Vojo Dimitrijević, nezaobilazno ime bh. umjetnosti 20. vijeka

Na današnji dan, 12. augusta 1980. godine preminuo je Vojo Dimitrijević, jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih umjetnika 20. vijeka i, prema mnogima, osnivač moderne umjetnosti u BiH.

Dimitrijević je rođen u Sarajevu 1910. godine. Njegov slikarski talenat je otkriven još u gimnazijskim danima, a nakon što je na izložbi đačkih radova u Pragu osvojio prvu nagradu, životni put mu je bio jasan. Slikarstvo je studirao u Beogradu, a potom u Parizu proveo godinu dana na usavršavanju kod poznatog slikara Andrea Lota. U Beogradu se uključuje u studentski kulturni život, posjećuje izložbe i prvi put izlaže 1933. godine. U to vrijeme, Dimitrijević se u svojim djelima bavi socijalnom tematikom: prikazuje život gradske sirotinje koja tavori po tavanima, skloništima i spava gdje god je san snađe.

Na Dimitrijevićevo slikarstvo utjecali su različiti slikarski pravci: fovizam, nadrealizam i ekspresionizam, a na posljetku i apstraktno slikarstvo, ali u mnogim djelima ostaje vjeran realističnoj koncepciji. Njegov umjetnički opus razvijao se od socijalno angažovanog slikarstva, preko geometrijske apstrakcije, pa sve do konceptualnih slikarskih praksi.

U Pariz je stigao kao 28-godišnjak koji iza sebe već ima zavidan opus. Pod utjecajem građanskog rata i Picassove Guernice, stvara jedno od svojih najznačajnijih djela, Španija 1937. U isto vrijeme nastaje i jednako poznato djelo Sjećanje na moju zemlju Bosnu.

Španija 1937., detalj

Polovinom 1939. Vojo se vraća u Sarajevo i s kolegama i istomišljenicima osniva Umjetničko društvo Collegium Artisticum, a iste godine organizuje i svoju prvu samostalnu izložbu u rodnom gradu. Učestvovao je i u Drugom svjetskom ratu, kada radi na likovno-propagandnim projektima, a po oslobođenju je na zgradi Zemaljske banke, današnje Vječne vatre, obješen njegov portret Tita dugačak 18 metara.

"Iz njegove umjetnosti je proizašlo sve ono što danas jednim imenom nazivamo moderna umjetnost. To je bilo vrijeme socrealizma, vrijeme poslije rata kada su mnogi slikari radili realistički i veristički. Vojo je imao iskorak koji je bio riskantan, hrabar i visoko kvalitetan", rekao je Strajo Krsmanović direktor Umjetničke galerije BiH.

U prvim godinama nakon rata, Vojo slika teme rata i poslijeratne obnove, te osniva prvu Umjetničku školu i Udruženje likovnih umjetnika. Više puta je biran za predsjednika Udruženja likovnih umjetnika BiH, a postao je i član Akademije nauka i umjetnosti BiH.

U opsežnom poslijeratnom opusu Voje Dimitrijevića treba spomenuti veliku kompoziciju za spomen-sobu Mladoj Bosni, kao i model za stope Gavrila Principa, koje će biti utisnute u betonu kao spomenik Sarajevskom atentatu, te velike kompozicije u kafani Park i u Fabrici duhana Sarajevo. U godinama nakon rata nastaju i djela Sarajevo u kiši i Jablanovi, kao i njegove velike kompozicije Katastrofa i Život, a iz tog doba je i njegov svima poznati vitraž koji se danas može vidjeti u holu Historijskog muzeja s čuvenom porukom: "Smrt fašizmu, sloboda narodu".

Portret Ismeta Mujezinovića

Želju da bude prvak svog vremena, da ide ispred drugih i ispred postavljenih standarda, da slika onako kako niko drugi na našim prostorima još nije, odvela je Voju Dimitrijevića u smjer apstraktnog slikarstva, čijim se začetnikom također smatra. U posljednjoj deceniji rada, Dimitrijević se potpuno okreće apstrakciji i koristi neslikarske materijale poput najlona, žice, novina.

Umjetnička galerija BiH je 2010. godine obilježila stotu godišnjicu od rođenja Voje Dimitrijevića velikom retrospektivnom izložbom, odavši na taj način počast jednom od najvećih umjetnika koje je BiH ikada imala.

Vezano:
Miljenko Jergović: Vojo Dimitrijević, otac