Mladići se odijevaju kao djevojke i zabavljaju i mladiće i djevojke

Vesna Andree Zaimović
Mladići se odijevaju kao djevojke i zabavljaju i mladiće i djevojke
/ House of Flamingo: Entity; Foto: Matija Peček
Oni su najveća drag senzacija u regiji, a njihov nastup smekšat će i najuštogljenija srca.

Dame i gospodo, House of Flamingo!

Kada ovi mladići uz pomoć šminke, frizure i garderobe sebe pretvore u atraktivne žene, nastaju likovi koji kroz scenski nastup imitiraju pop ikone. Publika ih voli, a njihova su umjetnička imena dovoljno slikovita: Colinda Evangelista, Entity, Roxanne, Ivan aka Flufenstanza... 

Njihov show imat ćemo priliku gledati na predstojećem festivalu Merlinka u Sarajevu, u petak 28. januara u Kriterionu. Uoči dolaska u Sarajevo, zamolili smo ovu atraktivnu queer skupinu da za čitatelje portala Radiosarajevo.ba odgovore na nekoliko pitanja.

Radiosarajevo.ba: Predstavite nam House of Flamingo – šta i ko ste vi? 

Ivan: House of Flamingo je queer umjetnički kolektiv koji se, već gotovo četiri godine, bavi produkcijom queer umjetničkog sadržaja. Primaran naglasak od svojeg početka stavljamo na drag kulturu i umjetnost, ne samo u vodi izvedbenih programa već se kroz razna predavanja, tribine i radionice trudimo obrazovati publiku o slojevitosti draga kao izvedbene umjetničke forme. Za ime House of Flamingo smo se odlučili kako bismo odali počast ballroom kulturi, koja oko sebe okuplja tzv. kuće odnosno Houses sastavljene od članova i članica queer spektra identiteta. Ime Flamingo je pak došlo sasvim spontano. Flamingo u našem slučaju predstavlja Flamboyant and macabre influenced non governmental organization. Čak i bitniji razlog je taj da smo htjeli imati snažan vizualni simbol koji će ljudi početi asocirati s nama. Bilo nam je bitno da bude queer u svojem duhu, a da se odmaknemo što je moguće dalje od duginih boja i ružičastih trokuta, koji su za kontekst hrvatske queer zajednice već zastarjelo vizualno rješenje isticanja vidljivosti. Plamenci su dosta specifične ptice, čudnih obrazaca ponašanja i fizičke pojave. Istovremeno odajemo počast jednom od najbitnijih filmova vezanih za drag kulturu, a to je Pink Flamingos legendarnog redatelja Johna Watersa, te njegovoj muzi Divine.

Radiosarajevo.ba: Današnja drag kultura vuče svoje korijene duboko u historiju i široko među razne kulture. Možete li našim čitateljima reći nešto više o tome?

Ivan: Drag kao pojam tehnički prožima svakog pojedinca na ovoj planeti. Svaki put kada stanete ispred ogledala u outfitu koji ste složili za taj radni dan ili vikend izlazak, vi zapravo radite drag. Mijenjate svoj izgled kako biste postigli određeni efekt za sebe ili javnost koja vas vidi. Prilagođavate svoju estetiku kako biste se osjećali samopouzdanije i ljepše. S tom činjenicom na pameti, zapravo možemo reći da povijest drag kulture seže čak i do 17. /18. stoljeća i Louisa XIII. koji je popularizirao nošenje perika i visokih peta među muškarcima. Također je poznata činjenica da su muškarci u Shakespeareovim dramama glumili žene jer ženama nije bilo dozvoljeno glumiti u kazalištima.

Drag kakvim ga danas poznajemo kreće se razvijati u prvoj polovici dvadesetog stoljeća, a svoje prepoznavanje od šire javnosti doživljava tek u '70-im i '80-im godinama prošlog stoljeća. Ali da ne zamaramo čitatelje tim detaljima, svakako dođite na predavanje „Drag 101“ koje House of Flamingo organizira u suradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom 26. siječnja. 

Radiosarajevo.ba: Drag se često povezuje s gay osobama, ali to uopće nije pravilo. Dokaz za to je i sastav kolektiva House of Flamingo?

Ivan: Drag će, vrlo vjerojatno, zauvijek ostati kreativni i emancipacijski ventil kojim se primarno koriste gay muškarci. House trenutno u performerskom timu ima samo one koji bi se u uvriježenim identitetskim podjelama (kojima zapravo uopće ne podilazimo) mogli definirati kao gayj muškarci, ali nadamo se da će se taj tim uskoro proširiti članicama svih rodnih, spolnih i seksualnih identiteta. Mogu čak biti i s druge planete što se nas tiče, dokle god poštuju naš sustav vrijednosti, uključivosti i radnu etiku. I spomenu se da svetkuju svoje dive barem jednom u tjedan dana.

Ostatak kolektiva čine žene i muškarci, pederi, lezbe, čak i jedan strejt muškarac. Za jednu članicu ni sam nisam siguran koga preferira da joj grije plahte noću. Jer to, na kraju dana, nije ni bitno. Bitno je da svi dijelimo sličnu ideju toga što je uključivost i da damo svoj maksimum da od minimalnog napravimo maksimalno, te da se poštujemo kao kolege i prijatelji.

Radiosarajevo.ba: Šta je bio vaš motiv da se počnete baviti ovom vrstom performansa?  

Roxanne: Motiv zbog kojega sam krenula s dragom je bio novac, jer mi je tada, kao studentu, to bila prilika za zaradu nekakvog džeparca. Kada je sve krenulo i kada su štikle prvi put zaplesale po sceni se i rodila ljubav prema toj umjetničkoj formi. Koristim drag kao vrstu terapije, ispušni ventil, mjesto gdje mogu pobjeći od realnosti i gdje zažive moje ideje i kreativnost, kao medij kojim mogu prenijeti neku poruku i najvažnije, dragom mogu usrećiti sebe i druge.

Colinda: Šljokice, perike i haljine na stranu, mislim da ono što ostali tranđeli i ja imamo zajedničko je naše neozbiljno shvaćanje šašavih "društvenih normi", i kroz nastupe im se ismijavamo, koseći se tako s idejom toga kako "žena" ili "muškarac" trebaju izgledati i kako se trebaju ponašati. Također, mislim da dijelimo ljubav prema bilo kojem aspektu draga, bila to šminka, kostimografija, scenski nastup ili nešto potpuno drugačije kao što je, na primjer, osmišljavanje i produciranje sadržaja za naš YouTube kanal. Da, mi trandže smo stvarno multitalentirane. Ozbiljno, provjeri ako nam ne vjeruješ.

Entity: Dragom sam se počela baviti primarno jer mi omogućava da se pretvaram da sam internacionalno popularna diva, multidisciplinarna zvijezda kojoj je jedina mana da ponekad malo prejako svijetli. Malo sam ostala pod šokovima kad sam shvatila da se ne pretvaram, ali sam svakako zahvalna publici koja prepoznaje sve navedeno u meni.

Radiosarajevo.ba: Ko je vaša publika?

Ivan: Prema statistikama na našem Facebook pageu (osnovni kanal komunikacije s publikom uz naš Instagram profil i YouTube kanal), primarno nas prate žene u dobi raspona od kasnih dvadesetih do ranih tridesetih godina. Nekako mi se čini da je ovo idealna prilika da se zahvalimo tim ženama, jer nam pružaju konstantu potporu od kada smo krenuli s organizacijom programa. Međutim, po onome što se vidi na svakom našem programu, publika je rodno, spolno i seksualno jako šarena. Ne želimo se zatvarati i svoj PR usmjeravati samo prema osobama queer spektra identiteta. Svoje produkcije također ne radimo u prostorima koji ispred sebe imaju queer prefiks, upravo zbog toga što nam je bitno da naše nastupe vide svi kojima bi potencijalno mogli biti interesantni.

To je samo još jedna stvar koja drag čini tako zabavnim i uzbudljivim. Spaja sasvim različite ljude na istom mjestu. Uvijek je zabavno promatrati one koji prvi put gledaju drag show i onda ih kasnije slušati kako manijakalno prepričavaju svaki detalj nastupa koji su upravo vidjeli ili kako im se mozak raznese kad po prvi put ispred sebe vide tranđela od skoro dva metra s ogromnom kosom i tisuću dragulja na sebi.

Radiosarajevo.ba: Kako se nosite s konzervativnom javnošću? Da li ste doživljavali neprijatnosti i šta je vaš odgovor mrziteljima?

Ivan: Konzervativna javnost je nešto s čime se svaki dan susrećemo od kada smo postali svjesni svoje različitosti, davno prije nego je itko od nas bio dio House of Flamingo. Iako je atmosfera u Zagrebu daleko opuštenija danas nego što je bila prije, uvijek treba biti svjestan nekih stvari i ne izlagati se rizicima ako to nije nužno. Ako ćemo gledati generalno, nikada u kontekstu ikakvog rada unutar Housea naša sigurnost nije bila ugrožena. Dapače, ljudi koji nisu znali za nas ostaju oduševljeni nakon što vide program.

Veću smo konzervativnost zapravo pronašli unutar zajednice koja bi nam trebala biti najveća podrška. Tu, naravno, govorimo o izoliranim slučajeva gdje su se naši nastupi tumačili kao transfobni, naše ponašanje kao neosjetljivo, seksističko i slično. Živimo u dobu gdje queer zajednica očajnički robuje ladicama identiteta i politički korektnog rječnika, čije se nepoštivanje smatra osobnom uvredom i činom nasilja. Shvaćamo da je to legitimna i u nekim slučajevima prikladna metoda borbe protiv nasilja, ali mi svoje umjetničke, aktivističke i performativne identitete živimo na sasvim drukčiji način; odnosno svoje živote živimo i aktualiziramo van pozicija žrtvi.

Radiosarajevo.ba: Šta pripremate za sarajevski nastup?

Entity: Bez brige - zabava je zagarantirana svima.

Radiosarajevo.ba: Preodijevanje u dramatične ženske kostime i preuzimanje tipičnih ženskih obrazaca ponašanja je proces kroz koji prolazite prije svakog nastupa. Koje su faze tog procesa, kako on izgleda, koliko traje?

Roxanne: Prva faza je svakako ideja samog performansa. Odabir pjesme ili mixa pa slaganje svega ostalog prema tome ili pak, zamisao vizualnog identiteta pa onda traženje odgovarajuće glazbe za izgled. Obično je nastup rezultat nekih proživljenih stvari, razmišljanja, događaja koji su na neki način ostavili traga na meni. Pred sam nastup se treba složiti kostim (u mom slučaju nabaviti/posuditi/iščupati iz ormara/kupiti/naručiti/naći stvari koje mogu samo nalijepiti na sebe), osmisliti koreografiju/scenski nastup, odlučiti koju periku nositi i sl. To sve može trajati i po nekoliko mjeseci, a nekad samo par dana. Roxanne generalno ne koristi previše materijala i vrlo je pokretna, tako da su često hulahupke i dobre gaće 60 posto posla. Dan nastupa je onaj kada se i odvija kompletna preobrazba. Za proces šminkanja su mi potrebna otprilike dva sata. Volim si ostaviti 3, u slučaju da dođe do neplaniranih tehničkih problema ili komplikacija tijekom tog procesa koje trebam korigirati. Čitaj spašavati.

Colinda: 3:15 ujutro. Ležiš u krevetu, u nemogućnosti zaspati. U ušima su ti slušalice i odjednom ti, uživo iz 1993., zapjeva Whitney Houston. Upali ti se figurativna lampica iznad glave (u sobi je svejedno mrak, pokušavaš zaspati) i to je trenutak kad shvatiš da imaš još jedan nastup. Brzo pališ svjetlo i bilježiš to na obližnji komad papira, kako gospođa Houston ne bi slučajno isparila iz glave do sutra. Dva mjeseca kasnije saznaješ da imaš gažu u Sarajevu, Merlinka festival. To je kino dvorana, sjetiš se, odlično mjesto za moju Whitney. Kostim si već smislila onu besanu noć kad si se grčila pokušavajući pjevati I Have Nothing. Putuješ za tri tjedna. Za to ćeš vrijeme sašiti taj kostim, stilizirati periku, možda ćeš naletjeti na savršene naušnice za taj tvoj look. Noć prije puta pakiraš kofer, briješ noge, sad si u tome već spretna, i zbog svih takvih "sitnica" koje "obaviš za čas" na spavanje ideš, kako drugačije, nego u tri ujutro, samo da bi se idući dan probudio u sedam. Taj si dan možda u početku čangrizava, pa ipak si spavala četiri sata, ali uskoro se osjećaš bolje nego ikad jer se sastaješ sa svojim najmilijim tranđelima i, naravno, ostatkom kolektiva, i počinješ putovanje koje ti, nasuprot silnim kilometrima, prođe za čas uz brbljaviju "sestara". Stižeš, dakle, na mjesto nastupa, vozaču su uši već otpale od smijeha, ideš na probu, pojedeš list salate i krećeš se spremati. Za vrijeme šminkanja koristiš dječje ljepilo u stiku za prekrivanje obrva, a uz to još tri ili četiri druge vrste ljepila za, tako reći, "razne" svrhe. Dva sata kasnije. Nisi još uvijek spremna. Još sat vremena kasnije. Sad već može. U kostimu si, na glavi imaš ono što bi se u biti moglo opisati kao plastična nepropusna kapa, koja naizgled podsjeća na kosu. Pažljivo silaziš niz stepenice. DJ, puštaj pjesmu! Ne, ne tu. Broj 9. Na pozornici si nekoliko minuta, uživaš. Pod pauzom se presvlačiš, mijenjaš šminku, kostim, periku, za pola sata opet na scenu. Ne, DJ, opet kriva. Opet se zabavljaš. Nakon toga se malo ohladiš i kreneš među publiku. Tamo te obasipaju komplimentima, žele se fotkati, pa te pokušavaju zaprositi. Morat ćeš ovoga puta odbiti. Sad si već mrtva (figurativno), odlaziš do hotela i tamo vrlo vjerojatno igraš društvene igre s ostalim tranđelima. Ovaj ćeš put zaspati oko šest ujutro, ali to je ok.

Entity: Mislim da gore u Evanđelju po Colindi piše sve. Nisam vjernica, ali ne mogu reć da laže. Osim za onaj list salate, ja je u životu nisam vidjela da je pojela toliko hrane odjednom.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije