Vremeplov / Na današnji dan prije 60 godina: Izum koji je zagorčao život mnogim vozačima

15. 02. 2019. u 10:44:00 J. Mržljak

Shares:156

Ma, šta to policajci rade na cesti? Mnogi vozači iznenadili su se 15. februara 1959. godine kada su njemački policajci na putu između Dusseldorfa i Ratingena iz svog vozila izvadili dvije velike kutije i postavili ih na tronošcima.

Koja je bila svrha ovog čudnog uređaja, čiji su kablovi vodili u unutrašnjost policijskog vozila?

Namjenu su uskoro saznali oni koji su prebrzo prošli pored uređaja. Malo dalje mahnuo im je policajac, zatražio da se zaustave, pokažu dokumente…

Ne samo to, "trkači" su dobili dotad neviđenu "čestitku" - fotografiju zadnjeg dijela svog automobila, uključujući tablice, a u gornjem desnom uglu ispisanu brzinu kao dokaz kršenja propisa!

Bio je to crni dan za sve cestovne trkače u Njemačkoj, pokazat će se, i u ostatku svijeta. Na današnji dan prije 60 godina počela je era mobilnih brzinskih zamki. Saobraćajni radar Telefunken VRG 2, koji je premijerno upotrijebljen u okrugu Dusseldorfa, već prvog dana donio je odlične prihode vlastima.

"Uređaj budućnosti, precizan, pouzdan, svestran", tako je Telefunken pohvalio VRG 2 koji je koštao tada ogromnih 20.000 maraka. Štampa je - za razliku od mnogih vozača - bila puna pohvale za novi tip mjerenja brzine. 

"Bez obzira na uslove osvjetljenja, uređaj precizno otkriva vozilo, registarske tablice, brzinu, saobraćajnu situaciju", tako je Rheinische Post pohvalio mobilnu kutiju za brzinu.

Ova tehnološka revolucija stigla je na njemačke ceste u želji za većom sigurnošću saobraćaja. Krajem '50-ih godina sve više Nijemaca putovalo je u sve bržim automobilima. Broj smrtnih slučajeva na cestama 1955. godine dostigao je brojku od 15.000 stradalih!

Dvije godine kasnije uvedeno je ograničenje brzine od 50 km/h u naseljima. Međutim, policija nije imala efikasno oružje za otkrivanje onih koji prekorače brzinu. Nekada su naoružani štopericama pokušavali odrediti brzinu vozila u prolazu, ponekad čak patrolnim kolima pratili trkače.

Telefunken VRG 2 je sve ovo učinio mnogo jednostavnijim: Policijski službenici morali su samo da sjede u svom automobilu, jedan je bio dovoljan da snimi trkača i javlja kolegi naprijed.

Ubrzo je mobilni radar "bljesnuo" širom Njemačke i svijeta. Oduševljeni velikim uspjehom svojih kolega u okrugu Rheinlanda, brojni drugi gradovi i države također su postavili zamke za brzinu. 

Odgovorni su brzo su shvatili da se mobilni radari mogu koristiti ne samo za edukaciju u saobraćaju i spašavanje ljudskih života, već i prikupljanje mnogo novca u budžet. Ostalo je historija…

NEMA KOMENTARA