Od Sivorija do Neymara: Ludilo na fudbalskom tržištu

J. M.
Od Sivorija do Neymara: Ludilo na fudbalskom tržištu
Na svjetskom fudbalskom tržištu ovog ljeta zavladalo je "ludilo". Kako drugačije opisati cifre koje su klubovi izdvojili ili su spremni izdvojiti za nove fudbalere.

Manchester City je već potrošio više od 200 miliona eura, Real Madrid spremio 180 miliona za Mbappéa, PSG 222 miliona za Neymara...

Šta reći, koju poruku poslati?

Slično "ludilo" zahvatilo je Italiju prije šest decenija. Godine 1957. Juventus je kupio Argentinca Omara Sivorija od River Plate za 10 miliona pesosa (91.000 funti). To je bio svjetski rekord. 

Već četiri godine kasnije rekord je narastao na čak 250 miliona lira (142.000 funti), koliko je Inter potrošio za Španca Luisa Suareza, tada najboljeg europskog igrača.

Enormne cifre pojavile su se u trenutku kada je ukinuto ograničenja da svaki tamošnji fudbalski klub može imati samo po dva stranca. Klubovi su krenuli u shopping turu koja, međutim, nije dugo trajala. Transfer Suareza je bio vrh ledenog brijega, trenutak za akciju vlasti.

Italijanski parlament je prozvao ministra sporta, novinari su izvlačili računicu...

"Četiri milijarde lira su utrošene za fudbalere, tim novcem bilo je moguće izgraditi željeznicu uzduž i poprijeko Italije ili stadione od mramora, kristala i zlata", pisali su mediji.

Cifre (barem prve 2-3), koje se vrte uz najbolje igrače današnjice vrlo su slične nekadašnjim transferima Sivorija i Suareza, a razlika je u... broju nula.

Danas, kao i nekad u Italiji, postavlja se pitanje da li se radi o realnim iznosima, odnosno "šta se može kupiti ili napraviti za Neymara ili Mbappéa".

Pitanje je izlišno. Svaka roba ima svog kupca, samo je pitanje cijene. Ni fudbaleri nisu izuzetak. U vremenu enormne zarade od prodaje TV prava, dresova igrača, granica za fudbalske transfere je... samo nebo.

Cijene fudbalera bit će visoke sve dok su klubovi spremni plaćati enormne iznose.

Nekakav salary cap, ograničenje potrošnje, osuđeno je na neuspjeh jer današnja "liberalna ekonomija" ostavlja mnogo mogućnosti za "izigravanje propisa", dovoljan primjer je "sponzorstvo" Etihad stadiona u Manchesteru.

Još kada bi prestala "šuplja" o "finansijskom fair-playu", koji se uglavnom završava na UEFA-inom kažnjavanju "sitne buranije" zbog nekoliko duga od nekoliko desetina hiljada eura.

Fudbala, hljeba i igara...

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije