22-godišnja poduzetna Tešanjka postala hit na internetu

Radiosarajevo.ba
22-godišnja poduzetna Tešanjka postala hit na internetu
/ Vasva Halilović
Priče o uspješnim mladim ljudima, nažalost, još uvijek su rijetkost. Stoga ne čudi da je priča o mladoj suvlasnici fabrike od 100 zaposlenih postala pravi hit na internetu.

Ovo je priča o ženi koja je sa 22 godine uspjela, a – začudo – nije krenula putem kojim idu starlete, silikonske sponzoruše i raznorazne estradne zvijezde i zvjezdice. Išla je težim putem, piše novinar Hajrudin Redžović na portalu Avaz.ba. Priča o Vasvi Halilović pod nazivom  Ima 22 godine, 49 kg, crni pojas i fabriku od 100 radnika

 "Prvo što će vam izazvati pažnju je scena kada gospođica Halilović ulazi u svoj audi A5 – cabrio. Neupućeni bi pomislio kako je novopečeni tajkun kupio ‘igračku’ svojoj kćerki koja nema ni vozačku dozvolu jer je maloljetna", piše portal, a dvadesetdvogodišnja poduzetnica odgovara: 

“Kada u ‘zemljama u tranziciji’ kakva je BiH, želite da ocrnite čovjeka koji je uspio u biznisu, onda ga nazovete tajkunom. Prema rječniku, ‘tajkun’ je, ustvari, kompliment, jer označava bogatog i moćnog poslovnog čovjeka, industrijalca, magnata. Ništa uvredljivo, dakle. Kod nas ‘tajkun’ nikada nije bila neutralna riječ kakva ona izvorno jest, već je na samom početku dobila pežorativno značenje – gotovo kao kriminalac.

Moj otac Ahmo nije nikakav novopečeni tajkun. Prešao je težak put od taksiste do industrijalca (ako nije pretenciozno čovjeka koji u fabrici zapošljava 100 ljudi nazvati industrijalcem). Imao je petlju da kao momak prije 40 godina napusti siguran državni posao i otisne se u privatnike. U početku je, dakle, taksirao, kasnije smo imali kafić, pa kamione kojima smo drugima obavljali usluge prijevoza. Više puta je moj otac padao, ali uvijek je ustajao. Sad je cijela porodica stasala, i nema više padanja. Uvijek smo, naime, bili u nekom privatluku – tako da sve ovo nije došlo preko noći”, ispričala je Tešanjka. 

Danas je ona članica upravnog odbora porodične firme, a uskoro treba diplomirati na univerzitetu SSST. 

Vasva je ratno dijete. Došla je na svijet 1994. – upravo u godini kada joj je otac izgubio sve. Čak je i kamion koji je dao za odbranu države morao rashodovati.

Ova djevojka kaže da su joj u sjećanju ostale urezane slike iz ranog djetinjstva. A one, te slike, nisu bile ružičaste. I sada joj iz očiju izbijaju emocije kada priča o svom ocu koji je iz ničega pokušavao napraviti nešto. Po ko zna koji put. Prisutan je bio strah od ponovnog poslovnog kraha. “Tata me je vodio sa sobom da zajedno prodajemo polovnu robu. Na svojoj sam koži doživjela dizanje iz mrtvih. Usporeno i teško, ali sigurno, stajali smo na noge.

Dok su moje drugarice još u osmom osnovne počele izlaziti, ja sam sa tatom pekla zanat. Obilazili smo i buvljake – sa golfom ‘dvojkom’!  Prvi put sam izašla u četvrtom gimnazije, a morala sam se kući ‘nacrtati’ do 22.30 sati. Zar mislite da ja zbog svega toga mogu biti bahata? Imam ožiljaka, a oni su učinili da danas posjedujem empatiju, i to veliku. Pa, mi u firmi imamo 100 radnika – to su ljudi od krvi i mesa. Oni imaju porodice, kredite i hipoteke. Velika je to odgovornost.”

Uz poslovni uspjeh, ova krhka djevojka je nositeljica crnog pojasa: 

"Počela sam sa devet godina. Imam crni pojas i polagala sam ispit za trenera. Prva sam žena u Tešnju koja je počela trenirati kik-boks. Vlasnica sam više medalja, bila sam državni prvak, a osvojila sam i prvenstvo Balkana. A na ovo sam najviše ponosna i želim vam to reći: uvijek sam se borila u kategoriji do 50 kilograma, ali kada sam na državnom prvenstvu u Ilijašu oborila 10 kilograma težu protivnicu, nazor su me ugurali u višu kategoriju. Iz starijih kadeta u juniore. Bio je to slučaj bez presedana”, sve je raspoloženija Vasva.

I baš tada, kada je dobila i poziv iz državne reprezentacije, ova vrhunska sportašica pala je s motocikla. Brzo se oporavila, ali već je uvelike bila u drugom razredu gimnazije. Za to vrijeme posao njenog oca se značajno razvio. Vasva ostavlja sport i počinje vrlo ozbiljno asistirati ocu u njegovom biznisu.

“Sad bih se vratila karateu i kik-boksu, ali ne mogu zbog obaveza”, kaže ona sjetno, “ali i danas održavam formu. Borilački sport je kao vožnja bicikla: kad ga jednom naučiš – nikad ne zaboraviš”.

Vasva je i Manijak, strastveni navijač sarajevskog Želje i uplatila je nekoliko stolica za novu tribinu na stadionu Grbavica.

Kako piše portal Avaz.ba, "ima jednog momka i trojicu koji čekaju da prekine. Ova djevojčica iz susjedstva ne pije, ne puši, i nije član vladajuće partije. U džamiju ide ramazanom i posti 30 dana. Njeni susjedi kažu da je odrasla u kosmopolitskoj, a ne nacionalističkoj porodici - mala Žena sa velikim Ž".

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije