Drago Bojić: Bog je opasan! Aders Breivik
Drago Bojić: Bog je opasan!
02. septembar 2011. u 13:49
0


Religije su u sebi ambivalentne. One mogu graditi mostove među ljudima, ali i svojim fundamentalizmima stvarati ponore i voditi u konflikte i istrebljenja drugih

Piše: Drago Bojić

Krvavi pohod norveškog ubojice dječjeg lica Andersa Behringa Breivika, koji je u nekoliko sati usmrtio 77 nedužnih ljudi, izazvao je u ovoj mirnoj demokratskoj zemlji ali i diljem svijeta šok i nevjericu. Kad se otkrilo da je Breivik svoj ubilački pohod svjesno planirao, o čemu svjedoče i njegova na 1.500 stranica opisana monstruozna razmišljanja u kojima ima puno elemenata kršćanskog fundamentalizma, to je ponovno intenziviralo rasprave o religijskim fundamentalizmima.

Dok su jedni, prije svega u muslimanskim medijima (i na našim prostorima), likovali nad ovim činom koji nije djelo posljednjih godina diljem svijeta označenih islamskih terorista, drugi su, prije svega u Europi, govorili o širenju i opasnosti kršćanskog fundamentalizma, koji je sastavni dio političkih programa nacionalističkih stranaka, ali i manjih fundamentalističkih skupina kršćanske provenijencije, kojima je kao i kršćanskom križaru Breiviku, kako samog sebe naziva, najveći neprijatelj useljenička islamska populacija u zapadnoj Europi. No, Breivik je najprije odlučio kazniti svoje sunarodnjake zbog slabe i popustljive nacionalne politike koja nijemo promatra "arabizaciju kršćanske Europe". Izopačeni Breivik je samo jedan od mnogih koji u Europu tako razmišljaju, u gotovo svim desničarskim strankama od Švicarske, Austrije i Njemačke do Francuske i Nizozemske, ali ih ima i u konzervativnim, tradicionalističkim sektaškim kršćanskim skupinama, a takav govor mržnje prema drugima, strancima, najčešće prema muslimanima može se čuti i iz usta katoličkih i protestantskih religijskih vođa.

Raspirivanje mržnje i antagonizma prema drugima, pri čemu se u pravilu instrumentaliziraju religije i religijski simboli konstanta je i na našim prostorima. Teško je i pobrojati sve fundamentalističke, rasističke i nacionalističke istupe religijskih i političkih vođa u našoj zemlji, ljudi iz medija i akademskih zajednica, o manjim fašističkim, nacionalističkim i fundamentalističkim skupinama i njihovim ideolozima da i ne govorimo.

Jedan takav istup je i nedavno predavanje univerzitetskog profesora i uglednog islamskog teologa Rešida Hafizovića (Raskrivanje ćudi – A smutnja je gora od ubijanja), u kojem autor s elementima bošnjačko-etnonacionalističke i islamsko-fundamentalističke retorike upozorava na ni više ni manje planetarnu zavjeru protiv bošnjačkog naroda i bosanskih muslimana skovanoj u europskim (kršćanskim) centrima moći, na ubilački i genetski karakter srpskog zla – da spomenemo samo neke od Hafizovićevih strepnjom neuravnoteženih zaključaka. Na Hafizovićev tekst reagirao je samo kolumnist sarajevskog Oslobođenja i Dana, Zija Dizdarević, argumentiranim i smirenim tekstom, nakon kojeg je u spomenutim medijima promptno dobio otkaz, tenekolicina intelektualaca u podršku Dizdareviću.

Odavno je već postalo jasno da religija neće iščeznuti iz modernog svijeta, unatoč prognozama mnogih prije nekoliko desetljeća. Štoviše, suvremeni svijet u posljednja dva desetljeća doživljava agresivni povratak religije i religijskih fenomena. I dok jedni to kvalificiraju kao pozitivno – povratak vjeri i vjerskim temeljima (ljudi iz religije), drugi se s razlogom pribojavaju novih religijskih fundamentalizama, koji se protive svakoj vrsti pluralnosti, modernosti i sekularnosti.

Tako se i danas, kao i kroz cijelu ljudsku povijest, pokazuje da religija, koliko god humana, može u sebi skrivati totalitarnu jezgru i razarački potencijal. To je prije dvije godine u zborniku Wozu Gott? Religion zwischen Fundamentalismus und Fortschritt (Čemu Bog? Religija između fundamentalizma i napretka) u tekstu pod naslovom Bog je opasan u nekoliko teza razložno pokazao i sociolog Ulrich Beck, kazavši između ostalog da "religije mogu graditi mostove između ljudi, ali i ponore i tamo gdje ih uopće nije bilo."

Fundamentalizam, bio on kršćanske, islamske provenijencije ili različitih manjih religijskih skupina, započinje u teorijskom i svjetonazorskom svijetu, apsolutiziranjem vlastite istine i vlastitih svetih spisa, sotoniziranjem i stereotipizacijom drugih te je samo pitanje okolnosti i načina kad će se opet pojaviti neki izopačeni um ili više njih koji će ga htjeti provesti i u praksi. Bog u rukama luđaka je opasan.

Tekst je objavljen u posljednjem broju časopisa Svjetlo riječi. Prenosimo ga uz dozvolu autora.

comments powered by Disqus

Da li vas je strah da se vozite avionom?

Nije me strah, avion je najsigurnije prijevozno sredstvo
Pomalo me strah, ali ipak putujem avionom kad imam priliku
Strah me je, izbjegavam putovanja avionom
Odakle mi pare za avion?