Sidran: Načelnik Tuzle Jasmin Imamović laže Abdulah Sidran
Sidran: Načelnik Tuzle Jasmin Imamović laže
20. april 2013. u 10:39
0

Piše: Abdulah Sidran časopisu Oslobođenje: 

Poštovano uredništvo !

Ostajem pri tvrdnji da je 'ludilo vlasti posrkalo i posljednju kap pameti iz mozga tuzlanskog načelnika Jasmina Imamovića' i zbog toga smatram da s njime nije moguće voditi raspravu zasnovanu na argumentima. Ali – radi onih čitalaca 'Oslobođenja' koji bi eventualno mogli povjerovati u neku od brojnih laži pomoću kojih je pokušao odbraniti svoju neodbranjivu poziciju – molim vas da objavite priložena pisma iz kojih će se jasno vidjeti:

1/ da moji navodni 'pritisci' na načelnika Imamovića nisu bili ništa drugo nego insistiranje na normativnom uređenju i pravnoj regularnosti rada njegovog žirija, i

2/ da je odluka o eliminaciji A. Sidrana i njegovog romana 'Otkup sirove kože' iz konkurencije za nagradu Meša Selimović donesena ranije, prije postupka žiriranja, i da se ta odluka u postupku žiriranja sprovodila na neregularan način.

Prvo pismo 

Emir Imamović Pirke, selektor za BiH, A. Sidranu, 27.8. 2012.

Poštovani gospodine Sidran,
dragi Avdo,

evo sam pročitao Vaše pismo upućeno, među ostalima, i meni. Tek što sam "pojeo" tri cigarete, nadajući se smirujućem djelovanju nikotina, vidjeh u Slobodnoj Dalmaciji naslove pet romana koji će konkurirati za nagradu u Tuzli, od kojih sam dva ja predložio: Sanjao sam slonove Ivice Đikića i Knjigu o Uni Faruka Šehića. Vama je, možda, poznato da sam ja često kritički pisao o nekim Vašim javnim istupima, ali o Vašoj književnosti ja i mislim i govorim ono što se reći mora: da je izvanredna kada nije genijalna.

Moram i želim priznati da sam bio siguran kako će Otkup sirove kože dobiti nagradu. Nekim prijateljima sam govorio kako mi je žao drugih autora koji su, eto, imali tu nesreću da objave knjige u istoj godini kada i Vi. Vjerovao sam, također, da je nemoguća repriza onog što se desilo sa Jutarnjim listom, u kojem su mi govorili kako je Vaša knjiga nekakav "granični žanr", a ja uzvraćao da nema granice između nečega i ničega, već samo između nečega i nečega, pa ako je OSK to što tvrde, opet je normalno, odgovorno, pristojno, da za nagrade konkurira sa onim tekstovima koju su "samo" romani. Pri tome slabiji od Vašeg i to puno. Ne kažem da su loši, daleko od toga, iako sam neke pročitao s mukom: recimo da nisu od one literature u kojoj ja uživam i koju uživam. Vjerujte da će jedna takva knjiga dobiti nagradu. Njen pisac nije moj drug i sjajni Duvnjak, najmlađi urednik velikog Feral Tribunea, Ivica Đikić. (Nema potrebe da se lažemo: u Tuzli se vodi računa i o famoznom nacionalnom ključu, pa će "Mešu" dobiti Bošnjak. Lujo Bauer je prošle godine dobio kao Hrvat, odnosno hrvatski pisac, a Mirjana Đurđević pretprošle kao Srpkinja. Prije nje je laureat bio Bekim Sejranović iz Brčkog.)

Želim da znate kako sam se ja, i zbog susreta u Tuzli i zbog Jasmina, na neki način plašio Vaše knjige. Jasminu sam rekao da će nominacija 'Otkupa sirove kože' značiti i da je pobjednik poznat (veliko djelo, isti takav autor, pa još i Bošnjak), te sam mu predložio da sa Vama dogovori da ja knjigu ne predložim, ali da ovogodišnje susrete posveti Vama: da se tih tri, četiri dana, održavaju promocije Vaših djela, okrugli stolovi o Vašoj poeziji i scenarijima, u kinu prikažu filmovi za koje ste pisali, u pozorištu izvode drame... I da, možda, napravi presedan i dodijeli počasnu nagradu ili nađe neki drugi način da Vaša knjiga ne bude zaobiđena, a da se ostalim piscima pruži šansa da se makar nadaju nagradi. Kad ono... (Podvukao A.S.)

Ja vjerujem kako postoji samo jedna definicija dobrog romana, samo što je, eto, niko ne zna. Pa ni Zdenko Lešić, makar bio stotinu puta akademik. 'Otkup sirove kože' možda nije (samo) roman, ali jeste i roman. Barem koliko i autobiografija.

Ne volim teorije zavjere, ali ne razumijem zašto bi nekome, bilo kome, smetalo da nagradu "Meša Selimović" dobijete Vi?

Nadam sa da Vam ovim pismom nisao uzeo dragocjeno vrijeme, iako Vam ništa važno ne rekoh. Ukoliko se odlučite javno progovoriti o svemu što se dogodilo i budete trebali novinarske saveznike, ja sam dobrovoljac. Pod uslovom da se uspijem suzdržati i ne napišem nešto o knjizi kojoj ne daju da bude roman.
Sve Vam najbolje želim,
Emir

Drugo pismo

Abdulah Sidran, načelniku Tuzle Jasminu Imamoviću, 31.8.2012.

Poštovani gospodine Imamoviću!

Prinuđen sam da podnesem prigovor i da energično protestujem zbog načina na koji je došlo do toga da se među imenima petorice autora čiji su romani 'odlukom žirija' ušli u uži izbor za ovogodišnju nagradu Meša Selimović – nije našlo i moje ime. Ta je 'odluka žirija' i proceduralno i suštinski – sporna i problematična. Moj roman Otkup sirove kože selektor za BiH (Emir Imamović) kandidirao je tako što ga je izdvojio na prvo mjesto liste od pet romana bosanskohercegovačkih autora. Nikako se nije smjelo dopustiti da odluku o eliminaciji moga romana predsjednik žirija dr Zdenko Lešić donosi sam, bez prisustva ostalih članova žirija i bez rasprave koja bi takvoj odluci morala prethoditi ! Koja to normalna pamet može prihvatiti skandalozno 'obrazloženje' da Otkup sirove kože „jeste dobra knjiga, ali nije roman" ?

Dozvolite jednu neophodnu i važnu digresiju: sa Otkupom sirove kože slična se stvar ove godine dogodila i u natjecanju za nagradu zagrebačkog Jutarnjeg lista, koji svoju godišnju nagradu dodjeljuje u dvije kategorije: roman i publicistika. Nemam dokaza da je moj roman u kategoriju publicistike ćušnuo, pa ga tako eleminirao iz konkurencije u koju spada, jedan od Lešićevih prijatelja iz PEN-a BiH, član žirija za roman, književnik Ivan Lovrenović, ali je nesporan fakat da je taj gospodin omogućio nonsens kojom se jedno izrazito belestrističko djelo tretira kao publicistika. Eliminacija je obavljena nevidljivo, da ne kažem perfidno, a sličnost sa sadašnjim razvojem događaja u radu Vašeg žirija nikako nije i ne može biti slučajna.

Šta stoji u pozadini ovih zbivanja?

Notorna je činjenica i javna stvar da se g. Lešić i ja nalazimo u sukobu koji traje više od deset godina. Tačnije, od januara 2001. godine, kada sam podnio ostavku na članstvo u PEN-u BiH, kojemu je on tada bio predsjednik. Između nas dvojice je, tokom tih deset godina, izgovoreno mnogo ružnih i teških riječi i bilo je stvar dobrog ukusa i lijepog kućnog odgoja da se gospodin suzdrži od arbitriranja. Zašto to nije učinio – jer njemu ni dobrog ukusa ni kućnog odgoja ne manjka – znamo samo nas dvojica, on i ja. O čemu se radi, mora se kazati, makar bilo na rubu indiskrecije.

Gospodinu akademiku dr Zdenku Lešiću se koncem maja ove godine u čitalačkom ushićenju omaklo da nazove moj telefonski broj i da mi o Otkupu sirove kože deset minuta govori s oduševljenjem i sa toliko komplimenata da ih ovdje nije moguće pobrojati. Osim da je moj roman 'jedan od najboljih romana u našim književnostima posljednjih trideset godina', i da mu je 'neizmjerno žao što čitanje privodi kraju', da su mu 'ostale još dvije-tri stranice', profesor Lešić je iskazao i svoje čuđenje nad činjenicom da nije 'ranije prepoznao' moju 'inteligenciju i smisao za humor'.

Silno me obradovao taj njegov poziv, kazao sam mu čak da je taj dan najsretniji dan u mome životu i preplavilo me ganuće od koga u pravilu kreću suze na oči. Međutim, nekoliko trenutaka po završetku razgovora, prisjetio sam se da je dr Lešić član 'tuzlanskoga žirija', a iz grla mi se otrgla gorka rečenica: daleko je septembar ! Značilo je to: čovjek će se do septembra predomisliti, ili, u drukčijoj varijanti: čovjeka će do septembra predomisliti ! Tako se i zbilo.

S obzirom na navedene činjenice, i pogotovo s obzirom na nedovoljno transparentan rad žirija sve do njegove finalne faze, molim Vas, poštovani gospodine Imamoviću, da s ovim mojim protestnim pismom upoznate sve članove žirija i predložite, odnosno zahtijevate ponovno izjašnjavanje o „užem izboru" i tobože spornom pitanju: kojem književnom rodu pripada moja knjiga Otkup sirove kože ? Ako bi članovi žirija – da ne pominjem dezavuiranog selektora za BiH, književnika Emira Imamovića ! - ako bi dakle članovi žirija prihvatili Lešićevu tvrdnju da 'knjiga jeste dobra, ali nije roman' – time bi prihvatili ocjenu o vlastitoj književnoj nekompetentnosti, što bi bio apsurd. Član žirija Irfan Horozović (pisac brojnih romana i dobitnik nagrade Meša Selimović), u čijem užem izboru nema knjige Otkup sirove kože, nije dovodio u pitanje njen romaneskni karakter, nego kvalitet - knjiga jeste roman, ali nije dovoljno dobra ! Pa kako onda stoji stvar sa kompetencijom akademika Lešića, profesora i doktora teorije književnosti ? U kakvu to zbrku upadamo ?

Nema nikakave sumnje da ste Vi, gospodine Imamoviću, obavezni zaštititi i osigurati regularnost u radu žirija i jednako tako - dignitet svih sudionika u procesu odlučivanja, posebno regionalnih selektora i nominiranih autora. Ugroženo je i jedno i drugo i treće. Također je - opasno kao nikad do danas ! - ugrožen i dignitet nagrade Meša Selimović, kojoj ste Vi i idejni tvorac i praktički brižnik. Pozivam Vas da hitno ustanete u njegovu zaštitu ! Također Vas pozivam da mi vjerujete: po cijenu sudskoga spora neću prihvatiti eliminaciju iz konkurencije na način na koji je izršena, niti i u kakvoj varijanti prihvatiti ulogu prof. Lešića kao konačnog arbitra: za tako nešto uvaženi akademik je sam sebe diskvalificirao !

Najljepše Vas molim da me obavijestite o preduzetim postupcima.

Abdulah Sidran,

Treće pismo

Kolegiju općinskog vijeća Tuzla, 14.9.2012.

Poštovani,
Obraćam vam se s molbom i zahtjevom da u skladu sa svojom dužnošću i ovlaštenjima preispitate i provjerite regularnost i normativnu zasnovanost i uređenost (ili: nezasnovanost i neuređenost) svih poslova i postupaka u vezi sa nagradom 'Meša Selimović' koju vaša Općina, prema Odluci o utemeljenju nagrade dodjeljuje svake godine za najbolji roman napisan na nekom od jezika u četiri bivše republike nekadašnje zajedničke nam države. Posebno vas molim da u vezi s time temeljito ispitate rad i postupanje načelnika Općine g. Jasmina Imamovića i način rada žirija za ovu, 2012. godinu ! Mislim da sam drastično oštećen i vjerujem da imam dokaze o tome da je odluka prema kojoj 'Sidran ne smije dobiti nagradu' bila unaprijed donesena, izvan žirija, u drugim centrima moći, čak i prije nego što je formiran ovogodišnji žiri ! Ali, unatoč tome, suština ovoga zahtjeva nije u potrebi da vaš Kolegij analizira i raspravi 'moj slučaj', nego da preispita cjelovito pravno stanje u vezi sa nagradom MS i o svojim nalazima obavijesti javnost. Što se mene lično tiče, ja molim i od toga ne odustajem - da mi predočite normativna akta kojima se regulira konstituiranje i rad žirija, način donošenja odluka, odnos prema regionalnim predlagačima-selektorima, kao i postupak usvajanja i verifikacije konačnih odluka ! Iz aspekta autora romana (Otkup sirove kože) koji je od strane regionalnog selektora (Emir Imamović) rangiran na prvo mjesto – nije i ne može biti legitimna eliminacija iz užeg izbora obavljena telefonom, bez ikakve rasprave, bez i jednog jedinog sastanka žirija (!!!), na osnovu usmenoga iskaza predsjednika žirija o njegovim obavljenim telefonskim razgovorima na linijama Sarajevo-Tuzla-Beograd-Ulcinj-Zagreb-Sarajevo !

Takvu neozbiljnost sebi ne bi smjela dopustiti ni neka seoska mjesna zajednica, a kamo li općina i grad poput Tuzle. Zar nije sasvim bjelodano da sam ja, Abdulah Sidran, kao natjecatelj, takvom neozbiljnošću, i odlukom koju slobodno možemo nazvati šarlatanskom, zapravo - lišen mogućnosti natjecanja !? A čemu ikakvo natjecanje, ako ne postoje pisani dokumenti (Pravilnik o dodjeljivanju, Poslovnik o radu žirija, itd.) prema kojima se ono odvija i čije se propozicije poštuju ? Bez takvih dokumenata, prepuštena voluntarizmu i privatnom dogovaranju, Nagrada se može zvati po imenu aktuelnog općinskog načelnika Jasmina Imamovića, a nikako velikoga pisca Meše Selimovića ! - Osporavam dakle u cjelini pravnu valjanost rada žirija za nagradu MS i u tome pogledu očekujem i molim vaše zvanično mišljenje.

Također, najljubaznije vas molim da sa ovom mojom predstavkom odmah upoznate načelnika Općine g. Jasmina Imamovića, kao i sve članove Kolegija pojedinačno bez obzira na njihovu stranačku pripadnost.

***

Kao što se vidi, od događaja je prošlo sedam mjeseci, Komisija za ljudska prava tuzlanskog Općinskog vijeća zahtijevala je od načelnika Imamovića 'da se očituje' povodom navoda iznesenih u mojoj predstavci, što je on – sve do današnjega dana – u potpunosti ignorisao.

Ako se neko prema cijelom svijetu odnosi tako kao da je taj svijet malouman – a to godinama čini načelnik Imamović – onda se mora razumjeti da nešta krupno nije u redu sa njegovim umom. I da se radi o teškom slučaju.

Zato, da ponovim, i dalje ostajem pri tvrdnji da je ludilo vlasti posrkalo i posljednju kap pameti iz mozga tuzlanskog načelnika Jasmina Imamovića.


Stavovi iznešeni u rubrici 'Ja mislim' nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba

 

comments powered by Disqus