Heavy metal pod Opsadom: Vrištalo je Sarajevo s nama Dale i Sponder
Heavy metal pod Opsadom: Vrištalo je Sarajevo s nama
23. juni 2012. u 09:38
1


Chris Dale je heavy metalac, basist grupe Tank, koji su nedavno izdali svoj novi album War Machine. Do sada je svirao u mnogim bendovima, frontmen je i pop grupe Sack Trick, radi i na TotalRock radiju, a ostatak vremena radi kao vozač na turnejama "svima onima koji putuju u toplije krajeve".

U Bosni i Hercegovini, naročito u Sarajevu, pamte ga, pored drugih, po koncertu iz 1994. u ratnom Sarajevu, na kojem je nastupao zajedno sa velikim Bruceom Dickinsonom, liderom Iron Maidena. Na stranici Metaltalk.net objavio je svoju priču o putu u Sarajevu i koncertu. Donosimo prvi dio, a drugi dio će biti objavljen u narednim sedmicama.

Pa zar tamo nije rat?!

U vrijeme kada sam svirao u bendu Brucea Dickinsona, jedno jutro probudio me je telefon: bio je to Bruce. „Jutro“... zacrvkutao je na telefon... Pogledao sam kroz prozor…. bio je u pravu.

„Da, jutro… slažem se.“ - „Imamo uskoro još jednu svirku“, rekao je. - „Odlična vijest, volim svirke…“

„Ali sviramo u Sarajevu!“ Bilo je to 1994. godine, i u mojoj smušenoj glavi upalila se lampica... Upitao sam: „Zar tamo trenutno nije rat?“

„Pa… tako nešto… Ali sve je OK, pod zaštitom smo UN-a. Kad budemo tamo, morat ćemo se kretati u tenku. Šta misliš o tome?“ pitao me.

„Hm... Uredu, onda“, kazao sam u tom bunilu bilo šta samo da se vratim u krevet... Uostalom, oduvijek sam želio da se vozim u tenku..

[…]


Jedino smo mi imali duge kose

Nekoliko sedmica kasnije bili smo spremni letimo za Sarajevo. Nije postojao direktan let do tamo, što me dodatno zbunilo, pa smo letili sa aerodroma u Birminghamu do Splita. Još uvijek je sve izgledalo normalno…

Tek kad smo poletjeli, sinulo nam je po prvi put da se stvari mogu zakomplikovati. Avion je bio pun britanskih vojnika. Situacija se činila ozbiljnom. Jedino smo mi imali duge kose, a svi ostali u avionu su ustvari išli u rat…

Kada smo sletjeli u Split, dočekao nas je britanski oficir Stuart Green. Bio je nasmijan i raspoložen.

„Hvala vam mnogo što ste došli ovdje, baš lijepo od vas“, rekao je. - „ Džaba ste putovali ovamo, ništa od nastupa, stvari su se zakomplikovale… Više vam ne možemo garantovati siguran put do Sarajeva, tako da ću vas poslati avionom nazad... Ali stvarno, hvala vam što ste prevalili toliki put…“

Vijest nas je zatekla, ali OK, lijep je dan, pojedimo sendvič i nazad kući. Ali Brucea je zanimalo da li postoji neki drugi način da uradimo ono zbog čega smo došli. Možda postoji neki drugi put do tamo.

U ovom momentu bih vjerovatno trebao objasniti ko smo to „mi“. Bilo nas je sedmero.

Dickinson u sredini

Bruceov bezgranični entuzijazam

Bruce je lider Iron Maidena [koji u to vrijeme, kratkoročno, nije bio član Maidena]. Bili smo u sred turneje Balls to Picasso, i on je svakako inicijator čitave ove ideje, a njegov entuzijazam ne poznaje granice.

Alex Dickson je bio naš guitar hero. On je uglavnom preferira gitare u ratovima. Alex Elena, zvani Sponder, bubnjar i svira veoma glasno. Talijan je i voli svoje zemljake (voli također i sve osjećajne ljude na svijetu) i vjeruje da umjesto što ratujemo, trebamo cijeniti dobru hranu.

Roland Hyams je novinar koji nas prati, i njegov zadatak je da izvještava o nastupima. Pisao je dnevnik (koji mi je mnogo pomogao da ispričam ovu priču). Bio nam je moralni oslonac u nekoliko navrata.

Bob Edwards je bio Alexov tehničar za gitaru, a Andey Veasey Sponderov tehničar za bubnjeve i bas.

Andy je razuman čovjek i na njega sam se mogao osloniti. U jednom momentu je rekao: „Poslušajmo njihov savjet i krenimo kući“.


Hipi humanitarci u kamionima

Ne znam jeli nas sreća poslužila ili nije, ali Bruce je upoznao neke ljude iz dobrotvorne organizacije zvane „The Serious Road Trip“. Napravili su odličan posao. Bili su uglavnom stranci, i vozili su kamione sa zalihama hrane u zaraćena područja, a kasnije bi priredili cirkus za lokalne klince.

Ofarbali su sve kamione u svijetlu žutu boju, i na njima naslikali likove iz crtića, u vrijeme kada je svaki drugi kamion bio maskirno zeleni. Činili su svetački posao, ali su ujedno bili dovoljno „ludi“ da bi bili u stanju obavljati taj posao. Rekli su da nas mogu odvesti tamo.

Dogovorili smo da odemo na večeru sa britanskim vojnicima, a kasnije smo se ponovo našli sa ekipom ironičnog naziva Serious Road Trip.

Večera je bila sa oficirima visokih činova u Splitu. Za večeru smo imali pečenu govedinu i povrće. Bilo je odlično.

Nakon večere smo imali informativni razgovor sa Daveom Tisdaleom, oficirom RAF-a, britanskih zračnih snaga. Pokazao nam je veliku kartu Bosne i uputio nas u situaciju.

[…]

Nakon toga smo otišli do centra Seriuos Road Trip. Bio je to hipi kamp u brdima. Bili su veoma gostoljubivi i ponudili su nas pivom i hranom. Bili su veoma posvećeni svom poslu, pružali su tračak nade i malo zabave napaćenoj bosanskoj djeci.

Pokazali su nam snimke na kojima klauni žongliraju ispred djece. Taj dan su neke od te djece poveli na plažu da se kupaju. Bili smo zapanjeni.

Na snimku se vide njihovi kamioni koji prolaze kroz razrušena naselja. Na jednom snimku se čak vidi  kamion u momentu dok granata pada ispred njega. Bili smo u šoku.

Chris Dale u Splitu

Većina gradova bila je u mraku

Već je pala noć, a u daljini su se mogle čuti povremene detonacije od granatiranja. „Bilo bi najbolje da isključimo svu opremu, da što manje privlačimo pozornost…“,  rekli su nam.

Mislim da nisam bio jedini koji je počeo sumnjati u „mudrost“ žuto ofarbanih kamiona... Naš kamion je na sebi imao naslikanu Pticu Trkačicu.

Vjerovatno su pive koje smo popili učinile to da još uvijek mislim kako će sve biti uredu, pa smo ušli u jedan od vojnih kamiona. Noć je bila hladna. Većina je, uključujući Brucea, sjedila pozadi. Pošto nije bilo sjedišta, svi smo sjedili na kutijama od namirnica, sa kartonom pive između. Bob Edwards i ja smo se dobrovoljno javili da sjedimo naprijed.

Dave je bio vozač. Mladić sa Novog Zelanda, veoma oprezan i napet. Bio je potpuni mrak i nismo nikako stali. Samo ponegdje je bilo ulične rasvjete. Većina gradova kroz koje smo prošli je bila u mraku.

Ponekad smo se vozili pravim cestama, a ponekad grubo isklesanim stazama po planinama, gdje su visoke litice uvijek bile sa jedne strane. Išli smo punom paprom.

Svi su naoružani i gladni

Dave nam je rekao kako je najbolje da idemo brzo, u protivnom ćemo naletjeti na zasjedu. Pored tri zaraćene armije, vrlo često se dešava da kamione zaustavljaju lokane bande radi pljačke. Svi su u ovoj zemlji ili naoružani ili gladni.

Stali smo jednom da napunimo gorivo i obavimo nuždu. Kada izlaziš iz kamiona, instinktivno staneš uz cestu da se „olakšaš“, ali Dave nas je polako zovnuo i rekao da ne obavljamo nuždu na terenu pored ceste, jer on vrlo lako može biti miniran. Od tada smo svi obavljali nuždu sa zadnjeg dijela kamiona u pokretu, ili u staklene boce, ako je za to bilo potrebe. Niko više nije tražio da stanemo.

Nekoliko puta i kada jesmo stali, bilo je zbog kontrole pasoša. Bila su dva UN-ova punkta, jedan španski, drugi slovački.

Uglavnom su na šljivovici

„Hola“, rekao sam jednom španskom vojniku koji potpuno izignorisao… Nastavili smo dalje.

„Priča li ko od vas imalo srpsko-hrvatskog jezika?“ pitao nas je Dave. - „Da, ja govorim malo…“ zadovoljno mu odgovorih...

„Kada budemo stali na jednom od lokalnih stajališta, nemoj im se uopće obraćati na srpsko-hrvatskom jeziku. Nipošto. Ni kontakt očima. Vjeruj mi da ne želiš ni pokušati razgovarati s njima, niti da se sprijateljiš s njima. Većina njih je konstantno pijana, i to na šljivovici“.

Od tog momenta smo šutili i pričali samo onda kad nam se neko obrati. Dave je izgledao nervozno. Shvatili smo ga ozbiljno. Ovo više nije igra, zar ne?

Vozili smo se dugo u noć, i taman nekad pred zoru, uspio sam zaspat. Stali smo na planini Igman i tu sam prvi put vidio Sarajevo kako se dolinom pruža ispred nas. Ali prizor nije bio tako prijatan kako smo se nadali...

[Drugio dio teksta biće objavljen tokom jula.]

Prijevod: Radiosarajevo.ba

comments powered by Disqus

U različitim nivoima vlasti većinom će koalirati:

SDA I DF
DF i SBB
SDA I SBB
Ništa od navedenog