Vremeplov / Citroën Dyane: 'Nikad te niko voljeti neće k'o što te volim ja...'

19. 06. 2016. u 12:04:00 Radiosarajevo.ba

Shares:0

Veliki uspjeh Renaultove "četvorke" doveo je sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća Citroën u neugodnu situaciju.

Firma sa dvostrukim chevronom nije imala adekvatan odgovor a, da stvar bude gora, novi francuski narodni automobil izvrsne prodajne rezultate dugovao je, između ostalog, i činjenici da je znatan broj kupaca oteo "spačeku".

Dotjerivanje legendarnog 2CV nije dolazilo u obzir jer su svi stvaralački resursi bili usmjereni na unapređenje i dotjerivanje tadašnjih Citroënovih "zlatnih koka" – Amija i DS "ajkule".

Ovdje se u priču uključuje Panhard, francuska firma koju danas poznajemo samo po izradi vozila za potrebe francuske armije.

Prije i nakon Drugog svjetskog rata Panhard je bio jedan od najcjenjenijih europskih proizvođača automobila srednje klase.

Poslijeratni modeli Dyna X, Dyna Z, PL 17, 24 CT i 24 BT bili su ispred vremena zbog korištenja aluminija u izradi karoserije i mnogih komponenti. Još 1953. Citroën i Panhard počeli su suradnju djelimičnim spajanjem prodajnih mreža što je 12 godina kasnije presudilo u izboru "strateškog partnera" za firmu koju su osnovali René Panhard i Emile Levassor.

Kada je Citroën 1965. postao vlasnik četvrtog najstarijeg svjetskog automobilskog proizvođača (iza Daimlera, Benza i Peugeota), naslijedio je i nikad realizirani projekt višenamjenskog automobila (konkurenta Renaulta 4 i Citroëna 2CV) koji se dugo "kiselio" u ladicama inžinjera Panharda.

Na temelju nesuđenog Panharda započet je razvoj automobila kodne oznake AYA koji je u Citroënovoj paleti trebao zauzeti mjesto između 2CV i Amija. Projekt vodi Panhardov tim inžinjera pod komandom Louisa Bionera čija je prvobitna kreacija bila "kontraverzna" čak i za standarde Citroëna!

Stoga je prvobitni rad Bionera znatno redizajniran neposredno prije zvaničnog predstavljanja novog Citroënovog modela.

Teško je reći da li je gašenje Panharda uzrokovala pomenuta tvrdoglavost njegovih inžinjera, tek indikativno da je posljednji automobil sa znakom firme (model 24) izašao sa trake 1967. godine baš kada je lansiran mali Citroën.

Panhard je mrtav, živjela Citroën Dyane čije je ime otkrivalo "stvarnog oca". Jer, Citroënova Dyana nije imala nikakve veze sa rimskom boginjom lova nego sa Panhardovim načinom označavanja modela.

Tradicija započeta nakon Drugog svjetskog rata sa modelima Dyna i Dynavia, čija su imena asocirala na dinamiku, nastavljena je sa "dijanom" mada se radilo o automobilu potpuno drugačije namjene.

Jer, Dyane, predstavljena novinarima 8. augusta 1967. godine, bila je unaprijeđena verzija "žabe", sa oštrijim linijama i hatch-back poklopcem prtljažnika po uzoru na Renault 4.

Prvu verziju pokretao je 2-cilindrični bokser zapremine 425 kubika, preuzet iz 2CV, kojem je zbog, povećanog odnosa kompresije, snaga narasla sa 16 na 18 "konja". Maksimalna brzina: 99 km/h.

Automobil sa pogonom na prednje točkove, obuvene u skoro "biciklističke" gume širine 125 mm, postavljen je na platformu "spačeka" sa neovisnim "vješanjem".

I unutrašnjost, sa 4-stepenim kišobran-mjenjačem i solidnom ponudom prostora, bila je skoro identična slavnom uzoru kojeg je Dyane nadmašila dužinom (+7cm) i širinom (+2cm) ali ne i visinom (-6cm). Pored bazne verzije "Luxe", kupci su mogli izabrati i nešto bolje opremljeni "Confort" te "Commerciale" sa preklopljenom zadnjom klupom koji je predstavljao preteču današnjih mikro-van dostavnjaka.

Solidan odziv kupaca natjerao je Citroën da već 1968. ponudu obogati verzijom Dyane 6 sa 12-voltnom elektrikom koja je, što i oznaka sugerira, bila tehnički blizanac Amija 6. Iz Amija preuzeti bokser zapremine 602 ccm razvijao je isprva 24,5 KS, malo kasnije 28, a od 1970. godine 32 KS.

Dotjerivanje modela, odnosno lansiranje novog baznog modela Dyane 4 (1969), iskorišteno je za najveću optičku promjenu u 17 godina života modela – uvođenje trećeg bočnog stakla!

Dyane 4, koja će se u ponudi zadržati do 1975. godine, pokretao je motor zapremine 436 kubika (24 KS). I tehničke promjene, iz današnjeg ugla, rađene su na kapaljku, pri čemu treba spomenuti ugradnju prednjih disk-kočnica 1977.

Međutim, Dyane nije mogla dobiti bitku protiv modela koji je trebala zamijeniti. Dok je neugledni "spaček" stekao kult kotrljajućeg buntovnika protiv automobila kao statusnog simbola, Dyane nije imala nikakvu harizmu. Stoga je umirovljena šest godina prije 2CV, još u julu 1983, nakon što je izrađeno ukupno 1,443.583 vozila.

Dyane u Jugoslaviji

Još od 1968. godine Dyane je izrađivala iranska firma SAIPA, montirana je i u Belgiji, a posljednji "internacionalni nastup" upisala je u bivšoj Jugoslaviji.

Sredinom 70-ih, u CIMOS-ovoj fabrici u Šempetru kod Nove Gorice počela je proizvodnja jugoslovenske Dyane u koju su ugrađivani dijelovi domaćih kooperanata, između ostalog, Savinih guma i Iskrine elektronike.

U printanim medijima ex-yu plasiran je novinski oglas koji je ukazivao na jedinstveni koncept Dyane: Tri automobila u jednom – limuzina, kombi i kabriolet (sa platnenim pokretnim krovom).

Tagovi: oldtimeri

NEMA KOMENTARA