Mali Reis na putu za Evropsku uniju

Radiosarajevo.ba
Mali Reis na putu za Evropsku uniju

Okretanje nove stranice prošlosti? 

Piše: Ahmed Burić za Radiosarajevo.ba

Hoće li ova sedmica, uz svu pompu oko predavanja zahtjeva za prijem Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, ostati upisana zlatnim slovima u povijest? Jok. Baš kao što nije ni ona iz davne 2007. godine, tačno 5. decembra, kad su Nikola Špirić i Olli Rehn potpisali Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Od koje je ostala samo olovka, koja zauzima posebno mjesto u Rehnovoj kolekciji. 

Alal’ ti kolekcija, majstore” - rekla bi braća s one strane entitetske linije. I prođe otad devet godinica, i osamnaest bajrama, a Bosna i Hercegovina ne vidje ni pridruživanja, ni stabilizacije. Ni Sporazuma. Možda i posljednja šansa za normalizaciju ove zemlje, aprilski paket iz 2006. koji su zajedničkim naporima oborili Haris Silajdžić i Milorad Dodik, stavljen je 2009. ponovo na dnevni red, kao jedan od uvjeta napredovanja prema EU. Ali, stvar je bila gotova: rampe na torovima opet su bile spuštene i mogao se nastaviti “ples” parova koji jedni druge drže na vlasti. Ostala je olovka, nijemi svjedok bezobrazluka jedne administracije – misli se i na međunarodnu - i gluposti naroda u njoj. 

Ispada da kad daš Bosancu olovku u ruke, on pokaže temeljni smisao za mahnitluk, što bi rekli Hercegovci. Baš kao bračni par u okolini Sarajeva, koji je sinu zapisao, odnosno još 2009. dao ime, ni manje ni više, nego – Reis Cerić. Cijela je stvar, blago rečeno, puna kontroverzi, jer kako izvještava mitski Avaz, mali Reis Cerić, fin je i miran dječak, koji se, dok je ekipa razgovarala s roditeljima, krio ispod stola i pokrivao lice naočalama, rukama i jaknom. Baš čudno, reklo bi se, kad dobijete ime po jednom od "glavnih" vjerskih poglavara, propalih političara, da se morate kriti, pogotovo kad ste dijete. Stvar je još nerazumljivijom učinio otac koji veli "da sina nije nazvao po bivšem reisu, s kojim je, inače u daljem srodstvu, već je htio da ima jedinstveno, neobično ime". E, vala, ima i jedinstveno i neobično. 

Solea, Nivea…

Možda samo nešto manje od svoje sestre, koja se zove Minea, a dobila je ime po hrvatskoj pjevačici lakih nota. Istina, refren njezinog novog hita Razonoda, u nekom smislu korespondira s karijerom Reisa, ali ne malenog dječaka, nego njegovog starijeg prethodnika Mustafe Cerića: "Nađi neku drugu/za razonodu/od petka do petka/ opet ispočetka/ odeš k’o klošar/pa glumiš gospodu/a ja preko svojih/ principa ne mogu/ jer ova ljubav/ ne drži vodu". Fakat, maestralno. 

Stvari, dakle, izgledaju nepovezivo, ali sve na svijetu, što bi rekao Nikola Tesla, duboko je povezano: evo, recimo, dječakova je majka došla do nevjerovatnog otkrića. Ona veli da "svi reagiraju kada čuju dječakovo ime". Pa kaže: “Kada ga medicinske sestre prozivaju, zastanu u čudu kada pročitaju njegovo ime u knjižici. Jedna nam je doktorica rekla da smo ga obilježili za cijeli život". Mali Reis, inače slobodno vrijeme provodi igrajući igrice Minecraft (samo se nadati, i moliti dragog Allaha da ne trenira da se priključi grupacijama koje je njegov titulirani imenjak simpatizirao dok je bio apsolutna vjerska vlast), nije pretjerano društven, voli slatkiše (i Mustafa efendija je volio baklavu i Pepsi, sjećate se?), a brojeve i slova piše naopako. Taj detalj je možda povezan s time da će, poput prethodnika, ići na Al Azhar, gdje će pisati s desna nalijevo. "Kad je bio mali, volio je slušati ezan, pa smo za to vrijeme morali šutjeti". Još jedna zanimljivost je vezana za njihovu porodicu, koju zbog Minee, komotno možemo zvati i obitelj. "Minea i otac pišu lijevom rukom, a Reis desnom – kao i njegova majka", završava otac. Mogućnost da će mali Reis biti ljevak (ljevičar?) je skoro isključena, ali neuništivi, sveti ženski princip, drži ravnotežu. Drži vodu, što bi rekla (velika) Minea.  

Sinan Christiano

Kad se sve sabere i oduzme, jedina konstanta Bosne i Hercegovine, osim dvadesetpetogodišnje političke agonije i propadanja je – zajebancija. Jer, šta je drugo podnošenje zahtjeva za prijem u EU nego to, i šta su drugo anegdote da je neko djetetu dao ime Sinan Sakić, pa se mali sada ukupno zove Sinan Sakić Sulejmanović. Ili, to da je familija Hrustić, trenutno naseljena na drugom rubu Evropske unije, u Marseillesu, vjerovatno zbog jednostavnijeg dobivanja dokumentacije, svom sinu umjesto punog imena Hrustić Christiano Ronaldo Morgan – nadjenula jednostavnije ime. Dječak se sada zove samo Christiano Ronaldo. I ako bi sutra veliki napadač Reala nešto ozbiljno zabrljao, njegov bi otac, kao i otac malog Reisa, sigurno rekao da mu nije dao ime po velikom portugalskom napadaču trenutno nastanjenom u Madridu. 

Da neko slučajno ne pomisli da ovaj autor ima nešto protiv davanja najšarolikijih imena, moram reći da me je u posljednje vrijeme najviše obradovala vijest da je Sirijka rodila dijete u izbjeglištvu i dala mu ime Muhamed Hrvat, iz zahvalnosti prema zemlji koja ih je prihvatila. Ili kad negdje naletim – obično kod Roma - da su Ankica, Šaban, Leonardo, Mađiko i Senka – braća i sestre, od roditelja Hasana i Ljiljane. Sve paradoksi, ali srcu nekad i smiješni. No, mi nismo jedini koji se znamo zajebavati. To zna i Evropa. I zajebavat će nas upravo onoliko koliko nespremni krenemo u EU. Možda baš onoliko koliko se pokazala nesposobnom da utječe na bilo koji proces u BiH. Toga valja biti svjestan. 

Bosna i Hercegovina je zemlja paradoksa – to znamo. Jedan od njih je i to da aplikaciju za prijem u Evropsku uniju podnose oni koji su tu zemlju najviše udaljili od te iste Unije. Bitno je da mi još uvijek plaćamo njihovu zajebanciju. Pa su se dosjetili da apliciraju, ne bi li nas još malo zajebavali. 

Ili se stidimo, i nismo društveni. Baš kao mali Reis. Na putu za EU.             

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najnovije