O Maruši, razglednici iz Niša i prestanku pušenja
15. januar 2013. u 09:01
0

Piše: Elvis J. Kurtovich za Radiosarajevo.ba 

Još je velika tuga zbog gubitka Maruše Krese da bih nešto smislenije mogao napisati.Nemam prave riječi...

Maruša je bila nježna žena-heroj, osoba koju sretnete jednom ili nijednom u životu...Zato - ako je niste poznavali, molim vas da još pažljivije pročitate nekrolog gospođe Feride...

Za ljubitelje radija: jedna od mojih prošlosedmičnih emisijica (na ovom linku)

Na facebook grupi "Semantičke Vratolomije" nisam imao većih uspjeha. Izgleda da sam i tamo zapao u krizu duha i inspiracije (kao i ovdje kod kolumni). Zadovoljan sam bio kada sam na temu "Sabor trubača u Gucci odijelima" postavio komentar:"Pobijedio Orkestar Feata Sejdića-Fincija"

Iz povijesti sarajevskog RnR:

Braća Ćeramida iz "Plavog orkestra" su na služenju vojnog roka u Nišu. Dobio sam od njih razglednicu koja je malo smiješna jer se u znamenitosti grada ubraja i "Radnički" koji je tih godina ravnopravno igrao protiv najjačih evropskih timova u Kupu UEFA:

 

U razglednici mi oni čestitaju na izlasku ploče. Znači proljeće je 1984., Ćera i Ćera su već "stare kuke" i drago im je što smo mi uspjeli da izdamo album. Svima nama, maloj raji to je otprilike značilo: "Ima šanse da uspijemo!"

 

Iz istorije mojih kolumni:

Kada sam se povodom malog jubileja prisjećao svojih kolumnističkih iskustava ne stigoh vam se pohvaliti da sam uspio biti i kolumnista jednog ženskog lista!

Mlada ambiciozna urednica uspjela je progurati svoju ideju i pored sumnjičavih mišljenja kolega ( "Elvis J. Kurtović?J ao - to je preteško za naše čitateljke! Pa to je isto kao da zovnemo Ivana Lovrenovića ili Muhameda Filipovića da nam piše kolumnu!? )...i ja sam dobio zadatak.

Trebalo je u 20 redaka napisati kolumnu. Mislio sam da u doba kompjuterskog prelamanja stranice ne bi trebalo biti problem uklopiti koji red viška ako napišem...I pogriješio! Jednom nisam pazio i napisao sam npr. 25 redaka. Nisu imali drugog izbora, i izbacili su mi neke rečenice, one pri kraju koje su obično i najbitnije za razumijevanje teksta.

Evo kako su izgledali ti moji savjeti dragim čitateljkama, koje su se moje kratke kolumne, pisane jednostavnim jezikom, uglavnom čitale kod frizera:

Ako ste primijetili stavili su pogrešan naslov kolumne, koji totalno ofira poentu na kraju...:)
Te kolumne su mi danas drage uspomene, a možda mi i današnja jednom bude draga.

Naime odlučio sam da probam ostaviti cigarete i duvan. Kako da znam da li mogu prestati pušiti AKO NIKAD NISAM PROBAO!?

Naravno ako ste čitali moju kolumnu o tome kako lako odustajem, znate da neću uspjeti.Ali bar da probam.

No kako sada jednom nedeljno imam svoju kolumnu na internetu, moraću u idućoj kolumni da vam priznam da nisam uspio...

Biće to vrlo neprijatno, priznati da nemam snagu i karakter, pa zato ovo stavljam u kolumnu, da što više ljudi zna da pokušavam prestat pušit... biće me onda veća sramota priznati da nisam uspio...i onda možda...haha...ko zna?

Radiosarajevo.ba

comments powered by Disqus

Šta biste učinili da čujete da se u vašem susjedstvu dešava porodično nasilje

Ne miješam se u tuđu privatnost
Pozvonio/la bih na vrata
Pozvao/la bih SOS telefon
Pozvao/la bih policiju