Ahmed Burić

Ahmed Burić

Kantonalna opera Monty Pythona

02. 02. 2018. u 10:13:00

Shares:0

Zamislite nekoga ko ne zna naš jezik, i gleda  scenu: žena u kostimu stoji okružena muškarcima u odijelima, operski pjeva neodređenu melodiju, dok jedan drži ruku na srcu, ostali stoje kao na sahrani. Možda bi nulti gledalac mogao pomisliti da se radi o posljednjem oproštaju ili možda svečanoj akademiji u nekom bananastanu. Ali ne bi bio u pravu.

Radi se, kao što ste sigurno već čuli i kao što su izvijestili neki portali, da je Ana Babić, zastupnica i predsjedavajuća u Kantonalnom parlamentu, svoje kolege odlučila „počastiti“ pjevanjem ni manje ni više nego bosansko-hercegovačke himne. A kad Ana časti to otprilike izgleda tako da, osim što se zanijela u pjesmi bez riječi, kao da oplakuje ostavku Kantonalnog premijera na dužnosti u stranci, Elmedina Konakovića.

Taj, u osnovi hrabar potez kantonalnog premijera istupanja iz SDA, imaće smisla samo ukoliko SDA na izborima ne pobijedi sa velikom razlikom. Usput, dosad se ne čini se baš da ovakvim istupanjima SDA slabi. Ni Šepićev ili Ahmetovićev izlazak iz stranke nije oslabio SDA. Stiče se osjećaj da kad bi izbori bili održani sutra ne bi u pitanje došle pobjede triju glavnih stranaka u BiH, SNSD-a, HDZ-a i SDA.

Bosna i Hercegovina bi tako mogla postati prva zemlja koja je potpuno obesmislila izbore kao način uspostave vlasti. Većina ne glasa, manjina glasa protiv, a oni što izglasaju dovoljni su da političku scenu drže u pat poziciji, između letanja Dragana Čovića u Beograd gdje valjda traži da Herceg-Bosnu pripoji Srbiji i Kolindinog krila koje bi ga moglo spasiti da mu Brisel ne uruči crveni karton. Dodik sanja o majčici Rusiji, a Bakir svakako veže sudbinu za Erdogana koji je svakako svoju svezao s Putinom. Kolo je šaroliko, a veselo, taman još treba pjevačica da im nešto usitno otpjeva pa da oni nogicama zapletu kao na seoskom vašaru oko Dervente, na šta, objektivno, podjeća Kantonalna skupština kad bez reda i povoda neko, u ovom slučaju Ana Babić, otpjeva himnu. Stvarno je velika hrabrost i vrhunski patriotski čin pjevati melodiju bez riječi, a recimo ne staviti na dnevni red pitanje nazivanja škole po zagovorniku nacizma.

Skupština KS-a odbila inicijativu o izmjeni naziva škole "Mustafa Busuladžić"

A toliko je operskih libreta koje bi Ana Babić mogla otpjevati u Kantonalnoj operi Monty Python. Recimo, kada je na ime smrti svog bivšeg supruga naplatila odštetu, a zaboravila 'sitnicu' da su se razveli. Arija bi se, recimo, mogla zvati «Nisam znala da sam razvedena» , jer se preko advokata obratila javnosti saopćenjem da «sedam godina nije znala da je razvedena.» Istina, novce je naplatila nezakonito, pa  je naknadu uredno morala vratiti. Smetanina «Prodana nevjesta» je, složićete se, malo dijete prema velikoj Ani, divi Kantonalne pozornice, s publikom koju čine sve sami operni sladokusci.

Inače, što se tiče Saveza za bolju budućnost, svi njihovi kadrovi kao da dolaze iz reality show-a. Čak i kad su odlični glumci, jedva uspijevaju sakriti da ne znaju zašto su zapravo tu. Operetna situacija je u ovom trenutku pri samom vrhuncu: šta ćemo sljedeće gledati u Kantonalnoj skupštini? Criminal Minds uživo, špansku inkviziciju, grčka kolica. Sve je moguće.  

Nekako istovremeno sa tom predstavom u prostorijama SDP-a, njihov je predsjednik, Nermin Nikšić, okupio nekolicinu, uglavnom, pametnih ljudi u rasponu od Slave Kukića, preko Ivane Marić, Tarika Haverića, Envera Kazaza, Mile Stojića, Mile Babića i Bogića Bogićevića i drugih, kako bi eventualno zbili redove do izbora. Valjda je i njima u SDP-u jasno ono što svi vide – a to je da će ih tri nabrojane stranke 'pojesti' na izborima. No, ovaj je sastanak, ipak, pomak naprijed u odnosu na dosadašnju SDP-ovu praksu.

Jer, nije baš bilo uobičajeno da krug oko Lagumdžije poziva bilo kakvog umnog čovjeka da ga pita šta misli o bilo čemu, jer šta ima neko drugi misliti pored Lagumdžije. Njegova prepotencija i arogancija toj su stranci zadale udarac od kojeg će se oporavljati još godinama. Postavši rezervni sastav SDA, Lagumdžija je još više produbio podjelu pomogavši suštinsko odvajanje vlasti od naroda. Tako , manje više ostavljeno da pluta, Kanton Sarajevo živi u inerciji, jer ispada da je građanima svejedno kako se zove ili preziva njegov zastupnik: od njega ili nje nemaju ništa, osim što Ana Babić tu i tamo otpjeva himnu. Ustvari, ko je njezina glasačka baza? S kim ona provjerava svoje istupe i diskusije? Kao da se sve ovakve situacije mogu opisati onom grimasom evropskog predstavnika koji u nevjerici gleda Bošnjka koji se žali kako mu je Srbin pri rukovanju uvalio srednji prst. But why?

Zaista, šta smo mi bogu zgriješili da nas je zapala ovakva vlast? Kako se dogodilo da negativna selekcija na ovakav način pobijedi? Zašto nam ne popravljaju fasade i ceste, a uvaljuju nam klipove sa himnama?

Ana Babić prije sjednice "otpjevala" himnu BiH: Izvedba postala viralni hit

Od naše je nepažnje gora samo naša inercija, a mentalni profil koji nam se prodaje pod visoku estetiku je laž lošeg operskog pjevanja tamo gdje bi se trebala rješavati najvažnija pitanja. U instituciji s najvećim budžetom.

Ne znam baš sve detalje sastanka u SDP-u ali otprilike znam šta je ko od učesnika mogao reći. To su, uglavnom, ljudi s kojima se čovjek oko glavnih stvari mogao složiti, ali sve te stvari su vjerovatno mogle biti izrečene i 1996. Baš kao što bi se, prije onoga "ko je u vlasti", i "kako vlada", trebalo zapitati – "zašto?" Zašto nam ovo rade, i zašto su, uopće tu? Tako bi trebalo uraditi i u ostalim sferama.

Ukrasi banalnosti skoro su uvijek su zabavniji od banalnosti same. Baš kao što je od banalnosti samo tužniji život u njoj. Uz himnu, ili bez nje.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" ne odražavaju nužno stavove i mišljenja redakcije portala Radiosarajevo.ba.