Stotine promjena, odlazaka i dolazaka i jedna grupa nedodirljivih

Nakon drugog poraza Fudbalskog kluba Sarajevo u jednoj sezoni od Fudbalskog kluba Željezničar, što se desilo prvi put još od sezone 2000/2001, i to nakon punih 12 godina na stadionuAsim Ferhatović Hase, navijači Fudbalskog kluba Sarajevo jasno su poručili: Uprava napolje i Dino odlazi. 

Navijači ekipe iz Titove 38b, s tri tribine našeg najvećeg stadiona poslali su jasnu poruku čelnicima kluba s Koševa. Oni kojima je bordo boja u srcu najviše zamjerki imaju na rad rukovodioca kluba, što su u prvom redu, direktor Dino Selimović, tehnički direktor Elvir Kantardžić i predsjednik kluba Edis Kusturica. U rad članova Upravnog odbora, malo ko od običnih smrtnika ima uvid. U medijima su se pojavljivali Selimović i Kusturica, dok se član Upravnog odbora, potpredsjednik kluba i tehnički direktor, Elvir Kantardžić nije medijski eksponirao. 

Vratimo se na početak ovog teksta. Vijest da su svoje mandate na raspolaganje Skupštini kluba, stavili članovi Upravnog odbora jučer je došla iz redova Bordo tima. Skupština je zakazana za mjesec juni, kada bi se trebalo i raspravljati o toj odluci. Svoje mandate na raspolaganje su stavili članovi UO, Hajrudin Kapetanović, Elvir Krajina i Elvir Kantardžić, potpredsjednik Skupštine, Avdo Salihbegović, te članovi Nadzornog odbora,Feđa Kusturica, Irhad Kovačević i Alen Hujić. 

Rukovodioci, Dino Selimović, direktor kluba, Elvir Kantardžić, tehnički direktor kluba, te predsjednik, Edis Kusturica to nisu napravili, iako navijači u suštini najviše žele njihov odlazak. Kantardžić jeste podnio ostavku na mjestu u Upravnom odboru, ali je propustio da uradi isto kada je pozicija tehničkog direktora u pitanju. Kola su se tako slomila na ljudima o čijem se radu ne zna mnogo i koji su u čitavoj bordo priči napravili mnogo dobrih stvari. Oni koji su vukli konce i koji snose najveću odgovornost za potpuni fijasko u ovoj sezoni nisu našli za shodno da stave svoje mandate na raspolaganje. 

Ko su ljudi koji su svoje mandate stavili na raspolaganje? 

Mnogo prije dolaska Vincenta Tana, Fudbalski klub Sarajevo vodio je tešku borbu za preživljavanje i opstanak. Klubu je prijetio stečaj, a grupa ljudi koja se sa zajedničkim ciljem okupila u UG Bordo prijatelji, tražila je način da to spriječi. Tražili su se strani investitori, a do njihovog dolaska pokušavalo se spasiti ono što se spasiti da. Jednu od najvećih "bitki" vodili su Avdo Salihbegović i Hajrudin Kapetanović, advokatski tim koji je pred raznim sudovima u Bosni i Hercegovini uspio otpisati skoro milion KM duga, što je za bilo koji sportski kolektiv u Bosni i Hercegovini, pa tako i FK Sarajevo ogroman novac. Tim potezom menadžment Bordo tima pokazao je da ima sposobnost voditi jedan od najvećih sportskih kolektiva u Bosni i Hercegovini, čime su poslani jasni i ohrabrujući signali potencijalnom investitoru. 

Član Nadzornog odbora, prije svega navijač Fudbalskog kluba Sarajevo, Feđa Kusturica, posljednji je koji je podnio ostavku. Upravo je Kusturica najzaslužniji za dolazak Vincenta Tana u klub iz Titove 38b. Zahvaljujući poslovnim vezama, kakve ima mlad i uspješan čovjek koji za život zarađuje daleko od Bosne i Hercegovine, Sarajevo je dobilo vlasnika, milijardera. Čovjeka zahvaljujući kojem danas Bordo tim diše punim plućima, bez dugova, zahvaljujući kojem konačno ima svoje nekretnine, zahvaljujući kojem je i osvojena titula prvaka Bosne i Hercegovine i Kup Bosne i Hercegovine. Ne samo da je najzaslužniji za dolazak Tana u klub, Kusturica je sam, nakon Malezijca, najveći investitor u ekipi s Koševa. Sigurno je da i sadašnji rukovodioci kluba snose određeni dio zasluga, baš kao što i sada snose najveću odgovornost za najlošiju sezonu Fudbalskog kluba Sarajevo u posljednjih 10-ak godina. 

Na koncu tu imamo i Elvira Krajinu, čovjeka koji je u Bordo timu zadužen za finansije. Čovjeka čiji su finansijski izvještaj (pozitivan), rukovodioci iskoristili da smire tenzije nakon najvećeg poraza Sarajeva na domaćem terenu još od 2001. godine. Baš poput Salihbegovića, Kapetanovića i Kusturice, Krajina je svoj posao radio u miru, a sada je platio ceh, koji uporno odbijaju da plate oni koji zapravo snose najveću odgovornost za rezultatski sunovrat Bordo tima. Navijače ekipe iz Titove 38b, najviše boli to što su ljudi koji danas vuku konce u klubu, na te pozicije došli uz veliku podršku njih samih. Dok su rezultati bili na nivou, čelnici Bordo tima nisu propuštali priliku da na internim sastancima s navijačima istaknu kako će pozicije napustiti kada im navijači okrenu palac dole. 

Ko su navijači Fudbalskog kluba Sarajevo?

Nagledali smo se ovakvih situacija širom bivše Jugoslavije, širom svijeta. Navijači žele ostavke, rukovodioci ne žele da napuste fotelje, ali priča iz Titove 38b, nešto je drugačija nego sve druge koje smo do sada imali priliku vidjeti. Upravo su navijači FK Sarajevo ti koji su spasili svoj klub od odlaska u ponor, a priča počinje mnogo prije pojave Dine Selimovića, Elvira Kantardžića i Edisa Kusturice. Početkom 21. stoljeća, grupa mladih ljudi, koji su danas pravnici, doktori, inžinjeri, novinari, snimatelji, konobari, tehničari... odlučila je da se bori za jaku navijačku grupu. Navijačku grupu kakva je potrebna Fudbalskom klubu Sarajevo. 

Bila je to grupa različitih ljudi koji su se udružili samo iz ljubavi prema Fudbalskom klubu Sarajevo i zbog želje da Hordama zla vrate stari sjaj, kada je grupa iz Sarajeva bila jedna od najcjenjenijih u bivšoj Jugoslaviji. Bila je to grupa ljudi koja se ni po čemu nije uklapala u stereotipe da navijačku grupu čine ljudi koji dolaze iz najnižih društvenih slojeva. Pažnju su privukli na utakmici finala Kupa Bosne i Hercegovine, 2002. godine, kada su Horde zla podsjetile na dane slavne prošlosti. 

Bio je to povod da se samoproglašene vođe, čiji je jedini cilj bio izvući materijalnu korist od tribine, okrenu protiv novih momaka, momaka koji su imali samo jedan cilj, respektabilna navijačka grupa i zdrav Fudbalski klub Sarajevo. U njima su vidjeli prijetnju daljem izvlačenju materijalne koristi od sjeverne tribine. Tihi sukob između dvije frakcije navijača fudbalskog kluba Sarajevo tinjao je nekoliko godina, a do kulminacije je došlo nakon što su samoproglašene vođe Hordi zla, pružile podršku Fudbalskom savezu Bosne i Hercegovine, na čelu s Munibom Ušanovićem. Ranije je taj isti Savez, Sarajevu i Željezničaru zabranio nastup na evropskoj sceni i pored toga što je on izboren na zelenom terenu. S druge strane momci okupljeni oko jedne ideje, izlijepili su prijestolnicu Bosne i Hercegovine plakatima na kojima se u zatvorskom odjelu iza zatvorskih rešetaka nalazio Munib Ušanović uz poruku: "Traži se: Munib Ušanović, zbog zločina protiv bh. fudbala", u potpisu Horde zla, Sarajevo.

Nakon serije pregovora Horde zla se vraćaju na sjever početkom sezone 2005/2006, ali već na poluvremenu susreta sa Zrinjskim isti napuštaju nakon što je izigrano njihovo povjerenje i odlaze s matične tribine. Uslijedio je bojkot, a potom i organizovano navijanje na zapadnoj tribini. Borba za povratak na sjevernu tribinu trajala je skoro tri godine. Sve do četvrtog maja 2008. godine. Nakon povratka na sjever pred ovim momcima bila je nova borba, borba za klub, borba protiv klupskih čelnika koji se ekipu iz Titove 38b odveli u ponor i stvorili višemilionski dug. Borba za goli opstanak i spas od stečaja, a u koju nisu mogli krenuti sve dok su na sjevernoj tribini stajale samoproglašene vođe.

Upravo za vrijeme ove borbe formirano je novo udruženje, pod nazivom Bordo prijatelji. Tu su se mahom nalazili navijači Fudbalskog kluba Sarajevo koji su već bili situirani građani i koji su uz podršku Hordi zla, trebali pronaći način da spase Fudbalski klub Sarajevo. Nakon tri godine borbe, prijetnji i ucjena, Horde zla uspjele su dobiti još jednu bitku. Odstranjeni su čelnici kojima je Fudbalski klub Sarajevo bio na posljednjem mjestu, a lični profit na prvom. 

Navijači su odabrali ljude koji će vratiti klub na pravi put, a među njima su se našli već pomenuti Dino Selimović i Elvir Kantardžić, koji danas ne žele da poslušaju glas onih koji su spasili klub iz ponora. Bez obzira na to što veliki broj tih momaka danas više ne stoji na sjevernoj tribini, njihov glas se čuje s druge dvije tribine koševskog stadiona.

Svi odlaze i dolaze, ali ne i rukovodioci

"Dosta mi znači mišljenje navijača, često se savjetujemo po pitanju nekih odluka i sve dok traje ta podrška mislim da ću i ja istrajavati u ovome što radim", rekao je po dolasku na direktorsku poziciju Dino Selimović. Selimović je klub preuzeo krajem 2011. godine i to nakon što je tri mjeseca prije imenovanja na direktorsku poziciju bio na poziciji glasnogovornika. Već od prvog dana uživao je podršku navijača koji su se nadali da će se klub vratiti na staze stare slave. Sezone su prolazile, bilo je mnogo lutanja u radu, statut kluba kojim se trebala osigurati prijeko potrebna financijska injekcija polako je padao u vodu. 

Bližio se krajnji rok za realizaciju novog statuta, a spasa nije bilo ni na vidiku. Sve dok se nije pojavio Feđa Kusturica i s njim Vincent Tan. Rukovodioci kluba pripremili su teren, što su navijači od njih i očekivali, a vijest da Sarajevo ima novog vlasnika, teškog milijardu i nekoliko stotina miliona dolara odjeknula je poput bombe u turobnoj bosanskohercegovačkoj fudbalskoj stvarnosti. 

Već u prvoj sezoni osvojen je trofej Kupa Bosne i Hercegovine, a sezonu kasnije i titula prvaka. Klub je prolazio kroz uspone i padove, treneri su se mijenjali kao na traci, a od dolaska Selimovića i drugih na rukovodeće pozicije, kroz klub je prošlo više od stotinu igrača (tačnije 75 igrača i 29 omladinaca). Na kraju cilj je ostvaren, navijači su konačno mogli slaviti titulu prvaka. Kada je bordo armija očekivala da će klub nastaviti rasti i krenuti u novu žetvu trofeja, desio se potpuni rezultatski sunovrat. Sarajevo je u ovom trenutku, četiri kola prije kraja, daleko od izlaska na evropsku scenu, a u tekućoj sezoni zabilježen je najteži poraz na domaćem terenu još od 2001. godine, Bordo tim je prvi put od sezone 2000/2001. izgubio dva puta u jednoj sezoni od Fudbalskog kluba Željezničar. Prvi put nakon sezone 2009/2010. Sarajevu je upitan plasman na evropsku scenu, a sve se to dešava u godini kada ekipa s Koševa slavi svoj 70. rođendan. 

Rukovodioci Fudbalskog kluba Sarajevo tako su pokazali kako nisu ništa uspješniji na sportskom planu, od onih protiv kojih su se svojevremeno borili rame uz rame s Hordama zla. Razlika je u tome što su uspjeli zaustaviti rast duga i imali sreću da negdje na svijetu postoji jedan Feđa Kusturica, koji bez imalo interesa voli jedan fudbalski klub. Fudbal se na koncu igra zbog sportskih uspjeha, a ne zbog kampova, vraćenih dugova, finansijskih izvještaja, što su opet rezultati ostvareni prije svega zahvaljujući investiciji Vincenta Tana. Naravno određene zasluge snose i sami rukovodioci kluba, ali i dvojac Salihbegović-Kapetanović, Elvir Krajina i drugi koji su svoj mandat stavili na raspolaganje. To su kao što smo već rekli, propustili da urade samo oni koji su se ne tako davno zarekli da će uvijek slušati glas navijača, oni koji su sami sebe izgurali u prvi plan, oni koji su ove sezone rukovođenje klubom praktično preuzeli samo na sebe. Oni koji trenutno bilježe jednu od najlošijih sezona u novijoj historiji kluba iz Titove 38b i pored svih fantastičnih predispozicija koje su imali uoči početka tekuće sezone.

"Kao navijač FK Sarajevo ovom klubu želim sve najbolje, uvijek sam želio i uvijek ću željeti", rekao je Dino Selimović po preuzimanju funkcije direktora u klubu iz Titove 38b. Čini se da je danas za ekipu s Koševa, najbolje da Selimović podnese ostavku na mjesto direktora, jer je posve jasno da je njega i ostale, već pomenute rukovodioce Sarajeva, ovaj projekat davno prerastao. Ko će biti nasljednici pitanje je na koje tek treba naći odgovor, ali promjene su neminovne. Suštinske, a ne one na koje smo do sada navikli. Od dolaska Selimovića na poziciju direktora kroz klub iz Titove 38b prošla su 104 igrača i promijenilo se devet trenera. Kroz klub su prošli i sportski direktori, ili stručni savjetnici za sportska pitanja, poput Irfana Redžepagića, Edima Hadžialagića ili Abdulaha Ibrakovića. Ostavke su sada ponudili i članovi Upravnog i Nadzornog odbora, ali ne i oni koji vuku konce. Ne i oni čije ostavke traži koševska publika. Glas navijača čini se, više nije bitan.

Koliko je bilo lutanja u radu čelnika Bordo tima, kada je sportski segment u pitanju, najbolje govori podatak o broju fudbalera koji su prošli kroz klub od dolaska Dine Selimovića na direktorsku poziciju. Računajući i omladince Sarajeva za četiri i pol sezone kroz klub su prošla čak 104 igrača i devet trenera, što je skoro 25 igrača po sezoni i dva trenera u prosjeku.