Sigurna sam da nisam jedina koja je spazila postepenu transformaciju nekadašnjih prvoklasnih stoloskakačica u prave pravcate pop dive koje se ničim, osim možda jezikom na kojem pjevaju, ne razlikuju od Lady Gage, Madonne ili Rihanne. Svidjalo se to nama ili ne, turbo folk (kao pravac u muzici, način života, kič i estetika) je ustvari mainstream pop. Mnogi, uključujući i mene, još uvijek žive u zabludi da je to neki podzemni i paralelni svijet. Daleko od toga. Paralelni meni možda jeste, ali podzemni-slabo.

Ustvari, cilj mi uopšte nije da nešto pljujem po trenutno najvećim balkanskim pop divama Jeleni Karleuši i Seki Aleksić, već čisto da izrazim svoju vječnu fascinaciju „tim“ svijetom. Samo što „taj“ svijet nije više taj. Ustvari, ja sam doista i iskreno zadivljena trenutnom pojavom Jelene i Seke. Zadivljena profesinalizmom i nivoom na kojem se sve to sada nalazi-počevši od websita, fotografija i produkcije.OK, da, oni imaju pare i mogu si priuštiti najbolje sardnike, itd. Što se same muzike tiče, ona se ne razlikuje od zadnjeg Lady Gaginog, Rihanninog, i ponekog Madonninog hita. Čak se ni tekstovi previše ne razlikuju, jedino što ove lokalnije možete prepoznati po tipičnom grlenom pjevanju, koje ni najveća McQueenova štikla ne bi uklonila.

PRIJE
Seka A.




POSLIJE
Seka A.










PRIJE
Jelena K.







POSLIJE
Jelena K.

Krenemo li bar malo analizirati vidimo je je Jelena ustvari prvobitno bila Madonna (to se vrlo laku uoči na njenom websiteu i seriji fotografija sa konjima i raspećem koje već godinama postoje na Madonninom repertoaru), a sada definitivno „vuče“ na Lady Gagu. Seka se nepogrešivo odlučila za Rihannin imidž. Mislim, niko se nije pretjerano osvrtao kad je prije nekih godinu dana Rihanna izbrijala pola glave, ali sada kada je Seka to napravila prašina se digla, a po ulici vidimo masu omladine sa intrigantnim punk/Mad Max imidžom. Da li to znači da su Seka i Jelena svojevrsne balkanske trendsetterke ili link između globalnih trendova i balkanskih širokih masa?

Ustvari, ako se osvrnemo par godina unazad vidjećemo da se ovaj povratak S&M/punk/goth/new romantic/velika ramena estetike pojavio kod avangardnih dizajnera poput Garetha Pugha ili Martina Margele, te se polako raširio kao jedan od glavnih trendova. U septembarskoj posjeti London Fashion Weeku, primjetila sam da je količina nitni, šiljaka, latexa i kože na ulicama i u high street radnjama veća nego možda 1981. Samo što je '81, to možda više bio izraz individualnosti, pripadanja određenoj subkulturi, i jasna poruka slučajnom prolazniku. Helem, od avangardnih dizajnera, preko avangardnih izvođača (npr. Roisin Murphy), Beyonce (kada su Beyonce i Kyie Minogue počele nositi Garetha Pugha, it was over), pa do Lady Gage (koja je definitivno do kraja „profanisala“ sve cool dizajnere i dokazala još jednom da čim nešto cool postane previše rasprostranjeno, gubi taj epitet). Lady Gaga je zaseban fenomen, o kojem ćemo nekom drugo prilikom. Mislim da je ona na neki čudan način, učinila da je sva ekstremna odjeća prihvatljiva, pa čak i u našoj uniformisanoj sredini. Sada ćemo svi biti avangardni klonovi. Pa, čak i Selma Bajrami u svom spotu