Stranci u Premijer ligi: Japanci, Nijemci, Saudijci, Englezi, Jamajčani...

Fudbalska Premijer liga Bosne i Hercegovine osnovana je 2002. godine. U svojih 12 godina, ovo takmičenje, zvanično najslabija elitna liga u Evropi, utočište je ponudilo hiljadama igrača.

Prošli su kroz našu ligu svakakvi likovi. Većina ih se od fudbala nije najela hljeba, a neki su ipak uspjeli uraditi lijepe internacionalne karijere.

Posebno zanimljive su priče o strancima u bosanskohercegovačkom fudbalu. Ne mislimo na igrače iz susjednih zemalja jer, već na 'prave' gastarbajtere iz raznih krajeva planete.

Najbolji strani igrači u Premijer ligu redovno su stizali iz susjednih zemalja. No, svjesni ogromnog broja fudbalera iz Hrvatske i Srbije u prošlosti našeg najkvalitetnijeg fudbalskog takmičenja, odlučili smo ih izostaviti iz analize. Podsjećamo, jedan Luka Modrić nosio je dres Zrinjskog kao i Ivan Lendrić, dok je za nekoć šampionski Leotar s pregršt uspjeha nastupao Nenad Stojanović. Dres Željezničara nosili su Goran Gančev i Yani Urdinov, a za Plave je nastupa i Slovenac Muamer Vugdalič.

Takvi su igrači u bh. klubovima dolazili obično jer nigdje drugo nisu mogli osjetiti čari seniorskog, prvoligaškog fudbala. Nekima je naša zemlja bila viza za put iz teškog siromaštva, a najveći broj njih kroz Premijer ligu prolazio je u potrazi za minutama i angažmanom u nekoj ozbiljnoj ligi.

Jedan od onih koji je 'probio led' bio Kamerunac Jean Louis Nouken. On je u Fudbalski klub Sarajevo stigao 1997. godine (pet godina prije osnivanja zajedničke lige, op.a.). Igrao je dobro, zabio je gol i u gradskom derbiju, ali je nakon kratke epizode u Hrvatskoj, potpuno nestao s fudbalske mape.

Za Željezničar je prvog 'ozbiljnog' stranca imao u liku Zablona Amanake (stigao 2004.), kenijskog defanzivca koji je, poput Noukena, s Grbavice nestao, iznenada i bez najave. Legenda kaže da je pojedinim saigračima ostao dužan novac koji, potom, nikada nije vratio.

Najmarkantniji stranac koji je igrao u Olimpicu bio je Španac Fernando Cuqui Arriero Garcia. Bivši kapiten juniorskog tima Barcelone doveden je kao megapojačanje, ali Otoku je napustio kao i mnogi prije, ali i poslije njega, u tišini i bez mnogo informacija.

Iskustva sa strancima u prvom timu ima i Slavija iz Lukavice. Sokolovi su promovisali Levana Kutaliju, Gruzijac je poslije zaigrao i za mostarski Zrinjski i definitivno je u krugu najboljih internacionalaca koji su igrali u Premijer ligi. On danas s mnogo uspjeha igra u gruzijskoj eliti.

Zanimljiva je priča o navodnom dolasku legendarnog Michaela Laudrupa u zenički Čelik. Danski fudbaler, danas trener Swanseaja potpisao je ugovor sa zeničkim klubom, ali Zenicu i Bilino polje nikada nije vidio. Kako su poslije tvrdili holandski mediji, posrijedi je bio proputovanje  iz japanskog Kobea u Ajax  uz odštetu od blizu dva miliona dolara. Čelik taj novac nikada nije dobio jer je, opet navodno, završio na privatnom računu. Čijem, nije poznato.

Sarajevski klubovi nisu mnogo 'trgovali strancima'. Za Želju su u proteklih desetak godina nastupali Neil Wood (Engleska), Boubacar Dialiba Diabang (Senegal), Patrick Gerhardt Nyema (Liberija). Najbolji igrač Sarajeva u 2007. godine bio je Brazilac Marciano, koji je prije dolaska na Koševo igrao za Čelik, a poslije je nosio dres Širokog Brijega.

Vjerovatno najbolji stranac u historiji BH Telecom Premijer lige bio je i ostao Wagner. Široki Brijeg u njemu već godinama ima glavnu uzdanicu za sjajne rezultate koji ih prate. Već osam godina nosi dres bivšeg bh. prvaka, a jedno vrijeme, društvo mu je pravio brat Ricardo Baiano, zanimljivo – bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine.

Za Široki je s mnogo uspjeha igrao i Argentinac Juan Manuel Varea, kao i William Etchu Tabi koji u svojoj karijeri ima upisane nastupe za Posušje i Zrinjski.

Dres mostarskog kluba nosio je i Phil Jackson, a prethodno je nastupa za Laktaše, Čelik i Slogu iz Gornjeg Vakufa. No, dakako najveći trag ostavio je Senegalac Lamine Diarra koji je iz Mostara preselio u Beograd gdje je s mnogo uspjeha nosio dres Partizana.

Rijetki će se sjetiti vremena kada je ekipa Žepča briljirala u Premijer ligi bilježivši čak i evropske nastupe. Dres ovog kluba nosio je Amerikanac Raul Palomares koji je, potom, nestao bez traga.

Mogli bismo nabrajati u nedogled, ali našu malu analizu i prisjećanje na one najmarkantnije likove koji su kao stranci nosili dresove premijerligaških klubova, završit ćemo s imenima Deniz Ömer Sarija (Turska, Laktaši), Ricarda Alcale (Meksiko, GOŠK), Chan-Jong Parka (Južna Koreja, GOŠK) i Ibrahim Al-Ibrahima (Saudijska Arabija, GOŠK), Eduardo Aceveda (Dominikanska Republika, Rudar Prijedor), Daniela Njitraja (Njemačka, Široki Brijeg) …

Veliki broj stranaca i danas s manje ili više uspjeha nosi dresove bosanskohercegovačkih premijerligaša. Japanac , Taisuke Akiyoshi uzdanica je gradačačke Zvijezde za koju igra i Senegalaca Secouba Diatta, bivši igrač Sarajeva.

Član Bordo tima je Germain Kouadio fudbaler iz Obale Slonovače.
Najzanimljivi slučaj u bh. eliti trenutno je ekipa Travnika. Odlučni da izbore opstanak u ligi, Veziri su svoje redove pojačali nekolicinom zanimljivih igrača na Pirotu pristiglih iz Brazila, Portugala pa čak i iz Jamajke.

Ipak, za strane poput Wagnera, Dialibe , Diarre ili Gerhardta u bh. Premijer ligi više nema mjesta i ko zna kada ćemo i da li ćemo dočekti internacionalca takvog kvaliteta u našem najjačem takmičenju. Dotad, uživat ćemo u egzibicijama naših, domaćih uzdanica. Kakvi su, takvi su – naši su i ne damo ih nikome.

Pratite sportsku rubriku portala Radiosarajevo.ba na Facebooku