Sebija Izetbegović: Nestali lijekovi, doktori nisu bili na poslu, KUM bio prazan...

Radiosarajevo.ba
Sebija Izetbegović: Nestali lijekovi, doktori nisu bili na poslu, KUM bio prazan...
Sebija Izetbegović, direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), sinoć je gostovala u Dnevniku D na FTV-u, gdje je odgovarala na pitanja o nestašici lijekova, pogotovo citostatika, o novim ljekarima, o haosu koji je zatekla...

Razgovor je započela pričom o sastanku s predstavnicima Europske agencije za nuklearnu medicinu, s kojim su razgovarali o primjeni onkološke medicine i koji su Izetbegović i saradnicima, u želji da im poklone jedan aparat, pokušali objasniti značaj te mašine, na što im je direktorica KCUS-a kazala: „Naravno da želimo, mi smo vodeća institucija...“.

„Nažalost, niste“, rekli su joj iz Europske agencije. „Od tri klinička centra u BiH, vi ste na trećem mjestu.“

Izetbegović je potom priznala kako je oprema za liječenje pacijenata vrlo stara, kako je aparat za magnetnu rezonancu iz 2005, aparat za zračenje iz 2004, a postoje i aparati iz 1999. godine: „Dakle, imali smo potpuni nedostatak strateškog obnavljanja opreme. Ne želimo biti lideri, već oni koji pružaju odličnu zdravstvenu zaštitu našim korisnicima, kakvu oni zaslužuju“, rekla je ona.

Jedno od pitanja za prof. dr. Sebiju Izetbegović odnosilo se i na nedostatak citostatika – lijekova koji se koriste u hemoterapiji. Ona je naglasila kako KCUS ne nabavlja ove lijekove, već je to obaveza Federalnog zavoda za zdravstveno osiguranje i reosiguranju, čije je lidere pozvala da KCUS uključe više u sam proces nabavke. Klinički centar, dodala je, prema zakonu trenutno ne može nabavljati ove izuzetno skupe lijekove.

„Vrstan onkolog i stručnjak, dr. Semir Bešlija i ja smatramo da KCUS treba nabavljati citostatike za svoje pacijente. Ti lijekovi se nabavljaju putem tenderske procedure, a tenderi nisu bili raspisivani kad je bilo neophodno. Mi, prema broju pacijenata i prema vrsti bolesti, možemo predvidjeti koliko će nam i kojih citostatika trebati do kraja 2017. (...) Tužne su to teme, ali treba reći da to su teški pacijenti. Ako neki pacijent ne treba više citostatike, mi ih možemo proslijediti drugom, ali to nije strategija na koju se smijemo osloniti.“

Govorila je i o refundiranju troškova za lijekove te odgovorila na pitanje da li je bliska s „određenim osobama koje drže određene apoteke“. Istaknula je kako, kada se pojavi potreba za lijekovima koje apoteka KCUS-a nema, pacijentu i porodici se preporuči da nabave lijek gdje god mogu da ga nađu. Uz potpis ljekara i direktora kliničke discipline, daje se Zavodu preporuka da se lijek refundira.

A onda je otkrila i ovo:

„Mi smo u KCUS-u zatekli cijelu jednu kliniku za farmakologiju, sa četiri zaposlenika i jednim specijalizantom. Njihov je zadatak bio da formiraju bolničku listu na kojoj bi bili svi lijekovi za hospitalizirane pacijente. Ta lista nikad nije formirana. Šefica te klinike je imala sedam funkcija, a za te novce mogli smo kupiti sve neophodne lijekove...“

Sebija Izetbegović još je jednom ponovila detalje kako je uspjela vratiti 63 miliona duga, te u tom kontekstu kazala i kako KCUS ima 4,5 do 5 miliona KM za isplatu tužbi, što za pacijente, što za ljekare, a dodala je i kako su vraćali i dugovanja dobavljačima iz 2013: „“Bili smo u dramatičnoj situaciji i ponašali smo se kako se doktori ponašaju u vanrednim situacijama. Prestrojili smo se, prestrojili menadžment. Doživljena sam kao vrlo striktna osoba, ali nisam štedjela sebe, pa ni druge.“

Da li su štedjeli pacijente?

„Mi smo štedjeli pacijente, ali nismo štedjeli na pacijentima. Ne možemo napraviti uštedu i odmah kupiti lijekove. Mi sve nabavke moramo raditi prema striktnom i rigidnom Zakonu o javnim nabavkama – a tu su tenderi, žalbeni proces... Mi smo naslijedili ugovore o nabavci lijekova, koje ne možemo prekinuti jer bismo morali platiti kaznene poene. Veliki broj tih ugovora bismo mi rado prekinuli, jer ih smatramo štetnim i za pacijente i za KCUS.“

Potom je otkrila zastrašujuću informaciju – kad je došla na KCUS, dobila je paničnu informaciju da na Klinici za urgentnu medicinu nema ničega?! Klinika urgentne medicine, mjesto gdje dolaze svi pacijenti iz cijelog kantona (250 do 300 pacijenata), imala je samo trojicu specijalista urgentne medicine, a u apoteci nije bilo ničega.

Na komentar da su 23 ljekara napustila KCUS, a 26 novih primljeno, odgovorila je: „Novi kadar su ljudi koji su vrlo afirmirani specijalisti, a djelomično smo popunili kadar specijalizantima koji su educirani u UKCS-u i koji su vrlo dobro profilirani. Naši mladi specijalisti bit će pod supervizijom starijih kolega kojih još uvijek ima dovoljno, a 14 ljekara koji su došli u UKCS su izuzetno dobri specijalisti. Mi smo kapacitirani potpuno. Nema razloga za strah.“

Onda je iznijela i vrlo zanimljive podatke:

„Nemam problem da napišem saglasnost za dvojnu praksu kolegama, ali pod uvjetom da na njihovom odjelu nema niti jedan pacijent na listi čekanja. Brojni ljekari na KCUS-u su dugogodišnji vlasnici privatnih klinika i njihovo radno vrijeme na UKCS-u trajalo je vrlo kratko, uglavnom su ga provodili u privatnim klinikama. Pacijentima su davali svoje posjetnice i pozivali u svoju klinike.

Imali smo i problem s odnošenjem opreme sa KCUS-a. U apoteci nema lijekova – a prikazano da imamo 10 miliona KM zaliha. Od tih zaliha nismo pronašli ništa.

Pa onda, ljekari s jedne klinike, njih 11 do 17, prijave da idu na isti Kongres. Zamislite, 17 ljudi odjednom napušta radno mjesto, šest dana ih nema, a liste čekanja su po 435 pacijenata. Onda sam rekla, 'niko više neće otići ni na jedan Kongres dok se ne riješe liste čekanja.' Kolege su zatim počele raditi i po dvije smjene i vikende, riješile liste čekanja i potpisala sam da mogu ići na Kongres.“

Da li se kolege plaše direktorice?

„Plaše me se samo neradnici. Vrlo sretni su postali oni koji nisu imali šansu da pokažu talente i rad - ne samo ljekari, već i medicinske sestre, tehničari, portiri. Nezadovoljna je bila jedna mala grupa ljudi, koji su cijeli život bili povlašteni, još uvijek su... Ali, nemam problem s tim. Imam vrlo visoke kriterije prema sebi, ne štedim sebe, druge kolege i sestre mnogo rade i želimo prikazati zdravstvene radnike u pravom svjetlu.“

Njen je cilj, kazala je, da skine stigmu korupcije i nerada: „Šef jedne naše klinike za tri godine nije došao na posao 369 dana – bolovanja, plaćena odsustva, godišnji... njegov saradnik ga je mijenjao. Ovaj što nije dolazio dobio 67 hiljada KM, a ovaj drugi naplatio skoro 800 hiljada KM za zamjenu. To nije uredu.“

Cijelo gostovanje možete pogledati na ovom LINKU.

Osvrnula se Sebija Izetbegović i na prošlosedmičnu press konferenciju, kazavši kako joj nije jasno zašto je press bio na tom nivou medijske pažnje. „Pridaje mi se prevelika pozornost, ja to ničim ne zaslužujem. Radim vrijedno svoj posao, radim uspješno svoj posao. Vi znate kakva je bila medijska pažnja mojim dolaskom u Opću bolnicu koju sam zatekla sa 1,45 miliona KM u minusu, a za tri godine ih ostavila sa 1,7 milion u plusu. Treba raditi vrijedno i dobro, rezultati su očigledni i ja jako dobro pazim šta ću reći i ne smatram da se trebam izvinjavati.“

Komentirajući „slučaj ekavica“, poručila je kako pitanje novinarke nije smatrala provokacijom, već pravom da govori istim jezikom: „Da mi se neko obratio na engleskom, ja bih odgovorila na tečnom engleskom. Čak i na njemačkom, mada, priznam, ne znam da li bih se usudila. Jedan ljekar je kazao i kako mi je, kada je podnio zahtjev za otkaz i da se namjerno potpisao ćirilicom. Nisam to smatrala provokacijom, jer ja sam prvo naučila ćirilicu, znate, ja sam rođena u Podgorici.“

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije