Filharmonica Della Scala u gradu na Miljacki: Srž baroka u danima kontemplacije (RECENZIJA + FOTO)

Radiosarajevo.ba
Filharmonica Della Scala u gradu na Miljacki: Srž baroka u danima kontemplacije (RECENZIJA + FOTO)
/ Foto: Unicredit Banka

Po mnogo čemu, gostovanje Filharmonije Della Scala u Sarajevu bilo je jedinstven muzički događaj. U Bosni i Hercegovini srazmjerno rijetko imamo priliku slušati svjetski vrh kada je klasična muzika u pitanju, a orkestar koji je 1982. osnovao slavni Claudio Abbado to svakako jeste. 

Nadalje, koncert je datiran u dane obojene tugom i kontemplacijom povodom 20. godina genocida u Srebrenici, emotivno nabijene, a tihe. Ramazansko vrijeme umjerenosti u multikulturalnom Sarajevu, također je utisnulo svoj pečat mirnoće. 

Treće i najbitnije - repertoar koncerta bio je potpuno drukčiji od onoga što bi se na prvu pomisao o znamenitoj opernoj kući iz Milana moglo očekivati - bez raskošnih arija talijanskih opernih velikana, bez romantičnih kantilena i bogate orkestracije. Naprotiv - uz sjajne muzičare koje nam je dovela Ambasada Italije, otputovali smo 300 godina nazad - u samo srce zrelog baroka

Redovni pratitelji koncertnog života složit će se da se radilo o izuzetno dragocjenom i drukčijem muzičkom iskustvu. Ponajviše je to zasluga dirigenta Ottavia Dantonea, te vrhunskih pjevačica - sopranistice Roberte Invernizzi i altistice Delphine Galou. Obje su ekspertice za barokno pjevanje koje je po mnogo čemu drukčije od klasičnog opernog repertoara. Njihovi su glasovi svedeni, čvrsto kontrolirani, s jednom hladnom patinom koja ne dozvoljava emocijama da uplivaju u besprijekornu tehniku i zadivljujuću vokalnu pokretljivost. Za one koji nisu navikli, ovo je možda zvučalo otuđeno, ali sjaj baroka ne leži u raskoši zvučne boje, već u raskoši forme. 

Ovo su sinoć najeklatantnije dokazale tri Haendlove arije: furiozni tempo dodatno naglašen tipičnom basso ostinatto pratnjom, dekorativne vokalne akrobacije koje od pjevačica iziskuju vanserijsku artikulaciju impresioniraju poput raskošnog barkonog dvorca svojim kićenim detaljima.     

Izvedba čuvenog Pergolesijevog djela Stabat Mater je priča za sebe. Napisana 1736. prema biblijskom motivu majke koja je stala uplakana nad prizorom sina koji umire mučeničkom smrću, ovo je djelo duboko tragičnog patosa. U kontekstu sjećanja na žrtve svih tragedija kroz koje su ljudi u našoj zemlji prošli, ovaj se motiv nametnuo svojom univerzalnom porukom. Majčinsku bol kao najveće ovozemaljsko iskušenje, Giovanni Battista Pergolesi je u svom djelu prikazao kroz čuveni duet soprana i kontraalta u prvom stavu. Slušajući sinoć fantastične Robertu Invernizzi i Delphinu Galou, mogli ste osjetiti kako zvuči ogoljena tuga. Kroz pulsirajući ritam probijali su se intervali njihovog dvoglasja, izvedeni tako precizno i jasno, da su vas pogađali direktno u dušu. Fraziranje je bilo tako složno da se činilo da to pjeva jedna osoba sa dva glasa.  

Maestro Dantone briljantno je upravljao orkestrom koji je disao zajedno sa solisticama, davajući im podršku kroz sve dinamičke nijanse i fraze. 

Prikazali su ono što je, uoči koncerta, umjetnički direktor Ernesto Schiavi otkrio novinarima kao tajnu uspjeha ovog ansambla: To je skup najboljih muzičkih pojedinaca koje krasi kolektivna disciplina na najvišem nivou.  

Sinoć ste mogli čuti kako zvuči krajnji rezultat ovoj jednostavnog recepta. Bravo za muzičare, hvala Ambasadi Italije koja ih je dovela, i apel Unicredit Banci, glavnom sponzoru rada ovog orkestra, da podrži njihov što skoriji nastup u Sarajevu!   

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije