Ahmed Burić

Ahmed Burić

Festivalija, ti i ja

22. 08. 2019. u 17:57:00

Shares:33

Sredstva za kinematografiju i punk hitovi

Prolazi još jedan filmski festival u Sarajevu, ono vrijeme kada grad živi kao metropola, i diše punim plućima. Grad nikada puniji nego u prošli petak, na otvaranju, ulice pune, hoteli puni, prijatelja i poznanika sa svih strana: „ko je bilo šta prodavao, hajrovao je, buraz“, što kaže taksista, a i mi smo nekakvi takvi da nam prohtjevi nisu bog zna kako veliki. Mali, što bi rekla pjesma grupe Kablovi. Za vrijeme Festivala se smanji i ona depra zbog ljudi koji su nepovratno otišli. Ako ima kakav mlad bend, a ne fura se na „je.eni medžik, mišiće i ceo stan“, trebali bi složiti kakvu drlju čiji bi naslov bio – „ovdje ću ostati samo ja i SDA.“ Hit, vjerujte.

I stvarno, u zadnjih dvadeset i pet godina taj je festival prošao kroz različite faze: od gledanja pristiglih filmova na VHS kasetama, preko profiliranja i traženja puta kroz moguća različita programska opredjeljenja, do svog eto, dvadeset i petog izdanja u kojem bosanski ćilim/tepih nije dočekao da njime prošetaju mubareć nogice Quentina Tarantina, ali jeste neke druge. Poput, recimo, Tima Rotha, velikog majstora o čijoj su posjeti mediji izvještavali, uglavnom, kao da se radi o posjeti novorođenčeta, za koje u svakom trenutku moramo znati je li piškilo ili kakilo. Ne bi, dakle, bilo loše da izvjestitelji sa ćilima nekada nešto i pročitaju, osim što su već ushićeni da stoje tamo i poturaju mikrofone ispred znanih i neznanih. Sve u svemu, Sarajevo Film Festival danas jeste najveći i najvažniji festival na području nekadašnje države, koji raste svake godine, da se ponekad zaista upitate gdje je tome kraj. Sudeći prema ovogodišnjem izdanju smotra se, nadajmo se, konačno pretvorila u kulturnu i antropološku činjenicu. Stabilna veza sa festivalom u Cannesu - obojica glavnih gostiju Alejandro Gonzalez Inarritu i Pawel Pawlikovski bili su članovi žirija na Azurnoj obali , pa je i program Open Air, zapravo, bio jedna vrsta skraćene kanske selekcije. To i nije tako loše, ali za nas nije najvažnije.

Nama je izuzetno važno što je Vlada Kantona u budžet za sljedeću godinu uvela grant od 2.000.000 maraka - "Poticaj za filmsku i tv produkciju". U uređenijim zemljama se većina koprodukcija i radi na principu povrata dijela sredstava – odnosno činjenice da sposobnije i veće industrije podupiru manje, pa televizijski i telekom i kablovski operateri, te lutrije – finansiraju film. Mi smo dobro daleko odatle: kladionice ne plaćaju porez, a nismo dobacili ni da karticom možemo platiti kablovske operatere u njihovim poslovnicama. Njima Uprava za indirektno oporezivanje, očigledno, nikada neće zakucati na vrata, jer su, vjerovatno, na vrijeme poduzeli radnje da im se ne zaviruje u poslovanje. To se, u narodu, inače zove narukvica, kolokvijalnije – „Kićanović“, a, uglavnom, nije predmet platformi EU za iskorijenjivanja korupcije. Ali, nećemo više o tome, dosta je loših vijesti, a vrijeme je festivalija.

Znajući dosadašnju praksu dijeljenja poticaja, zbog koje tu i tamo neko završi iza rešetaka, a ispred vlada i skupština nastaju šatorska naselja, ostaje samo da se iskreno nadamo da s filmom ne mora biti tako. Stvar je, naizgled, jednostavna – obezbijedite sredstva, ona se potroše na film, koji je kroz svoju distribuciju ili festivalski život, obavezan vratiti dio u zajedničku kasu i – svi sretni. No, sveta distanca i poznavanje dinamike socijalnih odnosa možda ovom hroničaru daje za pravo da će biti itekakvih napetosti kad se budu dijelili novci iz zajedničke kase. Tomu je tako: svako misli da je njegov projekt najbolji, i da baš on(a) treba snimati svoje genijalno djelo, a stvari su takve da domaćeg dugometražnog igranog dobrog filma već (pre)dugo nema.

No, da se u ovom trenutku trijumfa ne bavimo crnim slutnjama. U nas je, ionako, jedna od glavnih mentalitetskih crta to da kod većine stvari ističemo ono zašto ne bi mogle biti realizovane, a ne ono zbog čega bi mogle raditi.

Zato, hvala Vladi Kantona Sarajevo i Sarajevo Film Festivalu. Uz napomenu, da prošla vlast to nije uspjela za proteklih četvrt vijeka.

Ni iz džepa i u džep, ali da se zna.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.