Nikola Vučurović: Mislili su da sam glup

Kada je sredinom jula 2008. godine iz Igokee prešao u Bosnu, tada ponajbolji igrač domaćeg prvenstva ni sanjao nije da će se njegovo ime tako često spominjati i mnogo godina poslije, posebno zbog događaja koji nemaju mnogo veze sa samim parketom. No, desilo se ono što u domaćem sportu i nije tako rijedak slučaj: Indolentnošću i neprofesionalnošću čelnika kluba, Vučurović je postao ''slučaj'', kako bi to kad nas rekli, ni kriv ni dužan. 

Razgovarao: Emir Aletić

Nakon godinu dana solidnih nastupa za bivšeg prvaka Evrope, Vučurović je dogovorio sporazumni raskid ugovora uz džentlmenski pruženu ruku tadašnjem (a i sadašnjem) direktoru Bosne Admiru Bukvi. Dogovoreno je da klub svom (bivšem) igraču isplati dio novca koja ga sljeduje ugovorom i da se sve riješi mirnim putem. No...

''Nakon sezone u kojoj sam s ekipom Igokee igrao finale doigravanja upravo protiv Bosne, dobio sam ponudu da preselim u Sarajevo. Moram reći da sam u sezoni prije dolaska među Studente držao vrlo dobru formu, a ponudu sam prihvatio isključivo iz sportskih motiva. Između nastupa u bh. i regionalnoj ligi, privlačnijom mi se učinila ova druga varijanta pa sam odlučio promjeniti sredinu. Gledajući s ove vremenske distance, svjestan sam veličine greške koju sam napravio'', prisjeća se Nikola Vučurović svog razloga svog dolaska u Skenderiju.

Napuštanjem Aleksandrovca, zatvorio je sebi vrata u klubu koji mu je dao mnogo i prema kojem i danas, kako kaže, osjeća veliku obavezu.

Sjećanje na Igokeu

''Prešao sam u rivalski klub, a zaista, moram priznati da mi nikad i nigdje nije bilo lijepo kao u Aleksandrovcu. Primljen sam i tretiran kao nigdje drugo, i zaista se osjećam dužnim spomenuti to. Vodio sam se tada sportom i profesionalnim ambicijama, želio sam igrati protiv Partizana, Zvijezde, Budućnosti, Cibone... Tadašnji trener Bosne Alen Abaz želio me vidjeti u timu koji se tih dana mijenjao iz korijena. Moj agent u cijelom poslu bio je Samir Avdić koji je u saradnji s Pinnacle agencijom, napravio ugovor na dvije takmičarske sezone po kojem je prva godina igranja ''težila'' 80.000 eura, a druga deset hiljada eura više.  Red je da kažem da se vrijednosti ugovora ne prilažu javnosti, ali pošto je moj ugovor završio na FIBA-inoj arbitraži, stvar je postala javna. Neki misle da sam bio pretplaćen i da moj ugovor s Bosnom nije bio odraz mojih realnih mogućnosti, ali moram reći da sam u isto vrijeme imao bogatiju ponudu Igokee koja je nudila više, ali odbio sam jer me vodila ambicija i želja da igram jače utakmice s respektabilnim protivnicima'', prisjeća se naš sagovornik koji je na prve probleme naišao početkom svoje druge sezone u dresu bivšeg bh. šampiona.

Problemi i kašnjenje isplata

''Prva je sezona bila uspješna, bilo smo sedmi u regionalnoj ligi, osvojili državni kup, a samo nam je pehar prvaka BiH falio da zaokružimo rezultatski savršenu godinu. Problemi su se javili na početku naredne sezone. Klub je dugovao igračima, neizvjesnost je rasla, prilika je pružena mlađim igračima, ali ponovo je budžet Bosne bio dosta veliki, reklo bi se nerealno veliki. Zaključana su nam vrata Skenderije, trenirali smo u Zetri, niko nije primao nikakav novac, a u to vrijeme bilo je i nekoliko štrajkova prvotimaca. Počeli smo nizati slabe rezultate, i stvari su se radikalno počele mijenjati. Ponuđen mi je raskid ugovora, a do tog momenta Bosna mi je bila dužna tri odrađene plate. Premda sam imao No cut full ugovor, prema kojem su mi trebali isplatiti sav novac koji mi pripada, prihvatio sam da pored tri zarađene, dobijem i još jednu platu čime je moj spor s klubom trebao biti okončan. 

U svemu je posredovao moj agent Samir Avdić nebrojeno puta pokazujući svoju ljudsku veličinu i želeći pomoći svom bivšem klubu čak i po cijenu moje štete.  Ispred Bosne, s nama je razgovarao isključivo direktor kluba Admir Bukva.  Dogovoreno je da u Sarajevu ostanem i treniram dok me ne isplate, ali nakon dvije nedjelje, ništa se nije mijenjalo. Dali smo klubu rok od mjesec dana, ali ništa od dogovorenog nisu ispoštovali. Ponovo smo krenuli u novu rundu pregovora, ovaj put Bosni smo dali rok od mjesec dana, ni centa od ukupno 36.000 eura nije mi isplaćeno'', govori Nikola Vučurović za Radiosarajevo.ba.

Kako naš sagovornik kaže, više od svega zaboljelo je ga saznanje da se drugim igračima kojima je klub dugovao, vrši isplata, dok se njega, očito, ne shvata ozbiljno.

''U međuvremenu su dijelili plate u dosta velikim iznosima, znači, oni od starta uopšte nisu imali namjeru da izvrše svoje obaveze prema meni. Da su pokazali bilo kakvu dobru volju, da su dug podijelili na neke manje dijelove, moja tužba sigurno ne bi stigla do FIBA-e, jer nisam čovjek koji voli da se njegovo ime povlači po sudovima ili medijima. U to vrijeme, klub napuštaju trener Vlada Vukoičić, Ivan Ivanović i Matija Češković. Nakon raskida, vratio sam se kući u Crnu Goru, angažovao advokata i pokrenuo postupak. Mnogo vremena trebalo mi je da pronađem klub, a vrijedi istaći da su u to vrijeme igrači Bosne uredno isplaćivani.

 Nikola Vučurović (FOTO: ekipa.mk)

Na moje pozive odgovarali su praznim obećanjima. Očigledno su mislili da se šalim, ili možda da sam glup. Nikada nisam bio pohlepan, stoga sam i pristajao na sve kompromise, ali sve se može tolerisati do određene granice koju su ljudi koji vode Bosnu, davno prešli'', govori razočarani Nikola Vučurović, koji od Bosne danas ukupno potražuje 82.000 eura umjesto 36.000 eura koliko je Bosna platiti u vrijeme ''dobre volje'' svog bivšeg igrača. (kraj I dijela)

(sutra: sudski procesi i nastavak spora)