Zašto je vikend na planini ljepši od vikenda u kafani?

U noći sa subote na nedjelju u Sarajevu je napadalo oko 20 centimetara snijega, na Kamenitoj Glavi sigurno i 30-ak, ali najvažnije je da su padavine prestale do jutra. Krećem sam, ali definitivno tokom ove ture neću biti usamljen.

Polazim s Vratnika prema Bukoviku. Auto je ovaj put ostao na parkingu i nadam se da ću "dobaciti" bar do Kamenite Glave. S Vratnika sam krenuo oko pola osam. Već na Sedreniku srećem jednog starijeg planinara koji čeka kombi za Barice. Grtalica je prošla, ali je GRAS još jednom zakazao i na svu sreću nisam gubio vrijeme čekajući kombi. Nakon skoro dva sata laganijeg hoda stižem na Čavljak. Murga je otvorio dom P. S. D. Centar i vrijeme je za predah, bosansku kafu i puru.

Grtalica nije "dobacila" do Čavljaka, a prije mene prošla su dva planinara i napravila prtinu. Nakon kafe i pure nastavljam dalje prema Kamenitoj Glavi. Magla se spustila i vidljivost je slaba, srećom vrijeme će me "ispoštovati" u povratku, pa će biti vremena da se napravi i nekoliko fotografija.

Srećem nekoliko planinara, većinom starije ljude, "mlađa raja" čini se nije previše zainteresirana za ovu vrstu aktivnosti, iako je to što možete doživjeti u prirodi, na planini i planinarskim domovima nebrojno puta ljepše od subotnjeg izlaska u zadimljene kafane s turbo-folk repertoarom. O ukusima se ipak ne raspravlja. Svakom svoje.

Kako se približavam Kamenitoj Glavi tako se između drveća pojavljuje i plavetnilo neba. Ne treba mnogo da se lice razvuče u osmijeh. Dolazim do Kamenite Glave nešto prije podneva, izgubio sam malo vremena da napravim nekoliko fotografija i snimim poneki videoprilog. Kod Spomenka u Lasinoj kolibi okupilo se veselo društvo. Popio sam čaj, presvukao se i odlučio nastaviti dalje prema Bracinoj kolibi.

Nakon nekih pola sata hoda uz stajanje da se napravi nekoliko fotografija i videopriloga stižem na svoju posljednju destinaciju. Već je skoro pola dva i nemam još mnogo vremena. Ne bih baš volio da me uhvati mrak na planini, posebno zbog toga što sam sam. Kod Brace sam sreo još jednu sjajnu grupu planinara, a druženje, grah i loza bili su vrhunski.

Razmjenjujem kontakt s planinarima kako bih im obogatio privatnu kolekciju s nekoliko fotografija. Spremam se i krećem kući. Prolazim pored Lasine kolibe u kojoj sam popio čaj, a iz nje dopire fantastična atmosfera. Gitara i raspjevani planinari, ne mogu da odolim i tu ću izgubiti još jedan sat. Loza, suho meso, jaretina, gitara... Recept za merak. Već je skoro pola četiri i sada moram krenuti, iako bih ostao još s ekipom i uživao u fantastičnoj atmosferi.

Vrlo brzo sam shvatio da nisam zažalio što sam krenuo. Nebo se zaigralo... Sunce i oblaci prave fantastičnu priču na nebu, koju želim zabilježiti fotoaparatom. Nadam se da sam uspio bar malo dočarati igru boja na nebu. Opet sam se "zaigrao" s kamerom i mrak me stiže prije nego što sam stigao do parkinga na Baricama. Nastavljam se spuštati prema polaznoj tački, a prijatelj dolazi po mene na pola puta između Barica i Sedrenika. Ispunjen i sretan već planiram sljedeći vikend i neku drugu turu. Ovoga puta nadam se neću ići sam, a siguran sam i da krenem sam, kada stignem gore - neću biti usamljen. Jer, vikend na planini mnogo je ljepši od vikenda u kafani...