rezolutno odbijaju, ogorčeni su, i  ponudu smatraju krajnje neumjesnom:

"Da mi glumimo četnike, kako mi silujemo, kako mi treba da palimo kuće, da nosimo kokardu (...) Mi smo borci koji su gradili ovu državu. Nama ne trebaju nikakve ponude ni za socijalu ni za neke filmove koji nemaju smisla o nama. Oni su trebali snimati filmove uživo kada smo išli u akcije i kada smo branili i gradili ovu državu. Sada je najlakše uzeti kameru, par ljudi i snimiti film, što nisu snimali kada je bilo gusto?", poručuju prosvjednici, koji se pitaju da li je to bila ponuda za posao ili pokušaj da se ljudi, kojima je potrebna neka para i u teškoj su situaciji, napuste kamp!? Kažu da se to neće desiti i da će ostati ispred Vlade, sve do do ispunjenja njihovih zahtjeva.

Đavo je taj film, u njemu se istorija često, rekonstruiše, ponekad se i stvara, a biće da se i prekraja, po vlastitoj mjeri i nahođenju producenta, odnosno finansijera. Ništa novo, sve što se jednom desi kao tragedija, ponovi se kao farsa.

U kolektivnom pamćenju još je svježa legenda s kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća u kojoj je ekipa Bitke na Neretvi, velike epopeje iz Drugog svjetskog rata, za potrebe filma po vrletima Istočne Hercegovine,  tražili ništa drugo nego – četnike. Prema toj legendi, vođa statista upao je u neočekivanu situaciju. Potencijalni četnici su nakon što je posao sklopljen, imali i pitanje oko kostima. Izvjesni lola, je malo iz zajebancije, a malo što je stvarno bilo tako, priupitao:

"Nego, za uniforme i oružje. Jel' vi imate svoje, ili da mi ponesemo od kuće!?"

Bio je te, eto, nekakav takav vakat da se moglo biti malo i četnik, ili početnik, a da se mirno živi, i da se to još pomalo i isplati.

A ni četnici, pa ni oni filmski, više nisu što su bili: baš u Bici na Neretvi, u velikoj masovki konačnog obračuna sa Dinarskom divizijom Popa Đujića, i hercegovačkim i crnogorskim četnicima, nekoliko stotina pješadinaca i konjanika jezdi poljem. Oni hoće u napad, a Senator (kojeg igra ni manje ni više nego Orson Welles), ih želi spiječiti u tome. Vojni zapovjednik ubija Senatora, i gura četnike pred cijevi partizanske reprezentacije, skrivene u zasjedi iza stećaka. Silva Koščina, Paja Vujisić, Ljubiša Samardžić, Petre Prličko, presijecaju put, a onda četnike s boka dočekuje najubojitiji tandem jugoslavenskog filma – riječ je naravno o Bati Živojinoviću, koji je kasnije malo revidirao stavove o četnicima, i Borisu Dvorniku, kojem u filmu zbog pucanja u zarobljenike, Bata oduzima čin i šalje ga na vojni sud. Scena u kojoj  Vlado i Martin (Yul Brynner i Sergej Bondarčuk) pričaju o tome kako će jednom doći vrijeme kad neće biti rata, emotivna je skoro kao i smrt drugarice Nade koju igra Milena Dravić, a film završava odlaskom partizanske povorke preko Neretve.

Čisto iz znatiželje, ne bi bilo loše znati za koju su scenu turski producenti htjeli angažirati one mučenike koji se, baš kao u filmu, mrznu u Ali-pašinoj ulici čekajući da im država pritekne u pomoć. Ali, prema novinskom izvještaju, niko iz produkcije se nije htio oglasiti, pa će javnost ostati uskraćena za neke detalje o seriji čiji je, ispada, osnovni zadatak da vizionarom učini čovjeka koji se, malo kriv, a manje dužan, našao na vjetrometini povijesti, i pored nekolicine dobrih stvari koje je učinio, ostavio državu zarobljenu u neimaštini, depresiji, javašluku i plemenskom mentalitetu.

U situaciji u kojoj se za statiranje u filmskom spomeniku mogu dobiti jedna crvena i jedna siva novčanica. Okreni – obrni, TRT, mrt, ako je i od Turaka – previše je. Odnosno premalo. Ali, ovdje je pitanje cijene, ionako, sporedno. Svi mi, a ne samo borci ispred Vlade, smo već odavno statisti u drami koju režira bezobzirna i neodgovorna grupa avanturista, koja u svojim herojskim vizijama nudi, zaista, fantastičnu mogućnost.

Jedna od njih je da se bude 'četnik'. I to za sedamdeset konvertibilnih maraka.      

Teška situacija

Bez odgovora iz produkcije  

Tokom jučerašnjeg dana pokušali smo doći do nekoga iz produkcije serijala ili makar pomoćnih radnika koji se brinu o statistima. No, ni nakon bezbroj pokušaja niko nam se nije javio.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" ne odražavaju nužno stavove i mišljenja redakcije portala Radiosarajevo.ba.