Ii

Radiosarajevo.ba
Ii
IDABC – Imigraciona politika – Informatičko društvo – Institucije za primjenu SAA – Institucionalna ravnoteža – Intelektualno vlasništvo – Inteligentna energija – Interreg – IPA – ISPA – Izvori prava

IDABC
IDABC je program Zajednice namijenjen unapređivanju djelotvornosti javnih uprava država učesnica programa poticanjem razvoja informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

Imigraciona politika

Najveće proširenje u historiji EU pomjerilo je zajedničke granice daleko na jugoistok Evrope i podstaklo zajedničke institucije da se problemima ilegalne, prije svega ekonomske, imigracije počnu baviti sistematično i složnije. Na samitu u Sevilli, 22. juna 2002. čelnici Evropske unije utvrdili su prvi konkretan plan za suzbijanje ilegalne imigracije, koji je morao postati operativan do kraja iste godine. Velika Britanija, Njemačka, Španija i Italija nisu na tom samitu dobile podršku ostalih članica Unije za uvođenje ekonomskih sankcija protiv zemalja koje se ne budu dovoljno odlučno borile protiv krijumčarenja ljudi, odnosno koje ne žele da pristanu na zahtjev EU da prihvate svoje emigrante u programima repatrijacije. Umjesto toga, odlučeno je da čelnici Unije ponude pomoć trećim zemljama u suzbijanju ilegalne imigracije. Pitanje migracija spada u nadležnost pravosuđa i unutrašnjih poslova, pa je cijela ova oblast posebno dobila na značaju stupanjem na snagu Ugovora iz Amsterdama koji je među glavne ciljeve EU postavio i stvaranje područja slobode, sigurnosti i pravde (Area of Freedom, Security and Justice – AFSJ). Takvim pristupom, pred izvršne organe EU postavljeni su složeni zadaci: rješavanje pitanja vanjskih granica, imigracije i azila; poticanje policijske i carinske saradnje; tješnje povezivanje s Europolom; pravosudna saradnja; te saradnja na suzbijanju zloupotrebe droge i drugih nezakonitih prekograničnih radnji. Najpoznatiji programi i instrumenti takve politike su: Evropski fond za izbjeglice (European Refugee Fund) koji finansira dobrovoljnu repatrijaciju izbjeglica, prognanika i osoba koje traže azil; program Odysseus, koji regulira pitanja azila i imigracije; program Falcone, čije je područje djelovanja borba protiv organiziranog kriminala; STOP – program za sprečavanje trgovine ljudima i seksualne zloupotrebe djece; Oisin – program za saradnju u provedbi zakona iz ove oblasti; Grotius – program za stručnjake koji se bave pravnim pitanjima; te Daphne – program za borbu protiv nasilja nad djecom i ženama.

Informatičko društvo
Informatičko društvo sinonim je za “nove informatičke i komunikacijske tehnologije“ (Information and communication technologies – ICT). Početkom 90-ih je došlo do procvata novih ICT-a. Univerzalna upotreba elektroničke razmjene informacija, približavanje digitalnim tehnologijama, eksponencijalan rast interneta i otvaranje telekomunikacijskih tržišta znak su te promjene. Informatičko društvo provodi revoluciju na mnogim područjima svakodnevnog života, posebno pristup osposobljavanju i znanju (daljinsko učenje, usluge povezane s elektroničkim učenjem), organizaciju rada i mobilizaciju vještina (tele-rad, virtualne kompanije), praktičan život (usluge elektroničkog zdravstva) i razonoda. Ono također pruža nove mogućnosti u smislu sudjelovanja građana na način da im se olakša izražavanje mišljenja i stavova. Međutim, ovi pozitivni pomaci idu ruku pod ruku s novim brigama: masovna upotreba interneta znači da se moraju poduzeti koraci protiv novog kriminalnog ponašanja, kršenja autorskih prava, te pitanja zaštite osobnih podataka i intelektualnog vlasništva. Nadalje, informatičko društvo može doprinijeti marginalizaciji određenih dijelova društva naglašavajući društvene nejednakosti. U svjetlu tih potencijalnih dobrih strana i prijetnji, Evropska unija stavila je informatičko društvo u samo središte svoje strategije za 21. stoljeće. Između ostalog, ona je pokrenula niz akcija podrške i promocije (plan djelovanja eEurope) i usvojila mjere kojima je cilj kontrola i ograničavanje rizika povezanih s razvojem informatičkog društva, poput plana djelovanja za promociju sigurne upotrebe interneta i suzbijanja nezakonitih i štetnih poruka.

Institucije za primjenu SAA

Na osnovu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (Stabilization and Association Agreement – SAA) osnivaju se različita tijela za nadziranje primjene Sporazuma i razmatranje svih pitanja od obostranog interesa. Savjet za stabilizaciju i pridruživanje sastoji se od predstavnika Vijeća EU i predstavnika Komisije, s jedne strane, i predstavnika Vlade države potpisnice Sporazuma, s druge strane. Savjetu u radu pomaže Odbor za stabilizaciju i pridruživanje, čiji su članovi službenici Vijeća EU, Evropske komisije i članovi tijela državne uprave zemlje potpisnice, a obično su to pomoćnici ministara raznih resora. Odbor za stabilizaciju i pridruživanje može osnovati različite pododbore zadužene za tehničke detalje iz područja obuhvaćenih Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju.
Institucionalna ravnoteža
Princip institucionalne ravnoteže Zajednice znači da svaka institucija mora djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene prema Ugovorima. Sam princip nije detaljno utvrđen Ugovorima, već je izveden iz presude Suda pravde Evropskih zajednica koje zabranjuje da jedna institucija dira u ovlasti koje su dodijeljene drugoj. Dužnost je Suda da osigura da se taj princip poštuje. Odnosom između Komisije, Vijeća i Parlamenta upravlja ideja „institucionalnog trougla“. Njihov odnos i ovlasti koje su im Ugovorima dane su se radikalno mijenjali tokom godina, posebno u slučaju Parlamenta, čiji se utjecaj značajno povećao. Uprkos napretku postignutom Ugovorom o Evropskoj uniji i Amsterdamskim ugovorom, još uvijek postoji neravnoteža između zakonodavnih ovlasti Vijeća EU i zakonodavnih ovlasti Parlamenta, budući da ove dvije institucije dijele zakonodavnu vlast samo u područjima koje pokriva saodlučivanje.

Intelektualno vlasništvo
Poput materijalne robe, intelektualne tvorevine mogu predstavljati vlasništvo koje se naziva „intelektualno vlasništvo“, koje tradicionalno pokriva dva područja: industrijsko vlasništvo koje uglavnom sačinjava patente, nacrte i modele, proizvođače i robne marke usluga i zaštićene oznake o porijeklu; te autorsko pravo i povezana prava koja se primjenjuju na književna i umjetnička djela. Ovo polje pokriva kulturna, socijalna i tehnološka pitanja od velike važnosti koja se moraju uzeti u obzir prilikom sastavljanja koherentne politike u ovom području. Tako su po pitanju industrijskog vlasništva propisi Zajednice nastojali uskladiti uvjete za registraciju zaštitnih znakova i na nositelje proširiti zaštitu dodijeljenu jednim skupom pravila. Propis koji uvodi nacrt Zajednice također je usvojen u decembru 1991. Kako bi se potakle inovacije, Unija također radi na stvaranju patenta Zajednice. U pitanju autorskih prava i s njima povezanih prava, usklađeno zakonodavstvo Zajednice je sastavljeno u područjima gdje bi pravna nesigurnost mogla odvratiti nositelje od iskorištavanja prava u nekim područjima (kompjuterski programi i baze podataka, satelitsko emitiranje i kablovski prijenos, pravo iznajmljivanja, pravo posuđivanja i određena povezana prava). Tada je evropsko zakonodavstvo prilagođeno tako da uzme u obzir nove izazove koje postavlja tehnološki napredak i informatičko društvo. Nadalje, mjere kojima je cilj suzbijanje krivotvorenja i kršenja autorskih prava poduzete su na evropskom nivou.

Inteligentna energija Evrope
Inteligentna energija Evrope je program Zajednice predviđen za razdoblje 2003 – 2006. kojim se podstiču netehnološke aktivnosti u području energetike, posebno efikasne upotrebe energije i upotreba obnovljivih izvora energije. Program je otvoren i državama članicama EU i državama kandidatkinjama koje odluče da u njemu učestvuju.

Interreg

Interreg je jedna od tzv. inicijativa Zajednice čiji je cilj jačanje privredne i socijalnu integracije i uravnotežen razvoj evropskih regija podsticanjem prekogranične, transnacionalne i međuregionalne saradnje. To se posebno odnosi na periferne regije i na regije koje graniče sa državama kandidatkinjama za članstvo. Učešće država članica EU u inicijativi Interreg finansira se preko Evropskog fonda za regionalni razvoj, dok se učešće ostalih država finansira iz vlastitih sredstava i/ili, ako je to odobrila Evropska komisija, iz programa pomoći EU.

IPA
Program IPA (Instrument za pred-pristupnu pomoć) je program tehničko-finansijske podrške EU zemljama jugoistočne Evrope u procesu eurointegracija. Program IPA je 2007. godine naslijedio program CARDS, sa kojim dijeli sličnu strukturu i namjenu. Realizacija IPA programa planirana je za period 2007 – 2013.

ISPA
Program ISPA (Instrument za strukturne politike u pred-pristupnom periodu) jedan je od programa pretpristupne pomoći za pružanje potpore u pripremama za članstvo država kandidatkinja, i to u području saobraćaja i zaštite okoline. Programom ISPA moguće je finansirati infrastrukturne projekte koji omogućuju približavanje države kandidatkinje EU standardima zaštite okoline i unapređivanje postojeće transevropske saobraćajne mreže.

Izvori prava
Izvori prava Evropske unije dijele se na primarne i sekundarne. Primarni izvori prava su osnivački ugovori i opšta načela prava. Izrazom osnivački ugovori obuhvaćeni su ugovori kojima su stvorene Evropska zajednica za ugalj i čelik, Evropska ekonomska zajednica i Evropska zajednica za atomsku energiju, kao i ugovori koji ih izmjenjuju - Jedinstveni evropski akt, Ugovor iz Maastrichta, Ugovor iz Amsterdama i Ugovor iz Nice. Sekundarni izvori prava uključuju pravne akte koje Vijeće EU donosi na osnovu primarnog zakonodavstva (odluke, uredbe, direktive, mišljenja, preporuke) i sudsku praksu Suda Evropskih zajednica.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije