Savjeti psihologa: Zašto ne treba učiti s djecom

Radiosarajevo.ba
Savjeti psihologa: Zašto ne treba učiti s djecom
Arhiv / Ilustracija
Prečesto se zbog brige oko ocjena porodice bukvalno raspadaju, kvare se odnosi, roditelji i djeca se međusobno udaljuju, ponekad zauvijek.

Autor: Mihail Labkovski

-Da ponovim još jednom: ne treba učiti sa djecom! Ne treba im spremati školsku torbu! Ne treba ni zapitkivati „kako je u školi?”. Tako narušavate odnos i krajni rezultat je uvijek negativan. Nije valjda da nemate o čemu drugome da razgovarate s djetetom?

- Dijete mora da ima svoje slobodno vrijeme kada NIŠTA ne radi: od dva do četiri sata dnevno. Preambiciozni, tzv. brižni roditelji djecu prezatrpavaju: te jezici, te umjetničke sekcije, te prestižni sportovi… Od toga se ponajviše dobija nervoza i sve što uz to ide.

- U odnosu sa školom i pedagozima, trebalo bi da u pravom smislu budete na strani svog djeteta. Čuvajte djecu. Ne strahujte od loših ocjena. Strahujte da djetetu ne ogadite školu i učenje uopšte.

- Teško je reći ko trpi jači psihološki pritisak – odlikaš ili jediničar. Odlikaši koji mukotrpno redaju petice nisu bezbrižna djeca i nedostaje im samopoštovanja.

- Ako vaše dijete nije u stanju da uči samo – za to sigurno postoji neki razlog. Lijenost nema veze s tim. Kategorija lijenosti u psihologiji ne postoji. Lijenost se razmatra kao odsustvo motivacije i volje.

Razlog zašto dijete ne može da uči i samo radi domaći može biti mnogo šta: povišen intrakranijalni pritisak, povišen tonus mišića, psihološki problem, ADHD (sindrom pomanjkanja pažnje i hiperaktivnosti). I umjesto da iz večeri u veče sjedite s njim nad udžbenicima – bolje bi bilo da pokušate definisati i zatim tretirati pravi problem.

- Ima roditelja koji žele da odgoje odgovornu, samostalnu, uspješnu djecu. A ima i roditelja čiji je cilj – totalna kontrola nad djetetom, a u kakvu će osobu to dijete porasti to nije važno – najvažnije je da mu stave ularić i ne popuštaju.

- Prečesto se zbog brige oko ocjena porodice bukvalno raspadaju, kvare se odnosi, roditelji i djeca se međusobno udaljuju, ponekad zauvijek. Psiha tinejdžera je ionako osjetljiva, a mjeseci priprema po raznim institutima i matematičkim društvima cijeloj porodici ostaju u lošem sjećanju: svi pate od nervoze i depresije, što provocira histeriju, bolest...

Kako izbjeći sav taj košmar ili makar umanjiti posljedice?

Smatram da se treba usredsrediti na ljubav i neprolazne vrijednosti.

Sjetite se da će se za ne tako dugo vrijeme ocjene i ispiti nestati iz sećanja, i jedino će biti važno jeste li ili niste sačuvali bliskost, povjerenje, razumijevanje, iskren odnos sa svojim djetetom…

Jer može se dobiti petica, a izgubiti kćerka. Položiti svi napredni tečajevi, upisati se na prestižni fakultet, ali nepovratno izgubiti međusobna punoća odnosa.

Ko je Mihail Labkovski

Mihail Labkovski je završio psihologiju u Moskvi, doktorirao u Jerusalimu. Započeo je karijeru kao učitelj i školski psiholog da bi u svom 30-godišnjem iskustvu radio prije svega kao porodični psiholog, a u posljednjih 20 godina vodi radio-emisije na temu odnosa roditelja i djece, zavisnosti, ljubavi prema sebi… Njegova vrlo posjećena predavanja o ovim i sličnim temama podsećaju na javne konsultacije.

Odabrala i prevela: Vesna Smiljanić Rangelov za Detinjarije.com

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije