Enver Kazaz: Reisove mahaluše

Piše: Enver Kazaz

Bude to tako s moćnicima, bude, kad su raskrinkani i kad osjete da su pali s vrha kadrovskog minareta, što bi rekao Derviš Sušić, u vlastito blatno podnožje, onda nemilosrdno pucaju svojim teškokalibarskim jezikom po svemu.

Mahalanje na daljinu

Reis Mustafa efendija Cerić maestralno pada već godinama. Skandal-majstor, kako sam ga označio u tekstu Reisoborci i efetveisti, objavljenom na ovom portalu prije izvjesnog vremena, više je skandalizirao javnu scenu od bilo koga u BiH u zadnjih nekoliko godina. Neprikosnoveni šampion u dokusurivanju vlastitog ugleda, Mustafa Cerić – (samo još malo reis, jer eto ga, bliži se istek roka za upotrebu; roba se već uščula, od njene upotrebe može se lako dobiti kakvo gadno trovanje) – ostat će upamćen u povijesti Islamske zajednice kao prvi i jedini duhovni vođa muslimana u BiH i šire koji dozvoljava da se sa na zvaničnoj web-stranici institucije što ju vodi objavljuje svakakvo smeće, fetve i fetvice, prokletstva sa izrazitim jezikom mržnje, demonizacijska stajališta, mahalaška bacanja ljage... jednom riječju: jezička kloaka u kojoj se najbolje ogleda duhovna bijeda reisovih novinarskih bodyguardova.

Najpoznatiji reisov bodyguard je svakako novinarski satnik Muhamed Velić. Neprikosnoveni je prvak u mahalanju na daljinu, novom novinarskom žanru inauguriranom prije izvjesnog vremena na zvaničnoj web-stranici Rijaseta.

U satniju su regrutirani u posljednje vrijeme, otkako je Reis pao – samo to još satnija ne vidi, pa još trtlja reisobransko smeće – izvjesni Edin Memić i poluizvjesni Hidajet Kobilica, enormna novinarska nedonoščad.

Elem, ovo zdanje nedonošče, objavilo je prije neki dan na Reisovom portalu škrabotinu pod naslovom Krhotine razjarenih i alkoholiziranih, u kojem satanizira Marka Vešovića i mene. Razlog toj satanizacijskoj škrabotini je Markova zajebancija sa novom listom islamofoba osmišljenom u Reisovom kabinetu, te moja odbrana Duške Jurišić od reisoboraca i efteveista. Marku advokat nije potreban, pa mu se neću petljati u merak da sam lično i svojeručno lemeza Topuzli Mustafu, kako ga od milja naziva, ali neću propustiti priliku koju mi je nabacio Kobilica da još koju dometnem o gazdi iz Rijaseta.

Topuzli Mustafa i Zlaja Lagumdžija

Dakle, udruženi, dvojica senatora Adilbegovog Bošnjačkog instituta (razišli se prije neki dan na pitanju ko je veći u Bošnjaka: Topuzli Mustafa ili Zlaja Lagumdžija) zajedničkim su snagama, uz baražnu vatru iz Avaza pod direktnom komandom Fahrudina Radončića, na stravičan način slamali prošle godine Dušku Jurišić. I uspjeli su u tome.

Reisu je smetala zato što je Mustafa Cerić u ulozi samog sebe davao izravnu podršku presuđenom pedofilu, čuvenom imamu iz Gluhe Bukovice. Zašto je Zlaji smetala, ne zna se, ali o općepoznatoj aferi Reket tek je sinoć u svojih Šezdeset propaga(n)dnih minuta progovorio Bakir Hadžiomerović, neustoličeni bo(r)g ovdašnjeg novinarstva, tek onda kad je tužilaštvo obustavilo istragu protiv Zlaje i u njega mu Damira Hadžića.

Šta bi bilo da je Duška Jurišić ostala na mjestu glavne urednice informativnog programa FTV-a: bi li bila uslikana ta afera na Zlatkovoj televiziji, bi li se o njoj zucnula po koja – možda je to Zlaju žuljalo, pa je bošnjački senator u njemu skupa sa islamskim senatorom u Reisu zgazio Jurišićku. Što je Fahri Duška Jurišić smetala, pa da joj onako rasistički dodjeli titulu pripadnice manjinskog naroda i javno zatraži da samo većinski imaju prava, a manjinski ima da nemaju prava? Odgovor na ovo pitanje sadržan je u višegodišnjoj povijesti avazovskog beščašća.

Džehenemski orden za zasluge u reisofobiji

No, vratimo se Reisovom novinarskom podsatniku i nedonoščetu. Evo šta ono piše: „Pitam prijatelja za tog profesora, ko je taj lik? Kaže mi da to nije islamofob, to je islamomrzac koji uči Bosance i Hercegovce u Sarajevu, na fakultetu književnosti, beskrupulozni pljuvač kako po Bošnjacima tako i ostalim građanima BiH, posebno Sarajeva. Veli, često on to tako, napije se pa pljuje po svemu, želi da na najmizerniji način dospije do medija. I dok dr. Mustafa Cerić, u vrijeme pisanja ovog članka, prisustvuje osnivanju Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, pitam se u kojoj li su kafani ovi islamomrsci i kakve napade sada smjeraju. Da, postoji jedna hiljadu i po godina stara 'fetva', profesore Kazaz, i ona se očituje u riječima: 'Tebbet jeda Ebi Lehebin we tebb. Ma agna anhu maluhu we ma keseb'. Neću vam prevoditi, imate vi 'teologe', ne znam samo koje, pa nek` vam oni rastumače te riječi, teoretski ih možda i bolje i od mene znaju.“

Gledam i divim se. Pitalo, dakle, ono prijatelja, a zapitani odgovor hitan dade: alkoholičar, islamomrzac, bošnjački neprijatelj, ćosićevac, tj. četnik (tu insinuaciju prosipa Reisov podsatnik nešto kasnije u svojoj mahalaštini,) beskrupulozni pljuvač po Bošnjacima i ostalim građanima BiH, elem Sotona lično, pa ga valja kao Ebu Leheba prokleti za sva vremena.

Nije to obična fetva ili fetvica kakve iz Rijaseta gotovo svakodnevno odašilju običnim smrtnicima. Ne, to je počasna fetva za vječnost, ona što ima da traje do Sudnjeg dana, džehenemski orden za velike zasluge u reisofobiji, kako bi rekao rasist iz Tuzle, magistar Filozofskog fakulteta u Sarajevu – Fatmir Alispahić.

Pitalo ono, reisov podsatnik u inkvizicijskoj satniji iz Rijaseta, ko je taj, šta je taj, odakle je taj, da prostiš, Kazaz. I mahalaški odgovor dobi, u skladu sa pitanjem mahalskim po svemu, a inkvizicijskim u suštini: „Uči Bosance i Hercegovce u Sarajevu, na fakultetu književnosti“. Topuzli Mustafina inkvizicijska satnija je ništa drugo do zbrdozdoljena skupina običnih tračli baba. Razbježat će se to čim Topuzli izvrši primopredaju, zasad još reži i lajucka iza skuta svoga gospodara.

Nije topuz, nego šćap

Spominje podsatnik i BANU, tj. privatnu udrugu Topuzli Mustafe i u njega mu privatnog muftije Zukorlića. BANU je tek smiješana skupina. Kad gledam lice, tako je govorio Topuzli Mustafa na formiranju svoje privatne udruge, lice Ferida Muhića, vidim lice kralja; kad gledam lice akademika, moga komšije, akademika Muhameda Filipovića, vidim begovsko lice: kad gledam lice muftije Zukorlića, vidim lice gazijsko, a kada gledam lice akademika Ejupa Ganića, vidim gaziju lično, kojeg sam proglasio gazijom ja sam lično, ja kao topuzli Reis, i svojeručno, ja kao vlasnik vile i konaka Gadafijevog u izgradnji na Kovačima, ja kao senator sa Zlajom u Senatu, ja onaj što je uzviknuo gazijski: kome, ba, da se prilagođavamo, ja što tvrdim da je Turke i Bošnjake k'o eto ista mater rodila, ja što poručujem – nemoj ti da nas braniš, ti podržavaš neprijatelje islama, ja u funkciji samog sebe što sam se razmnožio sa sobom u hiljadu lica.

A onda je Mustajbeg iz konaka sa Kovača pozvao Albance da se ujedine sa Bošnjacima, a bezbeli protiv Srba, pa priprijetio Ćosiću i Tadiću, i Koštunici uz to, te polusuzno pozvao dede i nane da budu ponosni na njega i njegovu skupinu bahnudemika. I to je topuzli nauka. To. I na to Bošnjaci imaju biti ponosni od pradjedova do Sudnjega dana. Na tu karikaturu.

U Topuzli Mustafe nije, more Marko, u rukama nikakav topuz, već šćap, kvrgav i neuređen, polutruho, usput odlomljen na relaciji Sarajevo – Novi Pazar. Topuzli je postao Šćapolog, a njegova je BANU obična šćapologija.