Prvi put uživo: Većinski vlasnik tuzlanske Dite govorio o razlozima propadanja giganta

U sinoćnjoj emisiji FTV-a Pošteno, urednice Duške Jurišić, govorilo se na temu Ko štiti domaće - radnici ili vlasnici? 

U uvodu emisije ispričana je trinaestogodišnja storija od privatizacije kompanije Dita koja je obavljena 2002. Nakon što je propao međunarodni tender, 270 radnika Dite kupilo je 59 posto dionica kompanije, koji su iste godine prodali tadašnjem direktoru Abdulahu Šahmanoviću i predsjedniku Nadzornog odbora Nusretu Softiću. Oni su kasnije optuženi za višemilionski kriminal, za što se Kantonalni sud u Tuzli proglasio nenadležnim. Šahmanović i Softić preuzeli su dionice Dite putem ortačke grupe, među čijim su članovima bili i radnici kompanije, uključujući Eminu Busuladžić i Dževada Mehmedovića, današnjeg predsjednika sindikata Dite. 

Pošto je tvornica i dalje srljala u propast, ortačka grupa je 2005. ponudila prodaju većinskog paketa poduzetniku Harisu Abdurahmanoviću, vlasniku tada uspješnog distributerskog lanca Lora. 

Abdurahmanović je Ditu kupio za milion i pol KM, za što se kreditno zadužio. 

"Četiri godine nisam ušao u fabriku jer mi je bio onemogućen pristup, dio radnika blokirao je kapiju i onemogućio rad tvornice. To je formalno-pravno 85 posto moje privatno vlasništvo, a ja nisam bio u mogućnosti da priđem tom svom vlasništvu, koje je neprikosnoveno svugdje u svijetu. U zakonu o štrajku ne postoji opcija da se blokira tvornica, zna se šta je hladni režim. Ovako, upravi je bio onemogućen pristup i tvornica nije mogla funkcionirati", rekao je Abdurahmanović u emisiji, naglasivši: 

"Meni se od početka medijske afere spočitava da sam privatizirao Ditu. To nije istina - Ditu je 2002. privatizirala ortačka grupa u kojoj su bili i radnici, koji su je vodili tri godine. U tom periodu su zapali u problem, nisu isplaćivali plaće, nisu uplaćivali doprinose i nisu imali plasman proizvoda niti sirovine. Smatrali su da je najbolje rješenje da se tvornica proda. Pošto je Lora tada imala podružnice u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, smatrali su da bismo mogli fabriku vratiti u život. U taj proces bili su uključeni i sindikat i banke", naglasio je Abdurahmanović. 

Dita je paradigma loše privatizacije

Nekadašnji član ortačke grupe, radnik poduzeća i predsjednik sindikata Dite Dževad Mehmedović smatra da je propast Dite inscenirana te da je ključni problem u pogrešnoj privatizaciji. 

O procesima privatizacije neposredno nakon rata govorio je Edhem Bičakčić, kao i Zlatan Begić, profesor s Pravnog fakulteta u Tuzli

"Dita je paradigma loše privatizacije", rekao je Beigić. "Ovo o čemu govorimo su posljedice  nespremnosti i neozbiljnosti države, ali i sračunate namjere da se sve ovo napravi. Početak svega nije bio 2002. godine, već seže u ratno vrijeme. Ključni zakon kojim je izvršena pretvorba društvene u državnu imovinu, koji znači da su država, vlada i pojedinci u vladi preuzeli pravo raspolaganja i prodaje nacionalnog bogatstva, materijalne osnove privređivanja, donesen je 1994. godine. To je bilo u vrijeme dok su linije fronte bile 500 metara od zgrade Predsjedništva. Neko je tada razmišljao o tome kako 'rastaliti tal' u onome što je ostalo od BiH", smatra Begić i dodaje: "Sporan je vremensko-historijski kontekst kada se to dešavalo. Radnici koji su bili prijeratni vlasnici imovine bili su na fronti, njihove porodice u podrumima. Indikativno je da se u isto vrijeme isto to dešavalo i u Republici Srpskoj".

Edhem Bičakčić koji je u vrijeme privatizacije Dite bio predsjednik Elektroprivrede BiH i visokopozicionirani član SDA tvrdi kako je privatizacija neminovan proces za sve zemlje u tranziciji: 

"Ovaj proces nikada u cijelosti nije proveden jer je nedostajao zakon o restituciji. Ali je implementacija, provedba privatizacije išla pogrešno, i Dita je egzemplar kako ne bi trebalo da se vrši privatizacija. Ovdje je apsolutna greška Kantonalne agencije za privatizaciju u Tuzli koja je u prvom segmentu to prepustila ortačkoj grupi, bez da proces dalje prati u smislu ispunjavanja uvjeta i obaveza koje su prihvatili u projektu privatizacije", tvrdi Bičakčić. 

Ekonomski patriotizam kratkog daha   

U emisiji je telefonski sudjelovao i profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Muris Čičić, osvrnuvši se na nedavnu Ditinu kampanju. 

Nedavno probuđeni ekonomski patriotizam bio je kratkog daha, rečeno je u emisiji. Nakon obnavljanja proizvodnje Dite, tokom ljetnih mjeseci, danas Ditine proizvode više niko ne kupuje, jer se cjenovno i kvalitetom moraju takmičiti s velikim svjetskim brendovima. 

Zaključak emisije je da za propadanje prijeratnih ekonomskih giganata najveću krivicu snose poslijeratne vlasti koji su nesmotreno ušle u proces privatizacije, rasprodajući državnu imovinu bez ikakvih pravila i kriterija.

"Danas, ako želite prodati kilogram sira, morate izdati fiskalni račun. U to vrijeme mogli ste prodati stotine hiljada certifikata na ulici", pojasnio je Zlatan Begić, profesor s Pravnog fakulteta u Tuzli. 

Emisiju možete gledati na ovom linku.

Pratite forum portala Radiosarajevo.ba - registrirajte se, komentirajte, predlažite teme!