Ahmed Burić

Ahmed Burić

Kad sudije propjevaju

14. 11. 2019. u 13:59:00

Shares:0

Jesen je, i vrijeme svođenja računa u nogometnim kvalifikacijama širom Evrope. Manje – više favoriti iz grupa će proslaviti plasmane na jubilarni Euro 2020. Treba još sačekati pa vidjeti šta će Kosovo uraditi u Češkoj, kako bi se možda dobio još jedan novi učesnik velikih takmičenja, ali sve u svemu stvari završavaju očekivano.

U našoj grupi, gdje smo sami sebi dali ulogu favorita, po prvi put u svojoj istoriji će na veliko takmičenje - Finska. Zemlja u kojoj fudbal ne može primirisati hokeju, i u kojoj se shodno realnim procjenama vlastite snage igra mala profesionalna liga, sa u svakom tenutku transparentnim podacima što se tiče plaća igrača i, naravno, suđenja.

Kod nas, kako znamo, nije tako. Pa nigdje ni ne idemo. Kriminal i malverzacije u Savezu su stare, valjda, koliko i Savez sam, pa se ništa drugo ne može ni očekivati. Nikada, recimo, do kraja nije dovedena istraga o tome koliko je lica o trošku Saveza nelegalno otputovalo na Svjetsko prvenstvo u Brazil, i zašto je agencija Centrotours bez konkurentske ponude dobila taj posao. I tako dalje, i tako dalje. Spisak situacija u kojima bi se Savez mogao naći na meti pravosuđa je skoro beskonačan, ali nekako se dogodi da njegov vrh uvijek ostane izvan domašaja. Predsjednik je, i u vrijeme Mundijala, i sada bio Elvedin Begić, čiju nijednu izjavu o sportu kojim se „bavi“ niko ne može citirati, ali očigledno vrhunski sposoban za sticanje i očuvanje pozicija. Elem, mediji javljaju da je u aferi kodnog naziva Var, optuženo je 12 lica. Na prvi pogled riječ je o naizgled sitnim ribama koje su dok su radile taj posao uživale apsolutnu podršku Saveza.

Da ne bude da se odjednom pravimo pametni, evo, poštovani čitaoci, i dokaza. Upravo na ovom mjestu, ovaj je bilježnik, pregledavši snimak utakmice u Goraždu protiv domaćina Veleža, zakukao protiv takvog „suđenja“ i krađe u odnosu na Velež. Ko se sjeća – ok , ko ne, bujrum, neka izvoli provjeriti.    

Ahmed Burić / Gaženje "Veleža", anticivilizacijski čin

Ahmed Burić U kontekstu u kojem živimo se brzo nauči gubiti, i gubitak se smatra normalnim životnim stilom. Ali, prošle nedjelje me je jedan događaj, nekako ljudski i profesionalno, izbacio iz kolosijeka. Mislio sam da me takve stvari više ne mogu razvaliti.

U njemu su imena Vladimira Dominkovića, Ante Bilješka, sudije Kenana Barjatarevića, Ilije Živkovića i drugih. Upravo ta utakmica čiji je snimak obišao regiju i izazvao skandal je pokrenula ovu istragu. Inspektori SIPA su ušli „u igru“, krenuli s nuđenjem i davanjem obilježenog novca i hobotnica je polako počela upadati u mrežu. Praksa pravosuđa u ovoj zemlji često pokazuje da kad se o aferi udari na sva zvona, ona obično završava blijedo i nemušto. I sasvim je moguće očekivati da i ova afera završi kao i pokušaj čistje prije desetak godina. U kojoj je od sveg taloga i kriminala koji se nakupio u Savezu, u zatvoru završio najnaivniji, i vjerovatno suštinski najmanje krivi generalni sekretar Munib Ušanović. Tako je to kod nas: stvari se lome na malima, dok „veliki“ i dalje provlače svoje namjere.

No, nešto ipak ukazuje na to da si se ovog puta mogla dogoditi ozbiljnija stvar: prvi čovjek Tuzla Cityja, Azmir Husić je prema nekim izvorima, također obuhvaćen u ovom slučaju, i navodno je odmah zbrisao u Ameriku. Granična policija nema saznanja o tome (a o čemu ima, ako ćemo pravo!?) , a iz kluba najavljuju da će se on vratiti krajem decembra!? To je “jako“. Koji predsjednik u jeku zahuktale sezone, a ekipa mu se dojučer borila za vrh, ostavlja klub na mjesec i po dana? 'Ajte, molim vas.  Husić zna svašta, i ako propjeva, moglo bi se desiti da se dođe do ljudi koji su za pravosuđe (dosad bili) nedodirljivi. 

A doći će i to. Mora. Jer, jedino gore i ciničnije od ponašanja optuženih u ovoj aferi je ponašanje Saveza. Koji je izdao saopštenje kako „FS BiH bezrezervno podržava akcije i aktivnosti svih agencija i tijela za provedbu zakona u Bosni i Hercegovini na otkrivanju nedozvoljenih i koruptivnih radnji, kako pojedinaca, tako i organizovanih grupa.“

Fakat su majstori. A? Kao da su ljudi koji su optuženi radili za malezijski Savez, a ne uredno naplaćivali ugovore kod njih, sklapali „poslove“ i vukli za nos koga su htjeli. Uz malu napomenu: nakon spomenute utakmice Goražda i Veleža nakon koje je „šira zajednica“ morala ustati i nešto poduzeti, sudije, kontrolor i delegati dobili su prolaznu ocjenu. Što je od Saveza uredno verifikovano. Pritom je kao kolaterala stradao direktor Veleža, s manjom novčanom kaznom, a jedan član komisije je morao dati ostavku. Sve što se kasnije dešavalo, uredno se odvijalo u okviru Saveza, a „prestalo“ je tek kad je SIPA uletjela.

Sve u svemu, priča o nogometu u BiH je, kao i priča o toj državi. Oni koji je vode čine sve da onima koji tu trebaju živjeti zgade i posljednju ideju normalnog života. Jer, samo tako mogu ostati na vlasti i provoditi svoje. To što zemlja (i selekcije) tonu, njih ne zanima jer je i u takvoj situaciji bolje biti pri vrhu, nego na dnu. U takvom se haosu gubi supstancijalni razlog postojanja subjekata, ali to odgovorne ne brine. Jer, ne postoji snaga koja bi ih mogla spriječiti u tome. Na način na koji je zgađena ideja države Bosne i Hercegovine, zgažen je i njezin fudbal. Tako da skoro uopće više nije bitno ni kako će završiti utakmica s Italijom, ni kvalifikacije.  

Sve osim prave pobune za ovu zemlju je suštinski poraz. Država je, ionako, poražena. 

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.